KAKO JE ŠOLAK POSTAO NAJBOGATIJI SRBIN: Posle 5. oktobra država, Telekom i PTT bez borbe predali tržište SBB-u (5)
Foto: Marina Lopičić, Printscreen

SERIJAL KURIRA, 5. NASTAVAK

KAKO JE ŠOLAK POSTAO NAJBOGATIJI SRBIN: Posle 5. oktobra država, Telekom i PTT bez borbe predali tržište SBB-u (5)

Dosije Šolak -

U specijalnom serijalu Kurir otkriva kako je zaista izgledao put ostvarenja "američkog sna" ovog kontroverznog milijardera u mutnim vodama balkanske tranzicije.

Slobodna ekspanzija kablovskog operatera SBB-a, dovela je do toga da je u jesen 2018. godine, tržišno učešće firme u vlasništvu Dragana Šolaka u Srbiji dostiglo 54 odsto, dok je učešće Telekoma, prema zvaničnim podacima RATEL-a, iznosilo svega 25 procenata, iako je, prema internim istraživanjima državnog operatera, realno učešće bilo daleko manje.

Iz Telekoma ukazuju da su ovakvom razvoju događaja doprinele kako loše strateške odluke menadžmenta kompanije u periodu posle 2000. godine, tako i političke stege koje su državnom operateru bile nametnute u periodu kada je Šolakov SBB, ne birajući sredstva, zauzimao tržište na kome gotovo da nije ni imao konkurenciju.

Iako je, nakon prodaje 49 odsto akcija Telekoma 1998. godine, strateškim odlukama bilo predviđeno da "PTT Srbija" bude glavni kablovski operater u zemlji, a Telekom kompanija koja se bavi razvojem telekomunikacija (telefonije i interneta), od 2001. godine razvoj PTT kablovske mreže (KDS) je zaustavljen, dok je kanalizaciona infrastruktura Telekoma bez ikakve zadrške bila dostupna privatnim operaterima.

Zaustavljanje razvoja KDS u periodu kada je konkurencija, pre svega SBB, preuzimala upražnjeno tržište, pravdano je time što je PTT zapao u finansijske probleme nakon što su tadašnje vlasti kompaniju opteretile finansiranjem reotkupa akcija Telekoma od italijanskog STET-a.

U poslovnoj operaciji, koju je u decembru 2002. realizovala Vlada Srbije, za 195 miliona evra ponovo je otkupljeno 29 odsto akcija Telekoma koje je, samo pet godina ranije, italijanski STET platio 497 miliona evra. Pošto je zbog te kupovine PTT finansijski bio iscrpljen, kao rešenje za problem nedostatka investicionih sredstava pominjala se mogućnost da Telekom otkupi deo PTT-a koji se bavi KDS-om, ili da se na osnovu ulaganja novca utvrdi novi udeo u vlasništvu.

Međutim, prema svedočenju Dragana Kovačevića, u to vreme zamenika direktora Direkcije za biznis korisnike pri Telekomu, ulaganje u KDS nije bilo deo strategije Telekoma pošto su u tadašnjim planovima bili širenje u ADSL-u i na polju multimedijalnih usluga. To je značilo da će se razvoj Telekoma zasnivati na mreži bakarnih kablova, dok je konkurencija uveliko instalirala naprednije optičke kablove. Tako je, suočen sa malom propusnošću svoje mreže, Telekom tek posle 2012. godine krenuo sa ubrzanim uvođenjem sopstvene optičke mreže u čemu je za konkurencijom kasnio punih 8 godina.

U međuvremenu, na polju kablovske televizije, PTT je olako izgubio trku s najvećim rivalom SBB-om, koji je preuzeo platežno najjače korisnike (pre svega velike firme) i tako zaposeo dominantnu poziciju na tržištu na kojem gotovo da nije ni imao ozbiljnu konkurenciju.

Koliko su odluke države, Telekoma i PTT u periodu posle 2000. godine bile konfuzne i nesaobrazne sa poslovnom logikom vremena koje dolazi, svedoče i reči Predraga Milićevića, tadašnjeg direktora marketinga SBB, koji je u izjavi za izdanje nedeljnika “Vreme” iz jula 2004. godine (broj 706), potvrdio da je rastu SBB svojim odlukama pomogao i Telekom.

"SBB je trenutno najveći distributer, čemu je doprineo i Telekom, s kojim SBB nije imao problema oko zakupa TT kanalizacije. PTT je svojim žalbama na račun Telekoma postao dosadan i sebi, a najviše korisnicima koji su, izgubivši strpljenje, zatražili raskid ugovora”, izjavio je tada Milićević.

PTT je u tom periodu nadležnim organima redovno upućivao pritužbe da im Telekom ne izdaje svoju kanalizaciju, a zabeleženi su i primeri koji su se graničili sa zdravim razumom. Po rečima Tihomira Živanovića, (takođe objavljenih u izdanju br. 706 nedeljnika “Vreme”), u Smederevu, gde je bilo velikih problema s uvođenjem kablovske televizije, Telekom je PTT-u izdavao metar kanalizacije za 14, dok je isti taj metar privatnicima naplaćivao – četiri dinara.

Pri svemu tome PTT-u je u javnosti osporavano čak i pravo da državni novac ulaže u svoju osnovnu delatnost. Tako je zastupnik velikog broja distributera France Presetnik, u izjavi za pomenuti nedeljnik, tvrdio da “PTT kao državna firma ionako ne bi smela da se bavi komercijalnim poslovima", dok je u istom tekstu Tihomir Živanović, predsednik Udruženja za zaštitu prava korisnika telekomunikacionih, informaciono-komunikacionih, radio i televizijskih usluga Telekobra i stručni savetnik sindikata Telekom Srbija, takođe poručivao da PTT “po zakonu nema prava da državne pare ulaže u razvoj KDS-a”. Dakle, dok im je konkurencija ispred nosa neometano preuzimala tržište, dve kompanije u državnom vlasništvu bile su u međusobnom ratu.

U SLEDEĆEM NASTAVKU: Kako su državni konkurenti SBB-a kasno otkrili internet i kablovsku televiziju

Bonus video:

20:46

ŠOLAK HOĆE MONOPOL NA ISTINU: Matić upozorava na perfidne planove milijardera

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track