DO RUČKA PETAR ŠIŠA I BRIJE A OSTATAK DANA PLEVI I SUŠI PAPRIKU: Seoski brica iz Bezdana melje je na kamenom točku VIDEO
Foto: Youtube Printscreen, RTV Sreće

radi od jutra do sutra, a KUPCE IMA U mađarSKOJ I HRVATSKOJ

DO RUČKA PETAR ŠIŠA I BRIJE A OSTATAK DANA PLEVI I SUŠI PAPRIKU: Seoski brica iz Bezdana melje je na kamenom točku VIDEO

InfoBiz -

BEZDAN - Do ručka Petar šiša i brije, a ostatak dana i budnih noći plevi zasade paprike, bere, suši i na fino melje na kamenom točku, jer nijedan od poslova ne sme kod njega da je zakinut.

Petar Balić, brica iz Bezdana kaže da se berberajem i muškim frizerajem bavi iz ljubavi prema tom poslu. "Izgurao sam u nameri da se bavim onim što volim, u selu me znaju, ali nekako se namestilo da se van Bezdana za mene zna pre svega po porodičnom poslu od kojeg ne da nisam bežao, već mi je možda i veća preokupacija," kaže Petar, piše novosadski Dnevnik, prenosi Agroklub.

Petrova porodica je poznata pre svega po proizvodnji paprike. Bila aleva, dakle slatka, ili ona koja žari nepca, ljuta, začinska, s "potpisom" te familije visoko se kotira u kraju gde se mnogo drži do paprikaša, bili oni riblji, lovački, juneći, petlovski... ali i kulena, kobasica.

foto: Youtube Printscreen, RTV Sreće

" I kad u plastenicima i na polju ima posla preko glave, frizerska radnja ne sme da je zatvorena, što se može postići zahvaljujući supruzi Leoni, ali i roditeljima, sestri, šogoru, prijateljima..." priča Balić dok pokazuje svoja četiri plastenika od po 500 kvadrata u kojima i krajem novembra dozreva čuvena "horgoška šestica".

Zasadi na otvorenom, neka dva jutra, obrani su poslednji put u sezoni početkom novembra, ali zahvaljujući plastenicima, dobijaju kaže četiri branja više, dva pre i dva posle kraja vegetacije na otvorenom, pa u vlastitoj proizvodnji prikupe oko osam tona sirove paprike godišnje. Objašnjavajući da se na kraju proizvodnog lanca od tog brda karmincrvene paprike dobije tek nekih 15 odsto mlevene, prenosi Dnevnik.

Da bi se do mlevenja na tradicionalni način, na kamenom točku došlo, prvo se paprika pridošla iz plastenika i s njiva klasira, čisti i pere pa ide u sušaru. Kaže Petar da je pre, u vreme mladosti njegovih roditelja, priprema za sušenje bila daleko teža jer se svaka paprika, tačnije, njena peteljka, iglom nizala na konac ili tanji kanap, narodski rečeno drot, ali od kad su u modu ušli plastični džakovi, koji se koriste za krompir, luk i ostalo povrće, i njima, paprikarima, olakšan je posao.

Pogledajte Petrovu priču na 21.50 minutu

U sušari paprika stoji neke dve nedelje na temperaturi od 45-50 stepeni, koju obezbeđuju zahvaljujući toploj vodi iz sistema na koji i porodičnu kuću zagrevaju, kao i italijanskim fin-kulerima.

"Još dok se odbaci peteljka, eventualno lošiji plod... ne ostane previše, pa često i od drugara iz Bezdana pre sušenja kupimo dodatno po tonu-dve sveže paprike jer se ne možemo braniti od mušterija," kaže Petar, čiju porodičnu paprikarsku manufakturu opsedaju kupci ne samo iz Sombora i okoline već i iz Mađarske i Hrvatske.

Petar je mlad i vredan porodični čovek, ima suprugu i sinčića.

(Kurir.rs/Dnevnik/Agroklub)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track