Pre nego što je ubijena, majka je Miši Janketiću ostavila amanet: Glumac je sve rasprodao, ali je do kraja žalio za jednim
Iza briljantne karijere Miše Janketića krije se priča obeležena gubitkom i traumom.
Mihailo Miša Janketić, jedan od najcenjenijih glumaca domaće kinematografije, nikada nije planirao da se bavi glumom. Njegova prva ljubav bila je književnost, ali splet okolnosti ga je odveo na Pozorišnu akademiju.
"Da bih ponovo imao dom i stipendiju, morao sam nešto da upišem i najjednostavnije mi je bilo da odem na Pozorišnu akademiju," ispričao je Janketić.
Bogata karijera koja inspiriše
Od tog trenutka, Janketićeva glumačka karijera je procvetala. Igrao je nezaboravne uloge u pozorištu, na filmu i televiziji. Televizijskoj publici ostao je upamćen po serijama kao što su "Sivi dom", "Bolji život", "Srećni ljudi", "Porodično blago" i "Bela lađa".
Potresno detinjstvo koje je oblikovalo njegovu snagu
Iza briljantne karijere krije se priča obeležena gubitkom i traumom. Najteži period u Janketićevom životu bio je tokom Drugog svetskog rata, kada je izgubio majku Milicu, koju je ubio njen školski drug, pop Milorad Vukojičić Maca.
"Majka je radila na pošti i dobijala zadatke od naših da ostane. Iako za Nemce... jer će naši opet doći," pričao je Janketić.
Milica Janketić je tragično izgubila život zajedno sa drugim ženama, a strašna priča o njenoj sudbini dokumentovana je u arhivama Crne Gore.
- Jednom kada se spremala da ide na saslušanje, majka mi reče: 'Cile, mene će da ubiju'. Milenu ostavljam tebi u amanet. Ti da je čuvaš i štitiš. Ti si muška glava. Ne daj je nikome, nemoj neko zlo da joj učini. Nije se više vratila moja majka Milica. Zaludu smo Milena i ja išli u komandu i molili da ne ubiju našu majku. Jedne noći, u Ševarima, ubio ju je pop Maca, s drugim partizanskim ženama. Njih devet - ispričao je Janketić.
Zemaljska komisija Crne Gore za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača utvrdila je 15. februara 1946. godine na Cetinju da je Milorad Vukojičić, zvani Maca, rodom iz Pljevalja, učestvovao u ubistvu desetoro svojih zemljaka.
Dokument o tome, broj 1487, čuva se u Državnom arhivu Crne Gore.Vukojičića je, 2005. godine u maju mesecu, Srpska pravoslavna crkva proglasila svecem, uz još sedmoricu sveštenika.
Zemaljska komisija je utvrdila da je Vukojičić, sa saučesnicima Vojislavom Kovaljskim i Milisavom Jestrovićem "učestvovao u hapšenju i streljanju mirnih građana grada Pljevalja u 1944. godini". Među Pljevacima govorilo se i da je nadimak "maca" dobio po nejgovom omiljenom alatu kojim je ubijao - macoli.
Kako je pozorište postalo utočište
Janketić je otvoreno govorio o tome kako je teška prošlost ostavila duboke ožiljke, ali je pozorište postalo njegov način da pronađe duhovni mir.
"Pozorište je bilo idealno mesto da oporavim duhovnost i sakrijem se od surovosti života," rekao je u jednom intervjuu. Kroz uloge i stvaranje porodice, pronašao je snagu da prevaziđe tragediju i izgradi novi život. Svojoj deci davao je imena članova porodice koje je izgubio, smatrajući to svojim dugom prema prošlosti.
Skroman pogled na život
Bez obzira na ogromna dostignuća, Janketić je na život i karijeru gledao skromno:
- Ja sam od života dobio mnogo više nego što sam se nadao, a nešto manje nego što sam mogao. Kasno sam stao na noge. Morao sam da krećem ne od nule nego iz dubokog minusa, tako da je moj skor pozitivan - rekao je on tada i priznao za čim jedino žali:
- Ostala mi je žalost što nemam još jedan život da ga provedem na zemlji i od zemlje. Priroda je moj ambijent, ona mi bogati dušu, tek na zemlji sam svoj na svome. Rasprodao sam sve onih teških devedesetih godina, imao sam alate....
(Kurir.rs/I.M.)
Bonus video: Ovo je sin Miše Janketića
HOĆE LI OVA EVROPSKA ZEMLJA POSLATI VOJSKU U UKRAJINU? Završen hitan sastanak u Parizu, evropski lideri otkrili detalje razgovora iza zatvorenih vrata