NIJE NI ČUDO ŠTO NIJEDAN BUREGDŽIJA U SRBIJI NEĆE DA RADI ZA FIKSNU PLATU Naplaćuju po tepsiji! Ovo je zarada uz slobodan vikend
Foto: Filip Plavčić

deficitarna zanimanja u vojvodini

NIJE NI ČUDO ŠTO NIJEDAN BUREGDŽIJA U SRBIJI NEĆE DA RADI ZA FIKSNU PLATU Naplaćuju po tepsiji! Ovo je zarada uz slobodan vikend

InfoBiz -

BEOGRAD/NOVI SAD - Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje u prethodnom mesecu je na teritoriji AP Vojvodine bilo 96.718 nezaposlenih, od čega na teritoriji južno-bačkog okruga kome pripada i Novi Sad - 30.260, što je gotovo trećina u pomenutoj statistici.

Poput nepisanog pravila i mimo svake zvanične statistike, već godinama unazad važi pravilo da u Novom Sadu fali vozača C i D kategorije, odnosno vozača autobusa i kamiona. Naime, plate za ovu vrstu posla su "preko grane" mnogostruko veće. Tako i novosadski "GSP" kuburi sa odlivom vozača, a veliki broj je i onih koji su radeći za ovo javno preduzeće "dogurali" do penzije, objavio je Blic.

Šoferi

Nije tajna da je ova "problematika" ušla i u zvaničnu statistiku, pa je nedavno objavljeno da na nivou Srbije fali više od 12.000 vozača.

- Srbiji nedostaje oko 8.000 profesionalnih vozača u teretnom saobraćaju i oko 4.000 vozača u javnom prevozu. Od 160.000 onih koji rade u ovom sektoru, svaki treći ima više od 51 godine, a za volanom je još aktivno i 719 vozača koji imaju više od 70 godina -rekao je Goran Aleksić, generalni direktor Poslovnog udruženja drumskog saobraćaja Srbijatransport.

Firmu iz Novog Sada, koja posluje sa Hrvatskom i Slovenijom, napustilo je u jednoj godini 14 vozača - dodaje Aleksić i podseća da je osim manje plate, do problema sa odlivom vozača dolazi i zbog zakonskih regulativa, ali i dugih čekanja na granicama.

vodoinstalater
foto: Shutterstock

Dobri vodoinstalateri uvek traženi

Pre gotovo godinu dana na poznatoj platformi za traženje poslova pojavio se oglas koji je izazvao ogromno interesovanje - ali ne potencijalnih zaposlenih, već ljudi koji nisu mogli da veruju da za traženu vrstu posla plata može biti tako visoka.

Naime, poslodavac je nudio mesečnu platu od 240.000 dinara za posao vodoinstalatera. Samo za rad na hitnim intervencijama i bez potrebe da dostavi CV, potencijalni zaposleni je mogao da dođe iz bilo god mesta u Srbiji, jer je poslodavac nudio obezbeđen smeštaj u Beogradu.

Da nije došlo do slučajno dopisivanja jedne nule više, govori podatak da je posao vodoinstalatera izuzetno tražen. Bez obzira na veliku platu i dobre uslove, teško je pronaći kvalitetnog radnika koji dobro zna posao vodoinstalatera - tvrde poslodavci iz ove oblasti.

Da bi plata zaista dostigla pomenutu cifru potrebno je dobro razgranati posao, a to ne može svako. Majstor mora biti stručan i brz, a na osnovu toga će sticati stalne klijente i dobro zarađivati.

Problem nastaje, što mladi beže od ovog posla, a oni koji znaju posao neće da budu šegrti, već da oni sami rade i tako sebi "nabiju platu". Karakteristično za sve majstore za kućne kvarove, pa tako i za vodoinstalatere jeste što je do pouzdanog majstora teško doći, jer nekad i za sam izlazak na teren uzmu minimum hiljadu dinara - saglasiće se većina građana.

vodoinstalater
foto: Shutterstock

- To je naročito nezgodno jer onaj ko se u svojoj kući razume u majstorluke - neće zvati majstora. Znači, zovu samo oni koji se ne razumeju, pa je na "stručnjaku" koliko će novca uzeti za popravku ili kakvu će procenu kvara napraviti - kaže majstor Bane, novosadski vodoinstalater sa 20 godina dugim stažom.

On dodaje da će velike pare zaraditi samo onaj koji pošteno radi svoj posao i nema nameru da ljude prevari. Njima se mušterije vraćaju.

Pored toga, alat za posao vodoinstalatera je skup, pa ljudi ne treba da zameraju što se naplaćuje i sam izlazak na teren - drugačije niko ne bi mogao da "skrpi" - kategoričan je majstor Bane.

Majstor svog zanata uvek će imati "hleb u rukama"

Ili burek u ovom slučaju, jer upravo je posao buregdžije među prvih deset najdeficitarnijih zanimanja za koje poslodavci daju i po 180.000 dinara mesečno.

Iako je činjenica da je sve manje pekara koje ručno proizvode svoj burek, to ne čini buregdžije manje traženim na tržištu rada. Šta više, broj buregdžija toliko je smanjen da nimalo nije neobična situacija da većina njih radi u dve ili više pekara.

burek, pita
foto: Profimedia

Potrebno je najmanje šest meseci ili godinu dana da u potpunosti savladate sve što treba. Neophodno je da osetite kore pod rukom, da ih pokidate u velikom broju pre nego što napravite dobar burek - tvrde iskusne buregdžije koji kažu i da je reč o fizički izuzetno napornom poslu, pa se malo mladih odlučuje da postane majstor za bureke.

- Potrebno je mnogo stajati u mestu, razvlačiti kore iznad glave, neophodna je fizička snaga i zbog toga nema mnogo žena koji se bave ovim poslom, iako su one generalno mnogo spretnije sa razvlačenjem kora - kaže vlasnik jedne pekare.

Ne isplati im se da rade za fiksnu platu

Malo koji iskusni buregdžija će raditi za unapred dogovorenu fiksnu platu. Takav dogovor je na njihovu štetu, pa se većina opredeljuje da radi po napravljenoj tepsiji.

Prema nekim informacijama na koje smo naišli, cena po tepsiji se kreće od 80 do 100 dinara, a dobar majstor može da napravi preko 60 takvih tepsija za puno radno vreme od osam sati.

Računica je dalje vrlo jednostavna, pa tako za minimalni tempo rada za jedan dan može da se zaradi oko 5.000 dinara. Što na mesečnom nivou iznosi oko 100.000 dinara za one koji ne rade vikendom, a takvih u ovom poslu gotovo da nema.

Ako je suditi po tome koja zanimanja su najtraženija i najplaćenija, može se zaključiti da dobrih stručnjaka uvek fali, bilo da je reč o visoko obrazovanim ljudima iz rastuće IT industrije ili majstorima sa zanatom "u rukama".

Kurir.rs/Blic

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track