PLES ZVEZDINOG MESIJA! NESTVARNI KATAI I KLASA KRUNIĆA I ELŠNIKA: Kako i zašto je Zvezda rutinski deklasirala Vojvodinu?!
Crveno-beli u najbitnijoj utakmici potvrdili klasu
Fudbaleri Crvene zvezde potvrdili su dominaciju u srpskom fudbalu, tako što su pored titule šampiona države odbranili i trofej u Kupu Srbije.
I ove godine, kao i prošle beogradski crveno-beli bili su bolji od Vojvodine. U maju 2024. godine Zvezda je pobedila Novosađane u Loznici rezultatom 2:1, dok je ove godine bila znatno ubedljivija, slaveći rezultatom 3:0. Klub iz Ljutice Bogdana tako je došao do pete duple krune zaredom, a sve trofeje u svojoj riznici imaju Aleksandar Katai, Mirko Ivanić i Milan Rodić.
Crvena zvezda nije blistala u prolećnom delu sezone, ali je u velikom stilu završila sezonu, koja će zvanično biti okončana velikim slavljem u subotu, 24. maja na Marakani, protiv lučanske Mladosti. Svesno su čelnici crveno-belih i stručni štab na čelu sa Vladanom Milojevićem ušli u rizik tokom proleća, kada su šansu ukazali mladim štoperima Veljku Milosavljeviću i Andreju Đuriću. Bilo je tu grešaka, lomova, sve zbog danka neiskustva, ali kada se podvuče crta, na dobitku su i Zvezda i mladi fudbaleri.
Poseban utisak sa finalne utakmice Kupa Srbije jeste igra Andrije Maksimovića. Biser, ne samo crveno-belih, već i srpskog fudbala, osporavan tokom proleća od znanih i neznanih analitičara i prodavaca magle u javnom sportskom prostoru Srbije, pokazao je u finalu protiv Vojvodine koliko je plemenit igrač. Njegova asistencija za prvi gol Bruna Duartea je nestvarna. Ceo stadion pomislio je da će Zvezdin Mesi loptu poslati na levu stranu, a on je učinio nešto, što je svojstveno samo inteligentnim i posebnim igračima, dao ju je na stranu gde je niko nije očekivao sem Brazilca, kojem je potom ostalo samo da postigne gol.
Da je kojim slučajem Andrija Maksimović fudbaler Barselone, Bajerna, PSŽ ili zagrebačkog Dinama, domaći mediji bi u hvalospevima pisali o njemu. Ovako, njegova maestralna partija u finalu Kupa protiv Srbije ostala je zabeležena, ali ne toliko koliko bi trebalo. Srbi su još jednom pokazali da najmanje cene svoj proizvod. Zašto? Pa, ko to zna. Da li je tome kriva sujeta, zavist, ljubomora, zluradost, sebičnost, pakost... Ko će ga znati... Nije ni važno.
Andrija Maksimović, koji još nema 18 godina, ovim potezom, kao i onim u poslednjem 176. večitom derbiju, kada je uzeo loptu i u maniru rasnog strelca pogodio iz penala, pokazao da ima ono što krasi velike igrače. Hrabrost, odvažnost, smelost, odlučnost... Ma, "kohones" što bi rekli Španci. Milina ga je gledati na terenu, uvek je tu da se ponudi za loptu, ne plaši se duela iako ga stalno nemilice tuku, voli da miluje loptu, ali ne i da je davi, ima siguran i tečan pas... Pitanje je samo koliko će navijači Crvene zvezde uživati u čarima Andrije Maksimovića, jer kako stvari stoje, sasvim je izvesno da ovog leta napusti za Marakanu i napuni kasu kluba iz Ljutice Bogdana 1A.
Druga velika rola u finalu Kupa Srbije bila je u režiji Aleksandra Kataija. Nije Zvezdin Magiko igrao mnogo, nešto manje od 30 minuta, ali i toliko vremena bilo mu je dovoljno da opravda nadimak i pokaže da u njegovim nogama ima još čari, te da nije za "staro gvožđe". "Fudbalska kifla" u 90. minutu bila je pravo remek delo za treći gol Crvene zvezde u finalu i ubedljivu pobedu. Šlag na tortu što bi se reklo. Posebno kada je Magiko potrčao ka klupi i završio u zagrljaju jednog od pomoćnika Zorana Rendulića, sa kojim je zajedno nosio crveno-beli dres, pre jedne decenije.
Sale Katai plesao je ispred Delija i pokazao da će i sledeće godine biti važan igrač u sistemu Zvezde. Njegov kvalitet uvideo je i selektor Dragan Stojković koji je sve to posmatrao sa tribina, samo dan ranije nakon što je Magika stavio na spisak fudbalera za duel protiv Albanije 7. juna u Tirani, možda i najvažnijem meču Srbije u ovoj godini.
Crvena zvezda je u svim parametrima nadvisila i nadigrala Vojvodinu u finalu Kupa, što se posebno videlo na sredini terena. Rade Krunić i Timi Maks Elšnik odigrali su taktički zrelu utakmicu, bukvalno "pojeli" Njegoša Petrovića i Slobodana Medojevića, pokazavši ko je gazda na terenu, ali i u srpskom fudbalu. Tu rovovski dobijenu bitku, umeli su da materijalizuju i krunišu Andrija Maksimović, Mirko Ivanić, Bruno Duarte, Milson i Aleksandar Katai.
Bila je silna Crvena zvezda i po bokovima, Mirko Ivanić ponovo je radio posao koji nije toliko atraktivan. Bruno Duarte pokazao je koliko je bitan i važan u igri, posebno u paru sa Šerifom Endijajom, sa kojim se sjajno slaže. Senegalac je bio tučen kao nikad dosad i šteta je što dobru partiju nije krunisao golom. Ali, zato jeste Milson, momak koji je bio mnogo srećan posle datog gola, jer se na njega skoro zaboravilo, posebno koliko je bio značajan u eliminaciji Bode Glimta za plasman u Ligu šampiona.
Crvena zvezda će sledeće sezone izgledati totalno drugačije. Deluje da će doći novi golman i celokupna defanzivna linija, da će biti osveženja u veznom redu i na krilima, a verovatno i u napadu. Čelnici kluba na čelu sa direktorom Zvezdanom Terzićem žele da naprave još moćniji tim, koji će biti gladan takmičenja i trofeja. Sada predstoji živi prelazni rok, gde će crveno-beli biti posebno aktivni, kako u ulaznim, a možda još više u izlaznim transferima. Jasno je samo da do druge polovine jula osovina ekipe mora biti spremna, jer tada počinju kvalifikacije za Ligu šampiona.
MORAMO DA PROMENIMO LICE OVE ZEMLJE: Glavne ekonomske poruke predsednika Vučića - Obaranje rekorda za Ekspo i pregovori o sankcijama NIS-u sa Amerikancima