"Radiću na tome da se ’Djeca Kozare’ prikažu i u Hrvatskoj" Lordan Zafranović evocirao uspomene iz karijere i najavio nove projekte
U pauzama montaže novog filma "Djeca Kozare" čuveni režiser predsedava žirijem prvog Balkanskog festivala filmske režije, a za Kurir evocira uspomene iz plodnosne karijere i najavljuje nove projekte
Reditelj i scenarista Lordan Zafranović, jedan od najvažnijih autora jugoslovenskog i postjugoslovenskog filma, ove godine predsedava žirijem prvog Balkanskog festivala filmske režije u Beogradu. Njegovo prisustvo daje dodatnu težinu novopokrenutom festivalu, koji ima ambiciju da postane most između kultura i autora iz regiona.
Iako godinama živi u Pragu, pažljivo prati balkansku scenu i ostaje dosledan svom autorskom kredibilitetu. Njegov dugonajavljivani film "Djeca Kozare", koji se bavi jednom od najmračnijih epizoda Drugog svetskog rata, uskoro očekuje svoju premijeru. U razgovoru za Kurir Zafranović promišlja ulogu umetnosti kao sredstva povezivanja u regionu opterećenom istorijskim traumama, ali govBalkanori i o problemima koji i dalje koče slobodno stvaralaštvo - pre svega političkom uticaju na državne fondove.
Tokom svoje duge karijere bili ste na više filmskih festivala. Kako ste sada doživeli poziv da budete predsednik prvog Balkanskog festivala režije?
- U svakom slučaju je to jedna vrsta časti zbog toga što je ovo prvi festival, pa se onda to i pamti. Mislim da je ovaj festival značajan zbog toga što će morati da se upoređuje sa ostalim evropskim regijama. Ipak, ovo je jedna regija koja je zanimljiva, koja ima svoju istoriju, koja ima svoje traume, ratove, čuda i neka nasleđa. Biće vrlo zanimljivo da se prepozna iz koje balkanske zemlje pojedini film dolazi. To je interesantno, dok sam gledao filmove, shvatio sam odmah iz koje istorijske situacije dolazi.
Da li mislite da ovakav festival može doprineti boljoj saradnji među filmskim autorima na Balkanu i povezivanju naroda putem umetnosti, pogotovo onih opterećenih ratovima i međusobnim sukobima?
- Umetnost je uvek most, umetnost nema granica. Kada govorimo o povezivanju, posle ovog poslednjeg nesrećnog rata kod nas filmadžije su bile prve koje su počele s koprodukcijama, saradnjom. Jednostavno, isti je jezik, isti su problemi i bilo je logično da se povežu Srbija i Hrvatska i Slovenija i Crna Gora i Makedonija i Bosna, i mislim da je to strahovito zanimljivo do današnjeg dana. Gotovo da nema nijednog filma u poslednje vreme, poslednjih 20 godina, da nije napravljen kao koprodukcija. To znači da su ti mostovi napravljeni, da je razumevanje dosta veliko, kao i tržište, naravno. Ovo je nekad bila Jugoslavija koja je imala 24 miliona stanovnika i logično je da taj jezik prodire u sve zemlje bivše Jugoslavije, i da onda i to povezivanje ima i ekonomsku snagu, ne samo umetničku.
Govorili ste da postoji problem finansiranja filmova, koji ste imali i s filmom "Djeca Kozare", koji najavljujte. Koje su prepreke s kojima se danas mladi filmski autori suočavaju prilikom stvaranja?
- Najveća prepreka je u stvari uticaj politike na državne fondove. Danas, nažalost, ne možete praviti nikakav film, jer je film skupa umetnost, bez nekih državnih novaca, ne samo zbog toga finansiranja od države nego zbog toga što kada imate odobrenje države, onda imate pristup fondovima i u Evropi, imate prilaz Evromarku. Bez tih državnih odobrenja određenog filma ne možete se prijaviti za evropske novce, ne možete se prijaviti za male koprodukcije u regiji, ne možete praktično ništa. Svi ti fondovi su opterećeni nacionalno. Svaka država ima svoje prioritete i ona određuje šta će se raditi i ko će raditi. Znači, postoji ipak neka vrsta selekcije, postoji jedna vrsta autora koji su odbačeni, koji nisu ideološki pogodni za određenu vlast i tu su onda neko vreme izgubljeni. Ne mogu da dođu do sredstava, a samim tim ne mogu doći ni do realizacije svojih umetničkih ambicija. Ne mogu da prikažu neke teme koje su bolne za pojedinu zemlju, za pojedinu ideologiju ili pojedino područje. Mnogo je teško naći državu danas koja može podneti kritiku svog vlastitog bića. A bez kritike vlastitog bića države nemate više dobrih filmova.
Kakvo je stanje u Češkoj, gde sada živite, kada govorimo o filmskom stvaralaštvu?
- Češka više nema ideoloških problema, ali više nema ni autora. U vreme kada su imali Ruse, u vreme kad su imali cenzuru, kada su se borili za svaki kadar da bude slobodan, oni su pravili izvanredne filmove. Danas više tih ideoloških stvari nema. Nema protivnika, nema ideologije, nema zapravo ničega osim publike, osim da film, eto, bude gledan. Međutim, teme su potpuno beznačajne i nemaju sredinu kritike društva u kojem živiš.
Koji trenutak u svojoj karijeri smatrate ključnim za razvoj kao režisera?
- Imao sam nekoliko faza u svom razvoju. Imao sam amatersku fazu eksperimenta i ispitivanja filma kao medija. Onda sam išao na školovanje u Prag, gde smo učili kako se pravi film za široku publiku. Kada sam napravio prve igrane filmove, tu je bila jedna svečanost. Od amaterske osammilimetarske trake došli smo na 35, došli smo do bioskopa, došli smo do raskošne kamere, došli smo do mogućnosti da se angažuju glumci, do mogućnosti velikih festivala u svetu, došli smo do velikih priznanja. Naravno da je to nešto što je čudesno.
Očekujemo premijeru vašeg dugonajavljivanog filma "Djeca Kozare", koji govori o sudbini desetine hiljade dece s područja Kozare koja su tokom Drugog svetskog rata odvedena u logore smrti. Da li očekujete prikazivanje van Srbije, na teritoriji bivše Jugoslavije?
- To je sad sve otvoreno. Postoji želja da svi vide film, naravno, i radićemo na tome da ga svi vide. Zato smo ga i radili, da ga cela Evropa pogleda, pa tako i regija, naravno, kao prva.
Da li imate planove za nove projekte?
- Da, imam neke planove. Želim ovde da uradim još jedan ili dva filma, ako me posluži zdravlje. Ono je sad okej, hvala Bogu, da kucnem u drvo. Zanimaju me neke, s jedne strane, istorijske teme iz srednjeg veka. S druge strane, imam jednu savremenu temu, koja liči na onaj veličanstveni film "12 žigosanih". To je priča koja se dešava u jednom planinskom domu zatrpanom snegom, gde će igrati najstariji glumci Jugoslavije.
Bonus video: Lordan Zafranović otkrio detalje o svom novom filmu o Jasenovcu