Vitlao je pištoljem i pretio mi da će pucati u mene ako mu se ne vratim. Bilo je užasno, mislila sam ubiće me! Mnogo puta sam ga napuštala, ali je on uvek pretio i morala sam da mu se vraćam.Priseća se u ispovesti za Kurir uznemirena Marijana R., koja je nakon šest teških godina braka utočište pronašla u sigurnoj kući.- Pre braka bili smo u vezi dve godine. Nakon tri meseca zajedničkog života, vratila sam se kod roditelja. Tada je počeo da pokazuje prve znake nasilnika. Pištoljem me je naterao da mu se vratim - priča Marijana.Namučena žena je često napuštala svog supruga, ali mu se i vraćala pod pritiskom užasnih pretnji. Nakon jednog od pomirenja je zatrudnela.- Ni moja trudnoća mu nije smetala da nastavi da me maltretira u svakom pogledu, i fizički i psihički. Bio je patološki ljubomoran, zabranjivao mi je da radim i nađem posao. Kontrolisao je svaki moj pokret. Ponašao se kao da je psihički bolesnik, život s njim bio je pravi pakao - ističe Marijana.Poseban strah imala je, kako naglašava, od suprugovog pištolja.- Nisam smela da ga ostavim, bila sam mnogo uplašena. Nikad nikome nisam smela da prijavim ništa. On je imao legalan pištolj, oduzeli su mu jednom prilikom dozvolu za njega, ali je nabavio drugi bez dozvole. Morala sam da ga napustim, jer sam se plašila da će me tim pištoljem ubiti, ne samo mene već i naše dete, kao i moje roditelje. Nakon konstantnih pretnji i ugroženosti, smogla sam snage da ga napustim i morala sam da se smestim na sigurno dok ne dobijem mere zaštite - završava svoju potresnu ispovest Marijana.
Imao podrškuNJEGOVI RODITELJI ME NISU BRANILIMarijana R. i njen suprug živeli su s njegovim roditeljima, koji su gledali kako je tuče i kako joj preti:- Imao je punu njihovu podršku da to radi. Ubijao me je od batina, a oni su sve to samo posmatrali, nikad mi nisu pomogli. Ni svekar ni svekrva nisu se setili da stanu u moju zaštitu i da kažu svom sinu da nije normalno da se tako ponaša.