KRVAVE BORBE ZA OSLOBOĐENJE BEOGRADA: U bici za Narodno pozorište, partizani su držali pozornicu, a Nemci gledalište
Foto: Nemanja Pančić

istorija

KRVAVE BORBE ZA OSLOBOĐENJE BEOGRADA: U bici za Narodno pozorište, partizani su držali pozornicu, a Nemci gledalište

Društvo -

Borbe za oslobođenje Beograda bile su krvave, vođene za svaku zgradu posebno! Narodno pozorište je, tako, prelazilo iz ruku u ruke tri puta. Sovjetska pješadija je u talasima napadala iz Kolarčeve, a Nemci su ih puštali da priđu na 50 metara od zgrade i tada kosili rafalima.

U drugoj fazi bitke koja je trajala dva dana, partizani su držali pozornicu, a Nemci gledalište!

foto: Nemanja Pančić

Za to vreme, u podrumu pozorišta krilo se nekoliko glumačkih porodica - Viktor Starčić, glumački i bračni par Zora i Aleksandar Zlatković, pa šef elektrocentrale... Mislili su da će biti sigurniji ako kraj rata sačekaju tu nego u svojim domovima.

I kad su Nemci odlučili da se povuku, polili su sedišta benzinom, i upalili. A glumci i bifedžija, ugasili su požar vinom!

U bici za oslobođenje Beograda, komandant Prve armijske grupe NOVJ bio je Peko Dapčević. Ruskim korpusom zapovedao je Vladimir Ždanov.

Dvadeset drugog oktobra 1944. godine, beleže hronike, "Ždanov je uzeo lopatu u ruke i odlučno je zario u meku zemlju Pozorišnog trga, današnjeg Trga Republike. U tišini, pratili su ga njegovi, ali i oficiri jugoslovenske armije, na čelu sa generalom Pekom Dapčevićem. U raki u samom srcu glavnog grada, tik uz statuu kneza Mihaila, tog dana su svečano sahranjeni ostaci crvenoarmejaca stradalih tokom Beogradske operacije... Narod je u mimohodu, ćutke, bacao grumenje zemlje po grobovima mladih Sovjeta."

Ždanov će, dvadeset godina kasnije, 19. oktobra iz Moskve poleteti u Beograd na proslavu jubileja oslobođenja, ali će avion udariti u Avalu. Ždanov je imao ulicu u centru Beograda do dolaska demokratskih vlasti. Ima je opet, od posete Dimitrija Medvedeva 2009. godine. Samo je malo dalje od centra.

foto: Nemanja Pančić

Tek oslobođeno beogradsko građanstvo, očekujući da dođu Englezi i oteraju komuniste, pitalo se zašto Tito nije Koču Popovića, potomka jedne od najbogatijih prestoničkih porodica, postavio za komandanta operacije. Zašto njemu nije dao da bude "oslobodilac Beograda"? Umesto toga, poverio mu je da u oslobođenom Beogradu, 25. oktobra, održi govor i najavi "pravdu koja uključuje osvetu" - stroge kazne za saradnika okupatora. Koča će šest meseci kasnije osloboditi zagreb, a glumci Aleksandar Cvetković i Jovan Tanić biće streljani zbog igranja predstava tokom okupacije. Žanka Stokić biće osuđena na gubitak građanske časti...

Dvanestog novembra 1944. održan je u beogradskoj Sabornoj crkvi parastos svim ruskim i našim vojnicima izginulim prilikom oslobođenja Beograda. Parastosu su prisustvovali predstavnici AVNOJ, predstavnici Nacionalnog komiteta, odnosno Vlade, Vrhovnog štaba NOVJ, komandant Beograda, predstavnici Crvene armije, i naši i ruski oficiri i vojnici, kao i veliki broj Beograđana.

Oslobodioci su Boga ukinuli kasnije...

(Kurir.rs/M. Petrović)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track