Slušaj vest

Davno je narod kazao: dokon um je đavolje igralište!


Evo, uzmimo primer Mirana Pogačara, opozicionara koji je razbijao prozore u Novom Sadu i pri tome sebe snimao, pa je na osnovu snimka kao dokaza dobio 90 dana kućnog pritvora. Narečeni je aktivista objavio na internetu u biblijskom tonu: “Ne ulazi u prodavnicu u petak, ne ulazi u kafanu u petak, ne kupuj benzin u petak!” Zaboravio je samo da izda zabranu pranje veša i seksa pa da dobijemo novi verski praznik!


Ali ovo nije priča o običnom ludilu. Pogačarev poziv deo je, istina smešniji, paničnog nastojanja opozicije i Šolakovih medija da studentske blokade pretvore u sveopšti štrajk koji će uzdrmati Srbiju i nju, opoziciju, dovesti na vlast.


Prvi su se na udaru našli prosvetni radnici. U sramnom komentaru u Danasu nazvani su bednicima jer će, nakon što su reprezentativni sindikati postigli dogovor sa vladom oko plata, držati časove umesto da podrže studente. Potom su se oglasili plenumi nekih fakulteta sa nalogom da škole obustave rad, a zatim su Šolakovi mediji širom otvorili vrata pojedinim nastavnicima koji su izjavljivali da đaci od njih traže da štrajkuju!


Uviđajući da su im argumenti tanki – na stranu što je nemoralno kriti se iza dečjih leđa – u javnost je pušten Dušan Kokot, predsednik Nezavisnog sindikata prosvetnih radnika Srbije koji je, što nije nebitno za priču, vaspitač, a ne nastavnik ili profesor, a njegov sindikat nema dovoljno članova da bi bio reprezentativan. Hoće se reći da Kokot praktično govori samo u svoje ime. Kao takav, on je juče osnovao “plenum prosvetnih radnika” i proglasio “generalni štrajk”.

Ništa manje!

Ruku na srce, kad čovek površno čita Šolakove portale i gleda njegove televizije i mogao bi da pomisli da je u Srbiji potpuna obustava rada: štancuju se izjave političkih aktivista koji se predstavljaju kao đački roditelji, beleži svaki njihov upad u školu i prekidanje nastave pred traumiranom decom, obećava pravna pomoć svakome ko bude kažnjen zbog samovoljnog otkazivanja časova, nastavnici se zaklinju da će svi dati otkaze ako jedan od njih bude kažnjen...


I to nije sve: javlja se euforično (u stilu: počelo je, počelo!) da je vlasnik jedne cvećare (!) stupio u generalni štrajk, pa osoblje jednog kafića, a u petak neće raditi ni Njuz net! Jedna čista paralelna stvarnost , Đilasov san u tehnikoloru. Ali stvarnost je drugačija.


Na N1 i Novoj slušamo da glumci samo što nisu odlučili da nijedan od njih neće reći na “a” dok je Vučić na vlasti, a u životu od njihovog najavljivanog dogovora o štrajku - ništa.
Slično je sa advokatima: štrajk do ispunjenja zahteva, pa štrajk od sedam dana… da bi na kraju ispalo da neće raditi tri dana. I neki od njih, oni radikalniji, neće ići u prodavnicu u petak.
Što jest – jest, jedino ozbiljno štrajkuju poslanici Demokratske stranke. Ali to niko ne registruje, ne oseća se…


Ovakvim friziranjem stvarnosti koju rade Šolakovi I Đilaovi mediji zatrpava se suština. A ona je ovakva: guranje Srbije u potpunu obustavu rada manevar je opozicije da iskoristi studentske blokade i izazove nemire koji bi doveli do smene vlasti. Opozicionari među nastavnicima i profesorima tvrde da obustavom rada podržavaju svoje đake. A đaci kažu da su na ulici da bi podržali zahteve studenata. Studenti, sa svoje strane, ističu da traže kažnjavanje odgovornih za tragediju na novosadskoj železničkoj stanici, i kažnjavanje napadača na kolege u blokadama.


Činjenica je da je istraga o nesreći u toku, ali da će suđenje po prirodi stvari trajati najmanje godinu dana, i još toliko otprilike do pravosnažne predsude. Hoće li protesti trajati sve do tada? Studenti zbog suđenja, đaci zbog studenata, profesori zbog đaka… Ako su izašli na ulice nesvesni trajanja sudskog procesa, onda su neozbiljni.

Ako pak, znaju, a to namerno previđaju, onda im je kažnjavanje za tragediju samo izgovor da bi se izazivao haos.
Navikli smo na to od njih ranije, ali treba podsetiti da su ovog puta na njihovom udaru đaci, deca koja već trpe posledice zbog neodgovornog ponašanja nekih svojih nastavnika. Možda bi bilo bolje da se i ti nastavnici i opozicionari manu pokušaja da organizuju štrajk, I da se zadovolje uzdržavanjem od odlaska u kafanu u petak.

Bolje bi bilo za sve.