Slušaj vest

Da li se sećate inicijalnih "studentskih" zahteva, postavljenih pre šest meseci? Znate li uopšte koliko ih je bilo ili vas je zbunilo konstantno dodavanje zahteva od strane svakoga kome se prohte? Ako odgovorite da se sećate, zapitajte se da li ste iskreni i probajte da ih nabrojite...

U poslednjih pola godine blokada fakulteta, puteva, državnih institucija, maltretiranja građana i ometanja normalnog funkcionisanja u Srbiji, na površinu je isplivalo ono što se krilo iza inicijalnih zahteva - golo politikanstvo.

Bilo bi fer da su "studenti" (pod znacima navoda jer tih nešto više od jedan odsto koji blokiraju rad visokih škola i fakulteta ne mogu da se nazovu studentima) odmah izašli sa političkim zahtevima, otvoreno rekli građanima koji je zapravo njihov cilj, pa i osnovali političku stranku. Van fakulteta, naravno, poštujući zakon države za čiju bolju budućnost se navodno bore.

Međutim, to nije bilo moguće. Jer kako bi onda manipulisali emocijama građana koji su, sasvim opravdano, bili potreseni tragedijom u Novom Sadu? Kako bi preuzimali uloge tužioca i sudija, upirali prstom i govorili o razlogu pada nadstrešnice pre nego što je bilo kakva istraga završena?

Nisu mogli, jer bi građani prozreli ono što su mesecima pokušali da sakriju - da se ne bore ni za kakvu istinu i pravdu, već za fotelje i svoje političke interese.

IMG-20250329-WA0080.jpg
Foto: Petar Aleksić

Možda najtužnije od svega je što blokaderi, koje čine "studenti" koji ne žele da studiraju i neki njihovi profesori, dekani i rektori, obmanuli i svoje kolege koje žele da uče, pa su tako zloupotrebili izmanipulisanu decu (ne kažemo ovo u pežorativnom smislu, već zbog njihovog neiskustva i godina u kojima smo svi bili) kako bi omasovili svoje proteste. Naravno, nakon 15. marta kada je ogoljena blokaderska bezidejnost, a posebno nakon što su među svoje zahteve dodali i onaj za raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, podrška blokadama je strmoglavo opala.

Velika većina studenata želi da pohađa nastavu, na fakultetima koji su oslobođeni iz blokaderskih kandži istu i pohađaju. Međutim, mnogi i dalje ispaštaju zbog političke agende profesora, dekana, rektora, pa i svojih kolega "studenata".

Postavlja se pitanje, kako odblokirati preostale fakultete? Kako učiniti da Srbija ponovo prodiše? Svakako, predsednik Aleksandar Vučić mogao bi da raspiše vanredne parlamentarne izbore. Imajući u vidu više nego ubedljivu pobedu Srpske napredne stranke na izborima za članove saveta mesnih zajednica u Beloj Palanci i Babušnici, jasno je da bi situacija bila slična i na republičkom nivou.

Međutim, blokaderi, svesni činjenice da ih narod ne želi i da se mnogi građani osećaju nasamareno što su ih uopšte i podržali u početku, unapred su spremili taktiku za "izvlačenje" zbog poraza na potencijalnim izborima - na sva usta će vikati "krađa, krađa".

Ako nekome još nije jasan apsurd u kom blokaderi žive, da rezimiramo: zahtevaju vanredne parlamentarne izbore jer žele da smene vlast, ali unapred govore da će iste izgubiti jer će vlast pokrasti izbore(?!). Zbog čega ih onda traže? Da li je sve samo igra kako bi produžili agoniju u koju su stavili studente koji žele da pohađaju nastavu, časne profesore i dekane koji žele da rade svoj posao, ali i ostale građane Srbije?

Druga opcija bi bila da država reaguje i prekine nelegalne i nelegitimne blokade fakulteta. Da se odgovorni za kršenje zakona procesuiraju, a da mladost nastavi da se obrazuje kako bismo dobili novu generaciju naučnika, lekara, pravnika, ekonomista, svih onih koji su neophodni ovoj zemlji. Da se ne gubi godina, da naredna generacija može da se upiše na fakultete.

Naravno, ne treba biti naivan i misliti da blokaderi nemaju spreman odgovor i za to. Verovatno će opet potrčati da se žale Toninu Piculi, Nikoli Bartulici i ostalima koji sve najgore o Srbiji misle i govore. Ali, neka. Narod ih je već prozreo, deca koja žele da studiraju takođe. Ostali su im Picula, Bartulica, Nataša Kandić i slični...

Nemojte da se osećate loše zbog toga što se ne sećate inicijalnih zahteva blokadera. Uvereni smo da ih se ne sećaju ni oni.