RADMILA IVETIĆ, PREDSEDNICA BANKE HRANE BEOGRAD ZA KURIR: Svako od nas baci po 35 kg hrane, to bi nahranilo sve gladne u Srbiji
Foto: Kurir

PLANETA BUDUĆNOSTI

RADMILA IVETIĆ, PREDSEDNICA BANKE HRANE BEOGRAD ZA KURIR: Svako od nas baci po 35 kg hrane, to bi nahranilo sve gladne u Srbiji

Održiva budućnost -

Mislite o tome: U državi u kojoj pola miliona stanovnika nema hleba da jede godišnje se baci 247.000 tona hrane, što bi bilo dovoljno da svaki građanin koji živi u apsolutnom siromaštvu ima tri obroka dnevno

Svake godine u Srbiji se baci 247.000 tona hrane iliti u proseku dnevno čak 676 tona, što je više nego dovoljno da svi gladni imaju po tri obroka svaki dan. Svaki naš građanin godišnje u proseku baci oko 35 kilograma hrane, u vrednosti od 10.000 dinara - naglašava u intervjuu za Kurir Radmila Ivetić, predsednica udruženja Banka hrane Beograd, povodom Svetskog dana hrane, koji se danas obeležava, i dodaje:

- U svetu se baci trećina proizvedene hrane - oko 1,3 milijarde tona godišnje u vrednosti oko 1.000 milijardi dolara. Tom hranom bi tri puta mogli da se nahrane svi gladni sveta, kojih je milijardu. U razvijenim zemljama baci se 95-115 kg hrane po glavi stanovnika, što izaziva i znatne posledice po životnu sredinu - povećanje otpada, emisije ugljen-dioksida, smanjenje količine pitke vode, gubitak šuma, klimatske promene...

Koliko je gladnih u Srbiji i koje kategorije stanovništva su najzastupljenije? - Oko pola miliona stanovnika ne može da zadovolji osnovne, egzistencijalne potrebe, to jest 7,2 odsto stanovništva živi u apsolutnom siromaštvu, prema poslednjim dostupnim zvaničnim podacima. Novčanu socijalnu pomoć prima 268.000 ljudi, ima 35.000 korisnika narodnih kuhinja, a u riziku od siromaštva je svaki četvrti stanovnik zemlje, to jest oko 1,8 milion ljudi, što znači da je stanovništvo Srbije relativno siromašno. Brojke su ipak jedno, a osećaj drugo. I još više je poražavajući od statistike. Subjektivni osećaj siromaštva ima dve trećine stanovnika koji su, upitani o mogućnosti da „sastave kraj s krajem“, odgovorili sa „teško“ i „veoma teško“. U najvećem riziku od siromaštva su deca i mladi, višečlana domaćinstva, nezaposleni, kao i stanovnici ruralnih oblasti. Sela na jugu i istoku Srbije su najugroženija. Oko 400.000 dece u Srbiji, to jest svako treće dete, u riziku je od siromaštva, dok stariji od 65 godina čine skoro četvrtinu ukupnog broja siromašnih. Naglašavam i da ne možemo poistovetiti gladne i siromašne, jer glad je najdrastičniji vid siromaštva.

foto: Kurir

Banka hrane Beograd mesečno obezbedi 125 tona hrane za gladne u Srbiji. Koliko to potreba zadovolji? - To su minimalne količine u odnosu na potrebe ugroženog stanovništva i podeljene su na oko 9.000 korisnika. Mogli bismo da obezbedimo mnogo više da raspolažemo većim ljudskim i logističkim kapacitetima. Nažalost, upravo zato poslednjih godina i ne tražimo hranu od kompanija, već delimo samo onu koju dobijemo. Da imamo više sredstava da zaposlimo bar još dvoje-troje, mogli bismo da obezbeđujemo i delimo oko 1.000 tona mesečno jer, imajući u vidu količine hrane koja se baca, jasno je da je ima dovoljno, samo je treba preraspodeliti.

Koliko hrane još treba da bi svi gladni imali šta da jedu? - To su ogromne količine. Budući da treba minimum 500 g hrane dnevno po osobi, za pola miliona ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu potrebno je 250 tona dnevno. Ako uzmemo u obzir hranu koja se baca, a mogla bi se iskoristiti, imalo bi sasvim dovoljno hrane da podmiri sva tri obroka dnevno najugroženijima.

foto: Kurir

Kako se najviše hrane distribuira i koje se namirnice najviše doniraju? - Najviše delimo udruženjima i humanitarnim organizacijama jer u narodnim kuhinjama i drugim socijalnim ustanovama korisnici imaju bar jedan obrok, dok razna udruženja dobijaju veoma malo donacija u hrani. Sarađujemo s više od 200 organizacija širom zemlje, a 110 njih imaju i članove koji boluju od raznih bolesti (distrofije, multiple skleroze, paralize...). Najviše doniramo voće i povrće, ali ima tu i smrznute piletine...

Šta je to što oni koji nemaju mnogo ipak mogu da urade i pomognu gladnima? - Svaka pomoć, pa i ona najmanja, dobrodošla je. Duško Radović je rekao: „Toliko nas ima i toliko imamo da niko ne sme ostati sam i bespomoćan!“ Samo je pitanje empatije, to jest koliko ko želi i može da pomogne. Neki put najugroženijima mnogo znači i samo lepa reč jer im daje nadu i sigurnost.

Vaša misija je i širenje kulture solidarnosti. Već 13 godina postojite, da li su građani za to vreme postali solidarniji? Kolika je javna svest o tome da ima ljudi koji bukvalno nemaju hleba da jedu? - Među građanima postoji svest o teškoj situaciji u kojoj živi veliki broj sugrađana, ali teško je reći koliko su solidarni. Imamo utisak da bi mnogi, posebno penzioneri, dali mnogo više da mogu, a ima i onih koji bi mogli da pomognu, a ne rade to dovoljno. Mnogi i ne znaju kako da pomognu - kome, gde dati... Svako može da obrati pažnju na bliže i malo šire okruženje i pomogne. Mnogo bi značilo kad bi svi tako činili.

foto: Kurir

Tu ste i da biste širili ideju društveno odgovornog poslovanja. Koliko su kompanije u Srbiji društveno odgovorne? - Iako poslednjih godina ne apelujemo na kompanije za donacije u hrani, te ne znamo koliki bi tačno bio odziv, ipak se vidi trend rasta društvene odgovornosti. Često nas zovu, nude saradnju, žele da prikupljamo namirnice s njihovim zaposlenima.

Da svaki dan bude 16. oktobar SAVET ZA FILANTROPIJU

Danas je Svetski dan hrane i on se obeležava nizom događaja, i kod nas i u svetu. Da li je Srbija uspela da se uzdigne iznad toga da se o gladnima govori samo na Svetski dan hrane? - Pri Vladi Srbije formiran je Savet za filantropiju, koji je obrazovao radne grupe za unapređenje zakonskih okvira za doniranje viškova hrane (zakon o bezbednosti hrane u vezi s rokovima trajanja prehrambenih proizvoda, poreske olakšice na donacije hrane...) Nakon što se usvoje predložene izmene zakona, kompanije će moći da doniraju mnogo više namirnica.

Kako to rade razvijeni

BANKE HRANE U OSTVARIVANJU CILJEVA ODRŽIVOG RAZVOJA

Članica ste FEBA - Evropske federacije banaka hrane, pa gde je Srbija u odnosu na Evropu? - Mnogo je lakše biti solidaran u razvijenim zemljama, gde je standard mnogo viši, a neke od njih i gaje tradiciju davanja, poput Italije i Francuske. U evropskim državama je mnogo više multinacionalnih kompanija, što omogućava veća davanja, a i umrežavanje svih učesnika je jednostavnije u EU. Saradnja banaka hrane i kompanija (proizvođača, trgovinskih lanaca, hotela/restorana, pekara) trebalo bi da bude sve intenzivnija jer smo deo cirkularne ekonomije i svi teže ostvarivanju 17 ciljeva održivog razvoja UN agende. Banke hrane doprinose realizaciji nekoliko ciljeva, i to direktno (smanjiti siromaštvo, glad, bacanje hrane) i indirektno (zaštita životne sredine, borba protiv klimatskih promena, smanjiti nejednakosti, obezbediti zdraviji život...).

Kurir.rs/J. S. Spasić Foto: Kurir

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track