Slušaj vest

U Slivovu, u opštini Novo Brdo, služen je parastos na mestu gde su na današnji dan pre 26 godina pronađena masakrirana tela četvorice braće Simića, Živojina, Dimitrija, Živka i Trajana. Sin ubijenog Trajana, Živorad, kazao je da su oni ubijeni jer ih pripadnici britanskog Kfora nisu zaštitili, kao i da još uvek čekaju pravdu.

Na mestu gde su tela braće Simića pronađena postavljen je drveni krst, gde je danas služen parastor.

- Oni ovde nisu ubijeni, oni su ovde samo doneti. Pored kuće su ubijeni, zato što britanski Kfor nije pucao. Oni su odrani, vađeni su im bubrezi, moj otac je rasečen. Albanac mi izjavljuje posle toga da su hteli da ga muče. Živojin je bio najmlađi, on je pružao otpor, koliko je uboda imao, toliko cigareta je ugašeno na njegovom telu. Što se tiče kosovske policije, ja sam dobio informaciju da, pošto nema zahteva, ne mogu da pokreću ništa, jer nemaju dokaza. Ja sam im pokazao fotografije koje imam, zar nije to dokaz? Je l' mogu ja da odem u albansku kuću ili selo da pitam ko mi je ubio oca ili strica, ne mogu - kazao je Živorad Simić.

U prisustvu nekoliko prijatelja i članova porodice Simić parastos je služio svešetnik Darko Marinković koji je tom prilikom kazao da je važno da ne dozvolimo zaboravu da odnese uspomene na stradale.

- Ne dozvoljavamo zaboravu da ih odnese,tamo gde nema ni raja, sladosti ni večnoga pokoja. Naš velikomučenik Knez Lazar nas je opredelio za Carstvo nebesko, ali to opredeljenje je put krsta i put stradanja. Za nas je važno da je na kraju tog puta večna sladost i vaskrsenje. S tom nadom smo danas došli da održimo molitvu i spomenemo njihova imena - kazao je sveštenik Marinković.

Istoričar i direktor Arhiva KiM Marko Marković ističe da se na danšnji dan 1999. godine u Slivovu dogodio stravičan zločin od koga je prošlo četvrt veka, a da počinioci nisu privedeni pravdi.

- Oni su najpre verovali britanskim vojnicima koji su im garantovali bezbednost, oni su kao i svi drugi hrišćani bili uverenja da s obzirom da nikome ništa nažao nisu uradili u životu, da s potpunim pravom mogu pogledati svakoga u oči, jer se nemaju čega postideti. Međutim, na današnji dan njihova tela su pronađena izmasakrirana. Ono što je najtužnije od svega da mi i danas četvrt veka nakon toga č̣ekamo pravdu, da niko nije odgovarao za to što se zbilo. Mučenici, braća Simić svrstavaju se u red i drugih kosovskih stradalnika - kazao je Marković.

Pesnik i književnik Ratko Popović ističe da danas svedočimo o teškom zločinu koji je zadesio porodicu Simić.

- Svedočimo o teškom zločinu na srpskoj zemlji, nad časnom i domaćinskom porodicom Simić, koji su ovde vekovali, koji su u Novom Brdu sticali kakvo takvo imanje, da mogu ovde da opstaju, da žive i da slave srpski rod i srpsku zemlju. Ovde su ostali i za navek, iako mi iz Gračanice svedočimo da su četiri brata koju su ovde mučki ubijena, u Gračanici sahranjena. Vidim da je toponim promenjen, da nema više Slivova, sve se na ovim prostorima menja, tako se menja i etnička slika, kao i svi pojmovi koji su bili sveti za srpski rod - kazao je Popović.

Obeležavanju godišnjice prisustvovao je i pomoćnik direktora Kancelarije za Kosovo i Metohiju iz sektora za pravnu zaštitu, podršku lokalnoj samoupravi i imovinsko-pravne poslove Igor Popović, kao i predsednik PO Priština Novak Živić, i načelnik Kosovskog upravnog okruga Srđan Popović.

Pomoćnik direktora Knacelarije za KiM Igor Popović nakon što je položio venac, kazao da su četvorica Simića postradala samo zato što nisu htela da napuste svoju dedovinu na kojoj su njihove porodice vekovima živele.

- Ostali su zato što su imali garancije britanskog Kfora da im se ništa neće desiti, kao i garancije albanskih komšija. A i sami su znali da nikome ništa nisu skrivili. Nažalost, sva uveravanja i garancije pokazali su se kao lažni i naša braća su mučki postradala. Teroristima je bio cilj da zastraše okolno srpsko stanovništu iz Mramora i Labljana da napusti svoja mesta, kao i da se mladi ljudi iz Slivova ne vrate kad čuju sta se desilo Simićima. I pored uveravanja šefa misije Unmika Bernara Kušnera i britanskog Kfora da će se počiniocii pronaći i kazniti, to se svih ovih godina nije desilo, iako je Kfor odlično znao stanje na terenu, i bilo je dovoljno tragova o organizatorima i izvršiocima zločina nad Simićima. U planiranje izvršenja mora da bude umešan veći broj ljudi, i mora da bude tragova. Srbija će nastaviti da traži pravdu i kažnjavanje organizatora i počinioca i ovog i drugih zločina nad srpskim narodom na Kosovu i Metohiju - kazao je Popović.

Ističe da je kompromitujuće za ugled međunarodne zajednice, da ni Unmik ni Kfor, ni Euleks kada su imali puna ovlašćenja i sve raspoložive mogućnosti na terenu da istraže zločine i kazne počinioce, to nisu učinili.

- To neka ostane mrlja na obrazu međunarodnih organizacija, koje su na osnovu Rezolucije 1244 i vojno-tehničkog sporazume iz Kumanova došli na Kosovo i Metohiju sa mandatom da održe javni red i mir i zaštite civile. Mi ćemo nastaviti da čuvamo sećanje na sve stradale Srbe i da tražimo pravdu. Da nastavimo da obeležamo sećanje na zločine i stradanje i da nikada ne dozvolimo da ovaj zločin padne u zaborav, te da stalno međunarodnu zajednicu i Prištinu upozoravamo da je zločin nerešen i nekažnjen. Moram da u ime Kancelarije za Kosovo i Metohiju i drugih organa Republike Srbije, kažem da smo se ogrešili o stradale Simiće u Slivovu, jer nismo svih ovih godina dostojno obeležavali njihovo stradanje, a njihova žrtva nije manja od žrtve stradalnika iz Starog Gracka, autobusa Niš ekspresa u Livadicama kod Podujeva i ubistva deca u Goroževcu 2003. godine. Danas je u Slivovu, nažalost, ostalo malo ljudi. Većina je prešla da živi u Gračanicu ili centralnu Srbiju, što je veliki atak na srpske sredine na Kosovu i Metohiji, zato što Slivovo vezuje srpske sredine na centralnom delu Kosova i Kosovskog pomoravlja - dodao je on.

Poručuje da je na Kancelariji i ostalim srpskim organima da nastave da pomažu preostalo srpsko stanovništvo na centralnom Kosovu, kao i da ulože u infrastrukturu, zapošljavanje mladih, izgradnju kuća, kao i da pruže priliku da se raseljeni ljudi vrate svojim porodicama.

Četvorica braće Simića koji su izmasakrirani na današnji dan, sahranjeni su u Gračanici, jer se tada u Slivovu nije mogla obaviti sahrana zbog bezbednosnog rizika.

Danas u Slivovu živi 18 Srba, dok je nekada živelo blizu 100 srpskih porodica.

Kurir Politika/ Kosovo online