Slušaj vest

Čitali smo o strahotama Albanske golgote, učili u školi potresnu Plavu grobnicu, na pomen Krfa prva asocijacija u Srba su postradali, glađu i zimom iznureni vojnici i s njima na hiljade civila koji su morali tamo da bi se jednom vratiti u otadžbinu kao pobednici. Ali nisu se svi vratili...

Među onima koji su pristigli na ostrvo Vido mnogi su tamo zanavek i ostali. A kada nije bilo mesta više za ukop, njihova tela su spuštali u dubine Jonskog mora.

Znate li da je jedan Srbin vaskrsao iz mrtvih? Njegovo ime je zavedeno u spise pokojnika, čamcem su njegove posmrtne ostatke ratni drugovi dovezli između Vida i Krfa... Ovako je o tom događaju pisao Dobrica Jovičić, prof istorije, a preneo je sajt Istorjski zabavnik:

- Među mnogim leševima koje je trebalo sa Vida baciti u more bio je i Radenko Savić iz Knjaževca, inače pisar u štabu. Kad su mu vezali kamenje i prišli da ga bace u more, vojnik Sanda ga je zapazio i bilo mu je čudno što pisar "nije zenuo" tj. što telo nije imalo otvorena usta. Ipak, kako se tih dana nagledao svakakvih strahota tome nije pridavao naročitu pažnju i nastavio je sa svojim tegobnim poslom - piše profesor:

- A onda se desilo čudo! Kad je pao u ledenu vodu, Radenko se osvestio i povikao: "Gde sam ja ovo? Pomažite braćo!" Oni koji su ga maločas mrtvog bacili u more, skočili su u vodu i izvuku ga, a Radenko ne samo da je preživeo nego je dočekao i oslobođenje zemlje i povratak u domovinu. Radenko je posle rata završio za profesora i predavao je geografiju u Gimnaziji u Smederevu. Bio je vrlo strog i đaci su se u šali "raspitivali" za njegove spasioce. Kasnije se preselio u Sokobanju i svake godine pozivao na Ozren one koji su ga spasili iz "Plave grobnice". Poslednji spasilac je preminuo 1966. a "begunac iz Jonskog mora 1916. godine" se pridružio saborcima 1977. godine.

Na večnom počinku...