Troje ljudi umrlo posle snimanja ukletog filma: Zlokobna istina krije se iza smrti reditelja i glavnih likova "Užasan otrov se vidi na snimku"
Kritičari su kultni film "Stalker" opisali kao "jedno od najimpresivnijih dostignuća kinematografije".
Neobičan film za koju su mnogi rekli da sadrži jednu od "najnapetijih i najoriginalnijih scena" u istoriji filma ima retku ocenu od 100% na Rotten Tomatoesu – ali se veruje da je odneo živote troje umetnika koji su radili na njemu.
Njegov autor Andrej Tarkovski, inače cenjeni sovjetski reditelj i scenarista, smatra se jednim od velikana svetske kinematografije. Diplomirao je na Državnom institutu za kinematografiju (VGIK), a tokom karijere režirao je sedam filmova, među kojima je i remek-delo filmske umetnosti - "Solaris", snimljen po romanu Stanislava Lema.
Međutim, mnogi veruju da ga je upravo film "Stalker" iz 1979. godine koštao života – kao i još dvoje članova ekipe bliskih reditelju.
O čemu se radi u "Stalker-u"?
"Stalker" je filozofska, naučnofantastična drama koja zapravo daleko prevazilazi sci-fi žanr, i dublje zalazi u egzistencijalna, duhovna i metafizička pitanja.
Radnja filma je smeštena u postapokaliptični pejzaž, u bliskoj budućnosti (ili paralelnoj stvarnosti), a glavni junak (kojeg igra pokojni Aleksandar Kajdanovski) vodi ljude kroz opasnu "Zonu" – zabranjeno područje koje je izolovala vojska.
Ne zna se tačno šta je Zona – neki veruju da je rezultat vanzemaljskog kontakta, drugi da je posledica eksperimenta koji je pošao po zlu. U svakom slučaju, unutar Zone se nalazi Soba koja, po legendi, ispunjava najdublju želju onoga ko je do nje stigne.
Glavni likovi:
Stalker (Aleksandar Kajdanovski)
Čovek koji poznaje Zonu i vodi druge do Sobe. On je neka vrsta vodiča ili posrednika između sveta spolja i unutrašnje duhovne stvarnosti Zone. Duhovno je nastrojen, tih, melanholičan i potpuno posvećen svom pozivu.
Pisac (Anatolij Solonjicin)
Cinični, deziluzionirani intelektualac koji dolazi u Zonu u potrazi za inspiracijom. Dvoumi se da li umetnost ima smisla i bori se sa sopstvenim unutrašnjim prazninama.
Naučnik (Nikolaj Grinko)
Racionalan i hladan naučnik, motivisan znanjem, ali i ličnim moralnim dilemama. U Zonu ulazi sa sopstvenim skrivenim planovima.
Putovanje kroz Zonu:
Put do Sobe nije jednostavan. Ne postoje mape, pravila se stalno menjaju, i sve je obavijeno nekom nevidljivom logikom – prostor je "živ". Naizgled obične livade, ruševine i industrijski objekti postaju mesta duboke napetosti. Stalker stalno upozorava na opasnost, baca matice da bi „oslušnuo“ prostor, i traži znakove nečega višeg.
Kroz njihove dijaloge i postupke, razotkrivaju se njihove lične filozofije, slabosti, motivacije i sumnje. Da li iko od njih zaista zna šta želi? Da li sme da kroči u Sobu ako ne zna šta mu je najdublja želja?
Snimanje i reakcije
Inače, Tarkovski je za snimanje izabrao industrijski zagađeno područje u Estoniji, a neke od reakcija na ostvarenje bile su:
"Uvodna scena je jedan od najnapetijih i vizionarskih trenutaka koje sam ikada video na filmu"
"Niko ne ume da stvori osećaj uronjenosti kao Tarkovski. Metafizička zagonetka Stalkera jedno je od najvećih filmskih dostignuća."
"Neobičan filmski pejzaž koji se istražuje, analizira i nad kojim se promišlja. Stalker je duboka i istrajna potraga za smislom – kako u onome što vidimo na ekranu, tako i u načinu na koji je publika reagovala još od premijere 1979."
Misteriozne smrti koje su pratile film
Međutim, kultno ostvarenje koje su kritičari ocenili najvišim ocenama, i na koje su ljudi gledali hipnotisano, u jednom dahu, ubrzo je dobilo negativnu reputaciju, te su neki film nazivali i ukletim.
Sedam godina nakon izlaska ovog kultnog filma, koji je labavo zasnovan na romanu "Piknik pored puta" braće Arkadija i Borisa Strugackih, Tarkovski je preminuo od raka pluća.
Ton-majstor Vladimir Šarun je kasnije izjavio da veruje da su smrti Tarkovskog, njegove supruge Larise i glumca Anatolija Solonjicina (koji je igrao "Pisca") povezane sa toksičnim okruženjem u kojem su snimali film.
"Snimali smo u blizini Talina, u zoni oko rečice Jagala, blizu polurazrušene hidrocentrale. Uzvodno se nalazila hemijska fabrika koja je ispuštala otrovne tečnosti u reku", rekao je Šarun 2001. godine.
"U filmu se vidi scena snega koji pada leti i bele pene koja pluta rekom – u stvarnosti, to je bio neki užasan otrov.“
Dodao je da su mnoge žene iz ekipe dobile alergijske reakcije po licu. "Tarkovski je umro od raka desne bronhije. Isto se desilo i Solonjicinu. Kada je Larisa Tarkovskaja umrla od iste bolesti u Parizu, postalo mi je jasno da su svi bili žrtve istog uzroka – mesta snimanja."
Ipak, treba napomenuti da su ove tvrdnje samo Šarunova teorija – nikada nije zvanično potvrđeno da su smrti bile povezane sa uslovima na snimanju.
"Stalker" se danas smatra jednim od najvažnijih filmova sovjetske kinematografije i redovno se nalazi na listama najboljih filmova svih vremena.
Bez obzira na to da li je film zaista doprineo tim tragedijama, postavlja se pitanje – koliko daleko su ljudi spremni da idu zarad umetnosti?
(Kurir.rs/ Mondo)
Bonus video: Kako su naučno-fantastični filmovi predvideli realne događaje?
SERIJA VAŽNIH SASTANAKA U PRAGU: Predsednik Vučić razgovarao sa Miroslavom Lajčakom, čeka se obraćanje na forumu