Slušaj vest

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se rano jutros po našem vremenu sa kineskim predsednikom Sijem Đinpingom u Pekingu, a tokom razgovora predsednik Si se osvrnuo i na borbu srpskog i ostalih naroda bivše Jugoslavije, ali i izneo jadan zanimljiv podatak o - pesmi, koja je dobro poznata na ovim prostorima!

Naime, prvi čovek NR Kine izneo je i zanimljivost sa prijema za strane državnike kad se pevala čuvena "Bela ćao" koja je korišćena kao muzička tema i u jugoslovenskom partizanskom filmu "Most".

- I to je veoma popularna pesma. A takođe se time odala počast herojskom doprinosu koji je narod Jugoslavije dao u ratu. Naša dva velika naroda borila su se i u Evropi, i u Aziji, i velike žrtve su podneli i značajno su doprineli tome da se porazi fašizam - kazao je Si razgovoru sa predsednikom države Vučićem.

"Bela ćao" originalno je nastala kao pesma nadničarki sa severa Italije i italijanskih partizana, a kasnije je postala i neformalna himna antifašista širom sveta. 

Screenshot 2025-09-04 074629 copy.png
Foto: Instagram/buducnosrbijeav

Bila je izuzteno popularna kao himna partizana u SFRJ, pa je tako udovica doživotnog predsednika Jugoslavije Tita, Jovanka Broz za života tražila da je sahrane upravo uz ovu pesmu, što je bila njena poslednja želja koja joj je ispunjena, dok je na kovčegu ležao anturijum - njen omiljeni cvet.

Pesma „Bela, ćao“ provlači se kroz ceo film „Most“ (1969) Hajrudina Šibe Krvavca, a dok su je Srbi na neki način uvek shvatali kao "svoju", "Bela ćao" ostavila je traga i u popularnoj kulturi, a pre nekoliko godina postala pravi globalni fenomen nakon što je su je pevali likovi svetske popularne serije svetski popularne serije "La Casa del Papel".

Tekst pesme "Bella Ciao" originalno je na italijanskom jeziku, a u prevodu na srpski se peva o partizanu koji se oprašta sa voljenom osobom dok ide u borbu protiv okupatora, obećavajući da će se boriti za slobodu i da, ukoliko pogine, želi da bude sahranjen ispod cveta.

Jovanka Broz i Josip Broz Tito
Tito i Jovanka Foto: Tanjug / ČTK / Profimedia

Pesma je prvi put zapisana 1906. u Pijemontu, a u u verziji nastaloj tokom Drugog svetskog rata, među italijanskim partizanima, umesto devojke koja odlazi na ražana polja na rad, peva je mladić koji odlazi da ratuje protiv fašista.

Stihovi su tokom godina prevedeni na 35 jezika i pevana je širom sveta. Bila je, navodno, omiljena i u među pojedinim visokim funkcionerima, pa se tako sovjetski pevač Muslim Magomajev kleo se da je Leonid Brežnjev tražio da mu je peva i da je „najviše voleo od svih pesama“.

Tekst pesme

I jednog dana, kad se probudih,
O lepotice doviđenja, lepotice ćao, lepotice ćao, ćao, ćao!
I jednog dana, kad se probudih,
I okupator beše tu.

U partizane, ja moram poći,
O lepotice doviđenja, lepotice ćao, lepotice ćao, ćao, ćao!
U partizane, povedi me,
Osećam da ću da umrem.

I ako umrem, kao partizan,
O lepotice doviđenja, lepotice ćao, lepotice ćao, ćao, ćao!
I ako umrem, kao partizan,
Ti iskopaj meni grob.

Sahrani me gore, u planinama
O lepotice doviđenja, lepotice ćao, lepotice ćao, ćao, ćao!
Sahrani me gore, u planinama
Ispod senke divnog cveta.

I svi oni ljudi, koji tu prođu,
O lepotice doviđenja, lepotice ćao, lepotice ćao, ćao, ćao!
I svi oni ljudi, koji tu prođu,
Će reći „kakav divan cvet“.

I ovo je cvet partizana
O lepotice doviđenja, lepotice ćao, lepotice ćao, ćao, ćao!
I ovo je cvet partizana
koji je umro za slobodu.

Kurir Politika