NOVI PAZAR - Bošnjačko nacionalno vijeće Sandžaka iza kog stoji Sulejman Ugljanin usvojilo je pre dva dana "inicijativu za rešavanje statusa Bošnjaka i statusa regije Sandžak" kojom se zahteva da ova "regija" dobije "specijalni status", a da se "funkcije državne vlasti" u regiji "ostvaruju preko organa Sandžaka i preko organa u opštinama u njegovom sastavu"!
Kako stoji u "inicijativi", Sandžak će imati svoj "Ustav Sandžaka" koji će izraditi stručnjaci EU a o pitanjima iz svoje nadležnosti "Sandžak će donositi zakone i druga opšta akta".
Pored ovog, zaključeno je u "inicijativi", "Sandžak će imati svoju Skupštinu kao zakonodavno tijelo, guvernera i Vladu kao nosioce izvršne vlasti, uključujući i policiju pod njihovo kontrolom, nezavisno sudstvo i druge organe"!
Pokratači naglašavaju da inicijativu pokreću "počev od slobodno izražene volje građana Sandžaka na Referendumu održanom od 25. do 27 oktobra 1991. godine, vođeni principima povelje UN, Deklaracije o ljudskim pravima, pozivajući se na odluke, duh i smisao mirovne i međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji u Hagu, Londonu i Ženevi"!
U "inicijativi" pokrenutoj pre dva dana u Novom Pazaru, tvrdi se da su "granice Sandžaka utvrđene na Berlinskom kongresu 1878. godine", pa tako Sandžak, za koji se traži specijalni status, obuhvata opštine Novi Pazar, Sjenica, Tutin, Prijepolje, Nova Varoš, Priboj, Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Andrijevica, Petnjica, Gusinje, Plav i Rožaje, a te granice ne mogu se menjati bez saglasnosti građana Sandžaka. "Kontrolu granica Sandžaka vršiće međunarodne snage"! - osmišljeno je još u Novom Pazaru.
U obrazloženju "inicijative" stoji dalje da je "Sandžak odvojen od Bosne odlukom Berlinskog kongresa 1878,", da su "Srbija i Crna Gora u Prvom svetskom ratu okupirale i zaposele delove teritorije Sandžaka koje nazivaju "jugozapadna Srbija i severoistočna Crna Gora, te da je "na "Podgoričkoj skupštini", 26. novembra 1918. godine izvršena aneksija Sandžaka i Crne Gore i da su pripojeni Srbiji nakon čega je 1. decembra 1918. godine formirana Kraljevina SHS i time ozvaničena okupacija Sandžaka".
Dalje su u obrazloženju navodi da je "genocid koji su izvršile srpske oružane snage nad Bošnjacima u Srebrenici najveći zločin na tlu Evrope posle Drugog svetsog rata, da "nakon raspada bivše SFRJ jedino bošnjačko pitanje nije rešeno", pa "bošnjački narod polaže pravo na svoju nacionalnu državu što je preduslov za opstanak Bošnjka na Balkanu".
Bošnjaci su, ostoji u obrazloženju tri puta u dvadestom veku legitimno iskazali svoje samoopredeljenje i to avgusta 1917 u Sejnici, novembra 1943. u Pljevljima ina referendumu održanom od 25. do 27 oktobra 1991. godine.
Pored ostalog, deo "inicijative" o specijalnom statusu Sandžaka sadrži i stav o "Republici Srpskoj" u kome se navodi da je "bosanskohercegovački entitet "Republika Srpska nastala na udruženom zločinačkom poduhvatu i genocidu nad Bošnjacima".
"Srpske oružane snage, vojska, policija, državna bezbednost i druge naoružane grupe u njihovom sastavu za bošnjački narod predstavljaju neprijateljsku oružanu silu" - stoji dalje u obrazloženju "inicijative" i dodaje da su "srpske oružane snage učestvovale u udruženom zločinačkom poduhvatu planiranja i izvršenja genocida nad Bošnjacima, zločinima protiv čovečnosti i progonstvu civilnog bošnjačkog i drugog nesrpskog stanovništva u BiH, Sandžaku i na Kosovu.
Z. Š.
