Njegova iznenadna smrt dugo je bila misterija: Pinkijeva majka 17 godina nije smela da pročita nalaz obdukcije, a onda je otkrila šta se desilo
O uzroku smrti mladog glumca se dugo spekulisalo, a njegova majka je tek posle 17 godina smogla snage da sazna pravu istinu.
Devetnaestogodišnji glumac Dušan Pekić, koga je proslavila uloga Pinkija u filmu "Rane", iznenada je preminuo 2000. godine. Ovo ostvarenje bilo mu je prvi i poslednji projekat, a danas sećanje na njega čuvaju još samo njegovi najbliži.
Dušan je glumio jednog od dečaka čije je odrastanje u Beogradu na samom kraju 20. veka zabeležio reditelj Srđan Dragojević u filmu iz 1998. godine. Preminuo je 26. marta 2000. godine u Kraljevu, za vreme služenja vojnog roka. Imao je samo 19 godina. Želeo je da upiše Akademiju i postane glumac, ali to se nikada nije ostvarilo.
Pogledajte u galeriji fotografije Dušana Pekića Pinkija:
O uzroku smrti mladog glumca se dugo spekulisalo, a njegova majka je tek posle 17 godina smogla snage da sazna pravu istinu. U obdukcionom nalazu piše da je smrt nastupila zbog gušenja usled udisanja želudačnog sadržaja.
- Dušan je bio omiljen u društvu, a i među ženskim svetom! Imao je dosta simpatija i nekoliko devojaka. Njegova devojka Jelena Janković bila je puna života, kao i on. Žao mi je što odavno nemam nikakav kontakt s njom, volela bih da se čujemo - ispričala je pre nekoliko godina Pinkijeva majka.
Jedne scene će se uvek sećate
- Za mene je vreme stalo. Umeo je da bude zabavan. Niste znali kad glumata, a kad je to stvarno on. Voleli su ga. Teško je bez njega, baš teško... Jednom je on bio kod prijatelja, izašla sam nakratko i zaključala! Nisam očekivala da će se brzo vratiti. Kad sam ušla i prišla stanu, sedeo je na stepenicama... Verujte, uvek uveče kad se vraćam kući, imam tu sliku kako čeka na stepenicama - otkrila je svojevremeno za Kurir njegova majka Milunka Tešić.
Milunka je tek pre nekoliko godina otkrila da postoje Pinkijeve fan stranice, i zahvalna je na tome što njen sin i dalje živi u sećanju ljudi.
- Dušan je bio omiljen u društvu, a i među ženskim svetom! Imao je dosta simpatija i nekoliko devojaka! Sa Anom je odrastao i davala mu je snagu. Njegova devojka Jelena Janković bila je puna života, kao i on. Žao mi je što odavno nemam nikakav kontakt s njom, volela bih da se čujemo - kaže Milunka.
Poslednji susret
Nikad neće zaboraviti poslednji susret, tog 26. marta 2000. godine, kada je dobila najgore vesti koje majka može da čuje - da joj je sin preminuo:
- Dobio je novu ulogu, ali smrt je bila brža. Bio je u Kraljevu u vojsci. Prethodnog dana bila je zakletva. Preterao je s pićem! Kad smo se rastali, otišao je sa drugom do susednog grada i nastavio da pije. Vratili su se oko ponoći u kasarnu. Kad je ujutru oficir budio vojnike iz njegove sobe, svi su morali da ustanu. Njega je ostavio da spava jer mu je bio miljenik, a i inače se teško budio - rekla Milunka i dodala:
- Da ga je oficir probudio kad i ostale vojnike, i sad bi bio živ, ali nije! Kasnije, oko osam sati, neko je ušao da nešto uzme i čuo da krklja. Tad su svi pojurili da ga spasu, ali bilo je kasno! U obdukcionom zapisniku piše da je smrt nastupila usled gušenja, zbog udisanja želudačnog sadržaja. „U grlu, dušniku i glavnim dušnicama nalazi se obilna količina želudačnog sadržaja, koja skoro u potpunosti ispunjava njihov lumen i u kome su prepoznatljivi delići polusvarene hrane.“
Ne traži krivca
Nakon 17 godina sam se usudila da pročitam taj nalaz. Nesrećna majka nikoga ne krivi za njegovu smrt.
- Nesrećan splet okolnosti. Živeo je brzo i kratko, ali ispunjeno. Želeo je da upiše glumu i bio je počeo da se priprema. Dušan je bio veličina jer je voleo ljude! Bio je spreman da sve podeli s drugima - odeću, hranu, a kad nisu imali gde, dovodio ih da prespavaju. Nekad sam se zbog toga ljutila. On je bio milostiviji, zato valjda još opstaje u srcima mnogih, a to je korak do večnosti - kaže Milunka.
Dušan se od kolega veoma družio sa Milanom Marićem Švabom, a jedan događaj i danas joj je urezan u pamćenje.
- Jednom je bio u Zemunu i nisam znala da će doći. A on uveče došao sa Švabom, a ulaz bio zaključan. Čula sam kasno noću da neko lupa ispred kuće, pa je prestao. Neko od komšija je otključao.... Ušli su, lupali na vrata. Nisam čula, tako da su jedno vreme bili pred vratima. I sad me duša boli kad se toga setim - zaključuje Milanka.
Srđan Dragojević, Dragan Bjelogrlić i Milan Marić Švaba čuvaju uspomenu na mladog kolegu.
- Nekoliko godina posle njegovog odlaska Bjelogrlić i Dragojević su učestvovali i pomogli da na Niškom festivalu bude dodeljena nagrada „Dušan Pekić Pinki“ najboljem glumcu naturščiku. Bjela je posetio školu u kojoj radim, doneo deci poklone, kao i njegov kolega Milan Marić i reper Strahinja Đorđević, poznatiji kao Lestra, koji je snimio pesmu o mom sinu - objašnjava majka.
I dalje omiljena među mladima je Pinkijeva replika iz filma "Rane":
- Na kraju smo priče, rođaci, ako se ložite da budete kul, onda sam sigurno vaš idol, a miševi? Ponekad mi je žao što nisam stigao da vidim to inostranstvo, ali, jebeš ga, ne može čovek da stigne sve u životu, smradovi i ovde i tamo, kakve veze ima... E, jedino za tu crnkinju što je nisam karo, to mi malo žao, a za onu Ajfelovu kulu šta mi Kure priča, za nju me, rođaci, zabole patka, keve mi.... Kraj, rođaci, i sve mi se čini da sam prošao bolje od vas.
Bonus video: Milan Markić o nagradi u JDP
"VIDELI STE OČAJ LJUDI KOJI SU IZGUBILI SVE" Vučić: Odmah pravimo plan da svi krenu da obilaze ljude i da vidimo šta možemo da učinimo