MARTINA NESTALA PRE 15 GODINA POSLE POZIVA BRATU: Nikad nije izašla iz kuće a nema je nigde! Dve stvari su nedostajale, kad je Boris ušao u stan otkrio je da...

Martina Horvat proslavila bi prošle nedelje 43 godine, a na današnji dan obeležava se 15. godišnjica jada je bez traga nestala iz svog stana na zagrebačkom Laništu.

Njein nestanak odjeknuo je kao bomba u svim hrvatskim medijima. Umesto naslovnica modnih časopisa kojima je težila, njena slika stajala je u crnoj hronici. Te kobne večeri Martina je navodno trebalo da izađe s prijateljicama. Ali kako se posle pokazalo, iz svog stana u kojem je živela s dečkom Sašom Leskovčaninon nikad nije ni izašla.

Informacije su stizale sa svih strana, a očajna porodica prihvatila je i pomoć vračare, sve kako bi pronašli svoju Martinu. Policija je danima i nedeljama ispitivala porodicu, dečka, prijatelje, komšije i sve one koji bi mogli da imaju bilo kakvu informaciju o nestaloj 28-godišnjoj devojci.

Devojci nije bilo ni traga, ni glasa. A, misteriozno su iz stana nestali i tepih i fotelja, te su pronađeni i tragovi krvi. Nije bilo ni velikog kofera, ali je u kupatilu i dalje stajala njena četkica za zube i šminka. Boris je stigavši, nakon Martininog nestanka, u stan u kojem je živela s dečkom našao nered. Sve je bilo razbacano, a otkrio je da je sve nekako čudno mirisalo. Iako sve sumnje upućuju na to da je brutalno ubijena, telo mlade Vukovarčanke nikada nije pronađeno.

Osim za Martinom, porodica Horvat više od tri decenije tragala je i za posmrtnim ostacima oca Pala, koji je nestao u ratu tokom devedesetih, a koji je tek tokom ove nedelje identifikovan i to dan nakon što bi Martina proslavila 43. rođendan.

Dan danas Boris i njegova majka Ana Šarvari nemaju mira. Postavljaju pitanja na koja nema odgovora. Policija je ispitala više od 200 ljudi, no ni jednu informaciju nije potvrđivala. "Ne bi otišla bez riječi", uvjerena je tad bila Martinina majka Ana.

Mediji su je predstavljali kao manekenku i PR agenticu, ali ona je bila puno više od toga. Studirala je modni dizajn u Varaždinu i upravno pravo. Prve manekenske korake napravila je u modnoj agenciji Tamare Roglić.

"To je taj njen zarazni osmijeh na licu, ta veselost života u očima, voljela je život…", počela je priču bivša manekenka. Došla joj je u agenciju kao vrlo mlada djevojka. Lijepo građena, vitka, visoka, lijepog lica i bez estetskih zahvata. Uvijek profesionalna, što su klijenti cijenili. Tamara je za nju imala samo riječi hvale. Martina se prepoznala u manekenskom poslu. Bila je i na izboru za Kraljicu Hrvatske, a uvijek joj je trebao neki honorar jer je bila u vječnom deficitu s novcem.

Tamara kaže da s rijetkim djevojkama postane prijatelj, a Martina je bila jedna od njih. Martina je ispričala Tamari o svom traumatičnom djetinjstvu u Vukovaru i koliko je patila zbog oca koji je ubijen u Vukovaru 1991. Imala je čak istetovirano i njegovo ime na glagoljici.

Martinin čarobno zarazni osmijeh i tople oči nikoga nisu ostavljale ravnodušnim. Ali, bila je mnogo više od lijepog lica. Majka, koja živi okružena fotografijama svoje kćeri, kako bi stalno bila uz nju, ispričala je Andriji Jarku da je Martina bila divno, veselo dijete. Uvijek vedra i nasmijana. Boris kaže da su se znali porječkati, jer su oboje bili temperamentni, ali sve je to bilo kratkog vijeka. Voljela se šminkati, bila je jako kreativna, šivala je. Svi njezini prijatelji ističu da je "Martina voljela život".

Obitelj Horvat nikad nije odustala od traganja za njom. Dani i tjedni nakon nestanka otvorili su mnoga pitanja koja su i dalje neodgovorena.

I nakon skoro 15 godina od njenog nestanka, majka Ana sanja svoju Martinu. Martina trči prema njoj, zagrli je i kaže: "Mama, ja sam na tajnom mestu".

Kurir.rs/Net.hr