Slušaj vest

Pobednici u ratovima pišu istoriju, pa su tako pobednici bili ti koji su posle Drugog svetskog rata formirali istorijsku sliku o četničkom komandantu Nikoli Kalabiću. Likvidiran je i proglašen ratnim zločincem bez suđenja, pa posle gotovo osam decenija rehabilitovan, ali jasan sud istorije o ovoj kontroverznoj i značajnoj ratnoj ličnosti još uvek nije dat. 

Izuzetno je teško u potpunosti sklopiti slagalicu o njegovom životu i delovanju tokom nemačke okupacije Srbije, a i posle nje. Još uvek svi podaci o Kalabiću nisu dostupni, mnogi arhivi su tajni i zapečaćeni i posle 80 godina, ali je s druge strane o njegovoj ličnosti stvorena legenda koja živi i danas. Da li je bio borac za slobodu ili saradnik okupatora, heroj ili zločinac, vreme tek treba da pokaže, a možda ćete moći i sami da donesete zaključak. Ko je bio Nikola Kalabić?

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Mladost i porodica

Nikola Kalabić, poznat pod nadimkom Čika Pera, rođen je 20. decembra 1906. godine u srpskoj pravoslavnoj porodici u selu Podnovlje kod Doboja u okupiranoj Bosni i Hercegovini. Njegov otac Milan, kojeg su nazivali “Srbendom iz Bosne” je 1912. godine prešao Drinu i borio se na srpskoj strani u balkanskim ratovima, i tada do Podnevlja dolazi vest da je ubijen.

Nikolina majka Joka Kalabić, koja je pored Nikole imala i šest godina mlađu ćerku Angelinu, se udaje za žandarma Nikolu Prodanovića i s njim dobija sina Nedeljka 1916. godine. Međutim, tada dolazi do filmskog preokreta. Do vlasti je stigla vest da je Milan Kalabić ipak živ, pa je njegova porodica po kazni poslata u zloglasni logor u Aradu, gde je Joka provela ostatak rata sa troje dece.

Milan Kalabić.jpg
Milan Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Nakon Prvog svetskog rata, Milan se razveo od Joke i uzeo Nikolu sa sobom. Služio je u žandarmeriji širom države, pa je živeo u različitim mestima. Ubrzo se ponovo oženio i prema rečima Angeline Kalabić bio je “očajno strog” prema Nikoli, moglo bi se reći i surov. Malog Nikolu je često tukao, toliko da mu je jednom povredio i nogu, pa se dečak vratio majci u Podnovlje.

Nikola je posle osnovne škole u Beogradu završio šest razreda gimnazije. Prema sećanjima Nedeljka, Nikolinog polubrata, Kalabić je bio nemiran i problematičan. Po završetku gimnazije, upisao je srednju tehničku školu u Beogradu 1925. godine koju je završio 1927. i do 1945. se nije vraćao u rodno Podnevlje. Po završetku škole upućen je na odsluženje vojnog roka u Inžinjerskoj podoficirskoj školi “Kralja Petra Velikog Oslobodioca” u Mariboru i tamo ostao do 11. jula 1928, a službu je vršio veoma dobro.

Nikola Kalabić.jpg
Vojnička isprava Nikole Kalabića Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Godine 1930, 5. decembra, Nikola je položio državni ispit za geometra i počeo da gradi karijeru u struci. Tokom pripremanja ispita upoznao je godinu dana mlađu koleginicu Stajku Đuričić (zvanu Borka), rodom iz valjevskog sela Rajković, sa kojom se oženio 1929. godine u crkvi u Valjevu. Nikola se koju godinu kasnije trajno nastanio u Valjevu i postao izuzetno vezan za ovaj grad.

Nikola i Borka su 3. avgusta 1930. godine dobili blizance Mirjanu i Milana. Sinu je dao ime po ocu, iako sa njim nije bio u dobrim odnosima. Tokom tridesetih, u Valjevo su kod Nikole i Borke došli da žive i Nikolina majka i sestra. Godine 1932. Kalabić je postao načelnik katastarske uprave u Valjevu, a 1936. odlikovan je ordenom Jugoslovenske krune V reda za rad na društvenom i nacionalnom polju.

Pogledajte u galeriji fotografije Nikole Kalabića sa članovima porodice:

Nikola Kalabić sa porodicom Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Tokom tridesetih godina, Nikola se priključio “Udruženju četnika za čast i slobodu otadžbine“. Vredno je radio, sređivao je kuću u Valjevu i veoma voleo muziku i kafanu. Plate činovnika njegovog ranga iznosile su u današnjem novcu od tri do četiri hiljade dolara mesečno. Njegova supruga Borka sećala se bezbrižnog perioda pre Drugog svetskog rata: “Važili smo za imućniju porodicu. Kola smo vozili kad ih je retko ko imao. Nikola je bio prava beomčina i drugarčina. Voleo je društvo, pesmu i šalu. Ludovao je za konjima, gotovo ih je više voleo od ljudi. Vozeći čeze, trkao se često sa vozom, govoreći sa setom kako je pesnik Sergej Jesenjin svojevremeno plakao kada je mašina pretekla čoveka.”

Nikola i Borka.jpg
Borka i Nikola sa kolegama, 3. i 4. s leva u donjem redu Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Nikolin otac Milan bio je u srpskoj vojsci i tokom Prvog svetskog rata, gde je često bio ranjavan. Posle rata stupio je u žandarmeriju. Posedovao je čak 10 odlikovanja, a 6. marta 1929. je penzionisan. Zbog prekomerne upotrebe sile tokom službe 1924. godine i smrti Šćepana Mijuškovića i njegovog rođaka Stevana, bivših komita i organizatora Božićne pobune, Okružni sud u Nikšiću ga je 1930. godine, osudio na 18 godina zatvora. Posle provedene dve godine na robiji, 1932. je pomilovan i pušten na slobodu.

Međutim, izvesni Simo Mijušković, Šćepanov rođeni brat, teško je ranio Milana Kalabića u Beogradu, a novine su pisale da je “gonjen krvnom osvetom”. Iako je pogođen sa 4 metka, nijedan nije bio smrtonosan, i uspeo je da preživi. Simo je osuđen na godinu dana zatvora.

Pogledajte u galeriji kako je štampa izveštavala o pokušaju ubistva Milana Kalabića:

Štampa o pokušaju ubistva Milana Kalabića Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Nije samo Nikolin otac bio u žiži interesovanja javnosti i medija, već i njegova sestra Angelina. Naime, 1936. godine ona je abortirala u 5. mesecu trudnoće kod beogradskog lekara Panča Stojanovića, koji je vršio nasilne pobačaje. Pobačaj je u Kraljevini Jugoslaviji bio zabranjen, pa je doktor Stojanović osuđen na 8 meseci zatvora, a Angelina na 3 meseca uslovno.

Početak Drugog svetskog rata

Pošto je 27. marta 1941. godine u vojnom puču u Beogradu, instruiranom od strane Velike Britanije, odbačen sporazum Kraljevine Jugoslavije i Nemačke, kojim je Jugoslavija ušla u Trojni pakt, a zauzvrat dobila faktičku neutralnost, Hitler je odlučio da bombarduje Beograd, besan zbog puča. Bombardovanje je izvršeno 6. aprila 1941. i poznato je kao “Operacija Odmazda" ili “Operacija Kazna".

Puč i demonstracije 27. marta 1941. Foto: Printscreen, Printscreen/Youtube

Mnogo građana je stradalo, a Jugoslavija je ubrzo okupirana i rasparčana među članicama Sila Osovine. Već 10. aprila 1941, samo četiri dana posle napada na Jugoslaviju, nemačke snage su ušle u Zagreb uz organizovanu dobrodošlicu građana bez ikakvog otpora. Slavko Kvaternik, jedan od osnivača Ustaško-hrvatskog revolucionarnog pokreta, proglasio je u ime Ante Pavelića stvaranje Nezavisne Države Hrvatske istog dana. Agonija srpskog naroda je počela.

A gde se tada Nikola Kalabić nalazio? Pre izbijanja rata, imao je udes sa motociklom i noga mu je bila u gipsu. Međutim, čim je počeo Aprilski rat 6. aprila, skinuo je gips i otišao na mobilizaciju u Šabac. Jugoslavija je brzo kapitulirala, a on se vratio kući posle dvadesetak dana.

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Nikola je bio sin dobrovoljca iz ratova za oslobođenje i ujedinjenje svih Srba u jednu državu. Nemce je smatrao najvećim neprijateljima svog naroda, a taj stav se u potpunosti može razumeti s obzirom na to da su Nemci najvećim delom odgovorni za strahovita stradanja Srba tokom Prvog svetskog rata. U njegovom rodnom kraju, koji je uključen u sastav NDH, ustaše su u avgustu 1941. ubile trojicu Kalabića, među kojima i Nikolinog strica Vladimira.

Tokom leta 1941, Kalabić se priključio ilegalnom četničkom pokretu Koste Pećanca. Borka je negodovala zbog Nikolinog odlaska, na šta je on odgovorio: "Preči su mi kralj i otadžbina, zakleo sam se." Međutim, u odredima Koste Pećanca nije se dugo zadržao. Pećanac je već u avgustu 1941. svoje odrede stavio pod komandu kvislinške vlade Milana Nedića. Nikola je odlučio “da neće više pod njegov barjak” i poslao je po povratku u Valjevo Pećancu nazad uniformu koju je zadužio “zato što je ovaj krenuo sa Nedićem.” Govorio je da “se ropstva treba osloboditi, nipošto biti rob.” Po svedočenju supruge Borke, bio je neraspoložen i pun gorčine, psujući na sav glas.

Kosta Milovanović Pećanac.jpg
Kosta Milovanović Pećanac Foto: Wikipedia - Javno vlasništvo

General Milan Nedić je bio predsednik marionetske vlade u okrnjenoj i okupiranoj Srbiji za vreme Drugog svetskog rata. Podrška Nedićevoj vladi bila je glavna tačka razdora između četnika. Oni koji su se oštro protivili tome, odbijajući poslušnost okupatoru, borili su se pod komandom generala Draže Mihailovića, koji je na Ravnoj gori formirao jezgro nacionalnog pokreta otpora srpskog naroda protiv nacističke okupacije - Ravnogorski pokret, odnosno Komandu četničkih odreda Jugoslovenske vojske. S druge strane, četnici pod komandom Koste Pećanca sarađivali su sa marionetskom vladom Milana Nedića.

Odlazak kod Draže

Nikola Kalabić se 15. septembra 1941. priključio Draži Mihailoviću na Ravnoj gori. Bio je izuzetno razočaran u Pećanca zbog njegove saradnje sa okupatorima. U početku nije dobijao komandne dužnosti, ali je ubrzo početkom novembra postavljen za komandira Gorske kraljeve garde, tada prateće čete Draže Mihailovića, tako da veći deo vremena do zime 1941. godine provodi uz njega. Dolazak na Ravnu goru bio je prekretnica u Kalabićevom životu, a događaji koji su usledili učinili su ga jednom od najznačajnijih ličnosti srpske ratne istorije.

Draža Mihailović.jpg
Draža Mihailović Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Dražina Komanda četničkih odreda Jugoslovenske vojske bila je samonikli pokret, a naziv četnik simbolizovao je preuzimanje duge tradicije srpske gerile. Oko štaba na Ravnoj gori počeo je da se okuplja sve veći broj ljudi, uglavnom seljaka i narodnih vođa, s ciljem pružanja otpora okupatoru. Mihailovićeve snage su sve više rasle i jačale, pa su 31. avgusta 1941. uspele da oslobode Loznicu, koja je postala prvi oslobođeni grad u okupiranoj Evropi. S druge strane, Dražini četnici, često i pod vođstvom samog Kalabića, upadali su u borbe protiv partizana sa kojima su bili u sukobima do kraja rata.

Nikolin otac Milan dočekao je Aprilski rat 1941. godine u penziji, kao rezervni žandarmerijski major. On se na poziv generala Nedića, svog predratnog prijatelja, u septembru iste godine pridružio Srpskoj državnoj straži, kolaboracionističkoj paravojsci pod upravom marionetske kvislinške Vlade narodnog spasa. Dobio je dužnost komandanta odreda koji se borio sa partizanskim snagama. Navodno, pristao je da se pridruži Nediću jer mu je dugovao veliku uslugu.

milan-nedic.jpg
Milan Nedić Foto: Youtube Printscreen

Milan i Nikola su bili na suprotnim stranama, a kakav je bio raskol njihovog odnosa vidi se i iz pisma koje je Milan uputio Nikolinoj ženi Borki: “Draga snajo, onaj tvoj i moj Nikola ljut je na mene što sam otišao kod Milana Nedića. Reci mu da sam veći Srbin od njega. Moji oficiri i vojnici nose uniforme jugoslovenske vojske, a na kapama inicijale kralja Petra.”

Međutim, Ravnogorski pokret je bio u sve težem položaju zbog stalnih napada partizana. Vođene su svakodnevne borbe tokom novembra 1941, municije je bilo sve manje i Nikola predlaže Draži da ga poveže sa svojim ocem Milanom i zatraži pomoć od njega. Sastanak Mihailovića i Milana Kalabića održan je krajem novembra 1941, a na njemu je dogovoreno da Milan preko raspoloživih organa kvislinške vlasti pomaže Mihailovićevu organizaciju u šumi. Za ovaj dogovor znao je i Milan Nedić.

Nikola i Milan Kalabić.jpg
Nikola i Milan Kalabić Foto: Wikipedia - Javno vlasništvo

Milan Kalabić je prijavio da ima nekoliko stotina vojnika više, a plate tih fiktivnih vojnika slao je četnicima. Ravnogorskim četnicima poslato je i osam kamiona municije, i to je značajno uticalo na borbeno stanje pokreta. Ovo se događalo u tajnosti, bez znanja Nemaca, koji su Ravnogorski pokret smatrali neprijateljskim. Pomoć starijeg Kalabića uticala je pozitivno na njegov već godinama narušen odnos sa sinom Milanom. Ovim potezom, Nikola Kalabić je postao jedan od najvažnijih ljudi Draže Mihailovića.

Operacija "Mihailović"

Nemci su 6. I 7. decembra 1941. sproveli “Operaciju Mihailović” u cilju hvatanja Dragoljuba Mihailovića, likvidacije njegovog štaba na Ravnoj Gori, i rasturanja četničkih odreda. 20.000 nemačkih vojnika napalo je Ravnu goru sa svih strana. Dražina taktika bila je da vojsku usitni na najmanje delove i pošalje ih na sve strane, pa su Nemci udarili u prazno. Majori Aleksandar Mišić i Ivan Fregl, sa nekolicinom svojih četnika izašli su pred nemačke vojnike da bi zaštitili Dražu za kog je postojala velika opasnost da bude uhvaćen. Zarobljeni su i kasnije streljani, a diverzija je uspela pa su Nemci zatečeni, ne sluteći prevaru privremeno obustavili napad.

0812.jpg
Draža Mihailović Foto: Privatna Arhiva

Draža i major Ostojić zajedno sa ostalim četnicima su se u međuvremenu bezbedno izvukli iz opkoljene šume. Nikola Kalabić je preko svog oca Milana omogućio Draži i njegovom štabu bekstvo, prebacivanje u Rašku, i kasnije povratak u zapadnu Srbiju, a Nemci su Mihailovićevu glavu ucenili na 200.000 tadašnjih dinara.

Ravnogorski četnici su vodili borbe, osim sa Nemcima i partizanima, i sa ljotićevcima. Ljotićevci su bili stranačka vojska Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor pod nazivom Srpska dobrovoljačka komanda, koja je za vreme Drugog svetskog rata na području okupirane Srbije sarađivala sa nemačkim okupacionim snagama u borbi protiv partizana i četnika. Naziv su dobili po svom ideološkom vođi, fašisti i saradniku nacista Dimitriju Ljotiću, a takođe su bili poznati i kao “dobrovoljci”.

Dimitrije_Ljotić_1940.jpg
Dimitrije Ljotić 1940. godine Foto: Wikipedia - Javno vlasništvo

Netrepeljivost prema ljotićevcima imao je i Milan Kalabić. Po zauzeću Gornjeg Milanovca od partizana, Milan je izjavio: “Sad smo uništili partizane, s njima bi lako. Još nam treba uništiti dobrovoljce, ali sa njima će ići teže.”

U međuvremenu je general Draža Mihailović ukazom kralja Petra II Karađorđevića iz Londona od 28. maja 1942. godine označen kao predstavnik jugoslovenske kraljevske vlade u zemlji. Ukazom kralja Petra II 10. juna iste godine službeno je proglašena i Jugoslovenska vojska u otadžbini (JVuO) pod zapovedništvom generala Draže Mihailovića.

Kralj Petar II Karađorđević.jpg
Kralj Petar II Karađorđević Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Hapšenje i likvidacija Milana Kalabića

Nakon što su Nemci saznali da ravnogorskim četnicima tajno doprema municiju, novac i odaje informacije, Gestapo je 3. oktobra 1942. godine uhapsio Nikolinog oca Milana Kalabića, potpukovnika Srpske državne straže i načelnika požarevačkog okruga. Milanova snaja Borka opisala je njegovo hapšenje prema podacima koji su došli do porodice:

Uhapšen je vrlo čudno: došla su dvojica nemačkih oficira, uvela ga u automobil ne govoreći gde da vode. Naslutio je, molio ih je da mu daju revolver, da se spasi muka. Jedan od te dvojice ga je udario, pale su mu naočare i pošto je bio kratkovid nije video kuda ga vode.”

Milan Kalabić.jpg
Milan Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Milan Kalabić je odveden u Banjički logor, a uhapšen je i deo njegovih vojnika, kao i iguman manastira Gornjak. Komunisti su smatrali da ovaj događaj može da im nanese i štetu, jer se nije uklapao u njihovu propagandnu sliku o Kalabiću i njegovim ljudima kao saradnicima okupatora. Nemci su među Milanovim papirima pronašli i depeše primljene od Draže, kao i kopije onih koje je sam Milan slao četnicima.

Milan Kalabić je u Banjičkom logoru surovo mučen da bi se od njega izvuklo priznanje o saradnji sa Dražom Mihailovićem i o tome da su sve akcije pomoći četnicima izvođene uz saglasnost Milana Nedića, ali nisu uspeli u tome. Stanislav Krakov, sestrić Milana Nedića i urednik novina “Novo vreme” i “Obnova” za vreme okupacije, napisao je da je Milan Kalabić “kao junak izdržao jezive muke, a ni jednom jedinom rečju nije odao svog šefa i prijatelja, znajući koliko je sudbonosno po srpski narod da general Nedić ostane na čelu uprave Srbije.”

Milan Kalabić.jpg
Milan Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Milan Nedić je naredio tajnu istragu da bi se utvrdio ko je Milana Kalabića izdao Nemcima. Navodno je to bila njegova mlada verenica Borisava Boba Stanišić, po majci Nemica, koja je bila dvostruki agent - s jedne strane prenosila je informacije Gestapou, s druge partizanima o svim akcijama koje Nemci pripremaju protiv njih. Prema drugim izvorima, Borisava nije izdala Milana, već je posle njegovog ubistva nastavila tajno da pomaže četnike i bila na direktnoj vezi sa Nikolom Kalabićem. Štaviše, zbog pomaganja četnicima uhapšena je 14.2.1944. godine, mučena je, pa prebačena u logor na Banjici, a 2. juna iste godine u Aušvic gde je i ubijena.  

Borisava Stanišić.jpg
Borisava Stanišić, verenica Milana Kalabića, oca Nikole Kalabića Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Nemci su izdali saopštenje da je za odmazdu streljano 20 pristalica Draže Mihailovića, a na spisku se našlo i ime Milana Kalabića. Datum njegove smrti je 18. ili 19. decembar 1942. godine, a njegovo grobno mesto ni danas nije pouzdano.

Pripadnici Srpske državne straže i Srpskog dobrovoljačkog korpusa su 19. decembra uhapsili Nikolinu kćerku Mirjanu, majku Joku i sestru Angelinu i odveli ih u Banjički logor, a isto su učinili i sa rodbinom njegove supruge Borke. Tamo ih je lično saslušavao Svetozar Toza Vujković, upravnik logora. Uoči ovih hapšenja, Borka je shvatila da je prate i uspela da se sakrije. Isto je učinio i njihov jedanaestogodišnji sin Milan, pa je Kalabiću bilo potrebno dugo vremena da ga pronađe.

Milan Kalabić.jpg
Nemačko saopštenje o streljanju pristalica Draže Mihailovića među kojima je naveden i Milan Kalabić, otac Nikole Kalabića Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Kalabić je tada poslao pismo generalu Draži Mihailoviću: "Porodicu su mi rasturili načisto. Žena bila određena za Gestapo u Beogradu, pobegla je. Sin takođe, star 11 godina, pobegao je sam, ali ga još nisam pronašao. Moju majku i ćerku od 11 godina i sestru udatu uhapsili su. Teško mi je radi dece, ali sam još čvrst..."

U jesen 1943. godine, Kalabić je uspeo da kćerku Mirjanu izbavi iz Banjičkog logora, preko svog obaveštajnog oficira. Majka Joka, sestra Angelina i ostali članovi Kalabićeve porodice su oslobođeni iz logora početkom 1944. godine. Pušteni su po nalogu novog nemačkog diplomate u Beogradu Hermana Nojbahera, koji je želeo da četnike tim potezom pridobije na nemačku stranu, pošto su ih Britanci napustili.

Angelina Kalabić.jpg
Angelina Kalabić, sestra Nikole Kalabića Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Građanski rat između četnika i partizana i borba protiv Nemaca

Na početku rata je privremeno dolazilo do saradnje četničkih i partizanskih snaga, kao prilikom bitke za Šabac, bitke za Gornji Milanovac, oslobođenja Čačka i opsade Kraljeva, ali vremenom je bilo kakav vid saradnje prestao i postali su smrtni neprijatelji, pa je od novembra 1941. počeo građanski rat između njih.

Neprijateljstvo između četnika i partizana bilo je toliko veliko da su sarađivali sa okupacionim snagama u cilju uništenja protivnika. Četnici su protiv partizana učestvovali u bici na Neretvi 1943. godine zajedno sa okupatorima, dok su sa druge strane zabeleženi pregovori komunista sa nacistima o prekidu neprijateljstva iste te 1943. i nuđenju primirja. 

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić sa svojim četnicima Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

U selu Staparu kod Valjeva 6. decembra 1942. odigrala se borba između Kalabića i njegove garde s jedne strane i udruženih snaga Nemaca i ljotićevaca s druge, sa ciljem hvatanja Kalabića. Međutim Kalabić je uz velike gubitke uspeo da probije obruč i izbegne hvatanje. 

Već 22. decembra 1942. godine u selu Osečenica na Divčibarama, Kalabića i njegova tri pratilaca opkolilo je 200 Nemaca iz SS divizije Princ Eugen. Stražar im je dao znak da Nemci dolaze, a prema pismu koje je Kalabić poslao Draži, svi su se borili, ali je jedino on uspeo da se izvuče i ostane živ. Naveo je da je uspeo da ubije nemačkog komandata i jednog vojnika, a ranio šest. Nemci su za kaznu streljali sve muškarce u selu koje su uhvatili, njih 25, najviše iz porodice Subotić. Posle ovog događaja, Nemci su valjevske ulice izlepili plakatima kojima su nudili 2.000.000 dinara za Kalabićevu glavu.

Grobnica i spomenik streljanim Srbima u Osečenici.jpg
Grobnica i spomenik streljanim Srbima u Osečenici Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Godine 1975. komunisti su nad grobnicom streljanih u Osečenici postavili spomenik sa petokrakom i natpisom da su nemački fašisti streljali građane uz pomoć domaćih izdajnika. Meštani su tokom 20. veka iznad petokrake stavili krst.

S druge strane, prema dostupnim podacima određene četničke jedinice su povremeno iz međusobne koristi sarađivale sa nemačkim okupatorima u cilju borbe protiv partizana, ali su i ulazile u česte sukobe sa Nemcima. 19. maja 1943. Kalabićeve jedinice ubile su nemačke izaslanike - 5 vojnika. Odmazda je odmah usledila, pa su Nemci 25. maja u Beogradu streljali 250 pristalica Draže Mihailovića.

Nikola Kalabić .jpg
Nikola Kalabić sa četnicima Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Zabeleženo je da su odredi Nikole Kalabića vršili zločine prema srpskim seljacima koji se nisu odazvali regrutaciji u njegovu Gardu, a neka od ubistava izvršena su brutalno, kao što je ubistvo Živana Đurđevića u maju 1943. Jedan od najtežih zločina Kalabićevih ljudi bio je ubistvo narednika Milana Pantića iz štabne čete Valjevskog korpusa. Kalabićevi ljudi zaklali su Pantića jer je ušao u sukob sa Kalabićem i stao uz njegovog protivnika Miloša Radosavljevića iz druge četničke jedinice.

Draža Mihailović je 12. juna 1943. godine naredio formiranje "Korpusa Gorske garde Nj. V. Kralja Petra II" na teritoriji oplenačkog i orašačkog sreza, a za komandanta je imenovao Nikolu Kalabića. Kalabića su dve godine od rata navodno izuzetno promenile. Postao je surov, nasilan kada je pod dejstvom alkohola i radio je na svoju ruku nanoseći štetu Ravnogorskom pokretu. Moć ga je promenila, prestao je da nosi uniformu, koju je zamenio narodnim odelom i šubarom, prikazujući se kao narodni vođa.

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

23. jula 1943. nemačke, bugarske i ljotićevske jedinice su napale Kalabića i njegovu Gardu na Rudniku, međutim akcija okupatora prošla je bezuspešno. Prema nemačkom izveštaju, u operaciji "Rudnik" poginula su 32 četnika, a s druge strane 6 nemačkih vojnika, 5 Bugara i 10 ljotićevaca. Kao odmazdu, nemačke i bugarske snage izvršile su masakr nad nedužnim civilima u manastiru Blagoveštanje i okolnim selima kada su ubijeni i jeromonah manastira Joanikije Ilić i Milka Pantelić, čuvar manastira. 23. avgusta Nemci su u selu Stragare pobili osam ljudi i spalili 160 seoskih kuća. Selo je postalo zgarište. 

Savremenici Kalabića o njegovoj ličnosti i delovanju

Američki potpukovnik Albert Sajc, koji je Kalabića sreo u novembru 1943, dao je jedan slikovit opis Nikole: “Nikola Kalabić bio je jedan od najzanimljivijih ljudi u celoj Jugoslaviji. Bio je zgodan bradonja sa duhom i pojavom koja je zračila željom za životom. Bio je brze inteligencije i sa smislom za humor, koji je širio među svojim ljudima i seljacima podjednako, koji su ga nazivali Čika Pera.

Albert Sajc.jpg
Albert Sajc Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

U svojoj tamnoj, u stvari crnoj, dobro sašivenoj uniformi, imao je stil i pozu džentlmena i vojnika. Njegovi podvizi su bili skoro legendarni. Zbog svoje stege nad ljudima i bespomoćnosti partizana, bilo da se uvuku u njegovu organizaciju ili da nađu prevrtače, on je bio njihov prvi i najveći protivnik. To mi je potvrdio i general PekoDapčević, partizanski komandant koga sam kasnije sreo u Crnoj Gori…”

Međutim, nisu svi delili ovakva razmišljanja. Sačuvano je pismo čiji se autor ne zna, a koje je poslato Draži Mihailoviću 3. novembra 1943. Autor optužuje Kalabića i njegovu Gorsku gardu da često pijanče, seku šume i maltretiraju narod. On navodi da su 50% svih koje su Kalabić i njegovi ljudi ubili u stvari civili i da ih se narod izuzetno plaši. Ovo pismo je autentično, ali je pitanje koliko je verodostojno.

Albert Sajc i Nikola Kalabić.jpg
Albert Sajc i Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Kapetan Milomir Kolarović pisao je o Kalabiću: “Smatrao je da je važniji od Draže. S njim se nije moglo razgovarati, jer, njegova se jedinica zvala Garda. Bio je komandant Garde. Nije mi se sviđao kao karakter. Puno puta sam se svađao sa njim…”

Kapetan Dimitrije Antonović, komandant Kosmajskog korpusa, imao je takođe krupne zamerke na rad Kalabića: “On ima samo jedan cilj: što više staviti pod svoju komandu, što slavniji biti! Inače i ne učestvuje u borbi. Oko 90 ljudi sa 15 zorki samo njega čuvaju i kad i u klozet ide prate ga. Inače bez harmonikaša se nikud ne mrda. Pravi velikan. Sposoban ali lukav i prepreden do krajnosti i prvo gleda sebe pa tek onda sve ostalo. Hvata vezu sa svima i ne pita ko su i šta su. Tu su i nedićevci, i ljotićevci, i Nemci, i Bugari, i kurve, i poštene žene, sve, sve! Ume sa ljudima i svakako mora da se prizna da ima uspeha, samo se bojim da je to prividan uspeh. Tuče gde god dođe, ubija, kolje, pali i jede samo pileće i svinjsko pečenje. Seljak mora da da novac. Seljak sve ovo vidi i zna, ali sagao je glavu pa trpi li trpi.”

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić sa pripadnicima Garde Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

S druge strane, opet, postojali su oni koji su vrlo pozitivno govorili o Kalabiću, kao što je poručnik Dragutin Mlađa Bojović, blizak srodnik vojvode Petra Bojovića, koji je hvalio njegovu efikasnost i snalažljivost u borbama sa neprijateljima.

Do Draže su stizale i pozitivne, ali i negativne vesti o Kalabiću, čak i takve da Kalabić negativno komentariše Dražinu decu kako su naklonjeni komunizmu. Nikola je Draži slao opširna pisma u kojima mu objašnjava da su to sve klevete, i da će “do poslednjeg vojnika i do poslednje kapi krvi ostati veran zakletvi datoj Kralju, ali za sada ću izvršavati naređenja samo Dražina, a kada Kralj dođe, onda njegova. Sve što sam radio do danas, radio sam svesno za Srpski, Kralja i Otadžbinu, verujući u Vas kao u Boga. Ako me niste dovoljno upoznali i smatrate da sam štetan, ja Vas molim da me razrešite dužnosti koju obavljam…”

Draža i Kalabić.jpg
Draža Mihailović i Nikola Kalabić 1942. godine Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Kapetan Volter Mensfild, američki oficir i Albert Sajc, američki potpukovnik, su kao deo misije koju su SAD poslale posetili štab Draže Mihailovića i obilazili sve četničke jedinice tokom novembra 1943. o čemu su i pisali. Sajc je pisao da je bio duboko dirnut zbog borbe srpskog naroda za slobodu, a Mensfild je govorio o teškim životnim uslovima u Dražinoj vojsci - vojnici su nosili stare, iznošene i odrpane uniforme i imali su zastarele puške. Prema njegovim rečima, u Srbiji “ima malo saradnje sa Nemcima, čak i sa kolaboracionističkim institucijama…”

U Kalabićevom štabu se do polovine septembra 1944. nalazio član američke misije "Rendžer", kapetan Džon Milodragović. On je tada zapisao: "U razgovoru sa narodom i vojnicima doznao sam da je Kalabić voljen i poštovan kao striktan disciplinac i odličan oficir. Njegova vera u nacionalni pokret i njegovu pobedu, koja se ispoljavala u svim našim razgovorima, ostavila je na mene dubok utisak..."

Džon Milodragović, 3. s leva.jpg
Džon Milodragović, treći s leva Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Saradnja Kalabića sa okupatorima

Kalabić je u novembru 1943. odlučio da, u zoni svog delovanja, uđe u pregovore s Nemcima. On je krajem oktobra iste godine javio Draži da postoji mogućnost da kupi nešto oružja od Nemaca, međutim nemačke službe su dešifrovale poruku i pohapsile i Nemce i Srbe koji su se bavili prodajom oružja 17. novembra. Četnicima je bilo potrebno trenutno primirje.

General Mihailović je dao naredbu da se nikakvi sporazumi o nenapadanju sa Nemcima ne sklapaju i da se ne naseda na ponude o saradnji. Međutim, nisu se svi komandanti držali ovog naređenja. Do kraja 1943, bilo je u tajnosti zaključeno nekoliko lokalnih sporazuma sa predstavnicima nemačkih okupatora kojima se uspostavljalo primirje na određenim teritorijama. 27. novembra 1943. godine, Kalabić je sa Nemcima sklopio sporazum koji je predvideo primirje i zajedničku borbu protiv komunista na teritoriji koju je obuhvatala njegova Garda. Deo dogovora bio je navodno i puštanje Kalabićeve porodice iz Banjičkog logora.

Logor na Banjici.jpg
Logor na Banjici Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Posle sklapanja ovih dogovora, negativne reakcije bile su izuzetno jake u JVuO. General Mihailović je tokom decembra 1944. oštro protestovao protiv sklapanja istih, a Kalabić mu je u depešama govorio da nikakvih kontakata sa Nemcima nije imao. Da li mu je Draža verovao, pitanje je. U svakom slučaju, sporazumi gotovo da nisu poštovani, pa ih je nemačka strana raskinula već posle nešto više od mesec dana, početkom 1944. godine.

Sa prestankom četničko-nemačkih sporazuma o primirju, četnici su formalno opet postali neprijatelj okupacionih snaga. Posle zatišja, borbe protiv okupatora su nastavljene, pa je Gestapo početkom 1944. uhvatio nekoliko Kalabićevih saradnika u Beogradu i streljao ih ili ih odveo u Banjički logor. Vrhunac je bila nemačka akcija protiv četnika, operacija “Hajka”, koja je zvanično pokrenuta 16. februara 1944. protiv JVuO u Srbiji, u kojoj su bile angažovane i bugarske jedinice, kao i ljotićevci. Ukupno brojno stanje neprijatelja iznosilo je oko 7.000 vojnika. Operacija je trajala do 11. marta, a ukupno je poginuo 81 četnik i njih 931 je zarobljeno. Mnogo zarobljenih je odvedeno u logor na Banjici gde su streljani.

Draža Mihailović.jpg
Nemačko saopštenje od 15.12.1942. o streljanju 50 pristalica Draže Mihailovića Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Bratoubilački rat bio je sve krvaviji

Tokom 1943. i 1944. građanski rat između četnika i partizana je buktao. Česte likvidacije pristalica protivničke strane, njihovih porodica i preki sudovi išli su na ruku jedino nemačkom okupatoru. Sama Garda Nikole Kalabića vršila je likvidacije seljaka optuženih za saradnju sa komunistima, a najveći zločin počinjen je 25. decembra 1943. u selu Kopljarima kada je pobijeno 22 meštana i sve njihove kuće su spaljene. Razlog je taj što su partizani u selu mučki ubili dvojicu meštana koji su bili četnici. Nikola Kalabić nije učestvovao u zločinu, međutim o zločinu je pisao kao o borbi protiv komunista, iako su ubijani i civili.

Komandantu koji je učestvovao u masovnom ubistvu u Kopljarima Draganu Raduloviću su partizani prethodno ubili strica i njegova dva sina tako da im se tela nisu mogla prepoznati, a komandiru čete Miloradu Živanoviću ubijeni su setra i zet uz urezivanje petokrake na čelu. U selu Darosava evidentirano je 25 civilnih žrtava partizanskog terora. Masovni zločini iz osvete bili su karakteristični za obe strane, a korist od toga imali su samo Nemci.

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić sa svojim četnicima Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Primećeno je da je Draža ulazio u sukobe sa Kalabićem, i slao depeše u kojima traži zaštitu lica u Kalabićevoj zoni delovanja kojima je pretila opasnost od njegovih ljudi iz Garde.

Partizani su u selu Drugovac kod Smedereva predsedniku opštine i ljotićevcu Branku Milosavljeviću ubili oca, majku, sestru i sina, a do kraja rata i drugog sina i na kraju i samog Branka. Do oktobra 1944. u okolini Smedereva partizani su likvidirali oko 350 ljudi. Izvori otkrivaju brojne svireposti i mučka ubistva civila. Tokom 1944, do jeseni, partizani su ubili 74 ljudi u okolini Smedereva, i to van borbenih dejstava.

558887979.jpg
Partizani Foto: Profimedia

Tokom proleća 1944. četničke snage su se ponovo okupljale i mobilisale. Borbe sa partizanima bile su sve krvavije, sukobi su se razbuktavali, a zločini nizali. U Drugovcu, gde su partizani imali uporište, su se vodile žestoke borbe sa četnicima tokom 28. i 29. aprila 1944. Partizani su gubili i odlučili da se povuku, a onda su četnici izvršili masakr nad stanovnicima sela kada su pobili 76 meštana pod optužbom da su sarađivali sa partizanima i spalili 27 kuća. Ovo je bila kulminacija tragedije bratoubilačkog rata.

Slabljenje četnika i jačanje partizana

U maju 1944. Nikola Kalabić je svojoj Gardi naredio da privremeno obustave svaku akciju protiv Nemaca da ne bi provocirali njihove odmazde i da sve svoje snage usmere na partizane. Međutim komunisti su svakim danom sve više jačali, dok su nedovoljno organizovani četnici gubili u borbama.

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

11. avgusta 1944. Kalabić se, zajedno sa majorom Račićem i ravnogorskim komandantom Neškom Nedićem sastao u Topoli sa predstavnicima Vermahta na čelu sa kapetanom fon Vredeom. Predstavnici četnika su predložili saradnju Nemcima i stvaranje zajedničkog "fronta protiv komunista" sastavljenog od Nedićevih snaga, ljotićevaca i Mihailovićevih četnika pod nemačkim pokroviteljstvom. Osnovni zadatak bio bi “opšta mobilizacija i stvaranje jedne srpske nacionalne armije za uništenje komunizma u Srbiji.”

Vrede je odgovorio da on po ovom pitanju ne može zauzeti stav. Nikakav sporazum na kraju nije postignut, pa se pokazalo vrlo beskorisnim svako nastojanje da se od Nemaca dobije oružje, a curenje informacija o ovom razgovoru dovelo je do toga da su četnici jedino uspeli da se kompromituju u narodu.

Draža Mihailović u obilasku jedinica, septembar 1944.jpg
Draža Mihailović u obilasku jedinica, septembar 1944. godine Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Pokušaj sporazuma sa Nemcima je propao, Zapadni saveznici pomoć dugo nisu pružali, pa četnici odlučuju da pomoć potraže od Milana Nedića. Do sastanka Draže Mihailovića i Nedića došlo je 18. avgusta 1944. Sastanak je pripreman u dogovoru Nikole Kalabića i Dragomira Jovanovića, šefa Srpske državne bezbednosti. Jovanović je četnicima krišom dostavljao municiju, praveći fiktivna trebovanja od Nemaca, a lično Kalabiću je pozajmio milion dinara. Na sastanku je Draža tražio Nediću puške, municiju i odeću, a ovaj je obećao da će se potruditi da sve nabavi. Nedić je tražio odobrenje od Nemaca, ali ga nije dobio, pa oružje četnicima nije poslato.

Nedić je 3. februara 1946. o ovom sastanku dao iskaz islednicima iz Ozne i tada spomenuo Kalabića: “Sećam se da sam se sa Kalabićem poljubio, a on mi je rekao: ’Zaštitiniče moga jadnog oca!’, stavljajući mi glavu na grudi.” Tada je Nedić izjavio da je Draži rekao da Nemci propadaju i da će uskoro morati da se povuku iz zemlje, a da je opasnost od komunista velika, pa je potrebno protiv njih stvoriti jedan veliki srpski front, navodeći da ima direktnu vezu sa Londonom i Englezima. Draža je na svom suđenju aprila 1946. potvrdio da se sastanak sa Nedićem odigrao, nazivajući ga “glupim, nepotrebnim i kompromitujućim.”

Milan Nedić.jpg
Milan Nedić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Nikola Kalabić je igrao posredničku ulogu u sastanku Draže i Nedića. Ovde se uočavaju njegove velike ambicije videći sebe ne samo kao vojnika, već i kao političara. Kako kažu, ulazio je u kolo “i sa crnim đavolom” ne bi li obezbedio pobedu svog pokreta. Njegove kombinacije sa Nemcima skupo su koštale Ravnogorski pokret i ostavile trajnu mrlju na borbu četnika protiv okupatora.

Branko Mihailović, najstariji Dražin sin rekao je o Kalabiću: “On je na mene ostavio utisak kabadahije, svojevoljnog čoveka, lumpera, bahatog čoveka. Ne mogu da kažem da sam ga video pijanog, ali sam video njegove bahanalije: pijančenje i razmetanje. Smatrao je da ima veliku vlast, da mu je sve dopušteno i mislim da je tragedija tog pokreta što moj otac nije bio u prilici da pročisti redove, da napravi pravu vojsku.”

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Kalabićev govor

U jednom govoru iz novembra 1943. Kalabić je između ostalog rekao: “Komunisti! Mi smo dva sveta: između vas i nas nema pomirenja! Vi hulite na Boga - mi Ga, naprotiv, smatramo svojim zaštitinikom! Vi se odričete Kralja - mi za njega ginemo, svesni da tako doprinosimo veličini naše otadžbine! Vi rušite porodicu i srpstvo, a mi ih ističemo kao glavna načela našeg stremljenja, bez kojih bi nam i sama borba bila štura i beskorisna! Zato i borba koju vodimo protiv vas mora se završiti našom potpunom pobedom!”

Zatim se obratio ljotićevcima: “Ljotićevci! Vi ste jude Iskariotske našeg naroda, u službi tuđina i tuđinske ideologije. Između vas i nas postoji samo jedna istorijska veza: žalosni primer Vuka Brankovića, čiju ste vi slavu potamnili svojom službom neprijatelju svog naroda! Šta vi očekujete; čemu se nadate? Srpski narod vas se gnuša: on će vas izbrisati sa lica zemaljskog kao svoju najveću sramotu!”

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić drži govor četnicima Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Kalabić se u govoru obratio i okupatorima: “Nemci, Italijani, Madžari, Bugari, Arnauti, ustaši i ostala žgadijo! Vi, varvari 20. stoleća, koji tako sramno postupiste s našim pravdoljubivim narodom, i koji uzeste milion i po srpskih nevinih života, osećate li kako vam se koža ježi na leđima!? Dolaze dani odmazde, dani pravde! Za vas, zločince, milosti neće biti…”

Slabljenje četnika i borba protiv ustaša

Britanci su tokom 1944. isporučili velike količine naoružanja i municije partizanima. Komandat partizanske diivizije Peko Dapčević je na partizanskom skupu u Beranama 1944. godine govorio ispred Čerčilove slike. S druge strane, u toku najtežih borbi sa partizanima, Draža je 30. avgusta 1944. izdao naredbu o opštoj mobilizaciji u zemlji radi podizanja konačnog ustanka protiv Nemaca. U naredbi se navodi: “Okupator trpi poraze na svim frontovima. Komunisti se pripremaju da nam umesto oslobođenja donesu novo ropstvo i svoju krvavu tiraniju. Došlo je vreme kad se moramo odlučno angažovati za oslobođenje Jugoslavije…”

Peko Dapčević na govoru iz Berana 1944. godine ispred Čerčilove slike.jpg
Peko Dapčević drži govor na partizanskom skupu u Beranama 1944. godine ispred Čerčilove slike Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Međutim, mobilizacija nije prošla najbolje. Britanci i Amerikanci priznali su partizane za jedinu savezničku silu i dostavljali im naoružanje i municiju. Četnicima je nedostajalo oružja, a to je bio ogroman problem. Tokom septembra 1944. došlo je do odlučujuće bitake između četnika i partizana na Jelovoj Gori, između Valjeva i Požege. Četnici su hteli da zaustave prodor partizana iz Bosne i Raške oblasti u okupiranu Srbiju. Među četničkim komandantima bili su i Draža Mihailović i Nikola Kalabić.

Partizani su naneli veliki poraz četnicima koji su nakon bitke krenuli da se povlače prema severu, dok su ih partizani gonili. Tokom progona četnika, partizani su 13. septembra opkolili njihovu Vrhovnu komandu, a Draža je jedva izbegao hvatanje. Partizani su uspeli da zaplene kompletnu arhivu Vrhovne komande. Posle poraza na Jelovoj gori Mihailović, Kalabić i deo četničkih jedinica su se povukli u Bosnu, dok je Crvena armija prodirala u Srbiju.

Draža i Kalabić.jpg
Draža Mihailović drži govor četnicima, iza se nalazi Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

U Bosni su Kalabićeve i ostale četničke snage doživljavale poraz za porazom. Zbog svih patnji i žrtava, marš kroz Bosnu krajem 1944. i početkom 1945. povlačeći se pod naletom Crvene armije, među ravnogorcima je bio poznat kao "Bosanska golgota." Ali, to nije bio kraj borbama i iskušenjima.

Krajem decembra 1944. četnici su pokušali da osvoje Tuzlu. Komandu je lično preuzeo general Draža Mihailović, a pobeda je bila potrebna zbog sklanjanja ljudstva od zime. U međuvremenu, ustaše i SS-ovci iz muslimanske Handžar divizije su masovno stupali u redove partizana, shvatajući da je poraz nacista neminovan. Partizani su i u ljudstvu i naoružanju bili sve jači, a četnici sve slabiji. U bici za Tuzlu, upravo su SS-ovci iz Handžar divizije, koji su pristupili partizanima, učestvovali u borbama protiv četnika i naneli im poraz uz velike gubitke. 

hadzet-handzar-divizija.jpg
Handžar divizija Foto: Tanjug Irfan Licina

U Bosni je i dalje bio prisutan neprijatelj kog nisu imali u Srbiji - krvoločne ustaše, koje su na Božić 1945. izvršile novi pokolj nad Srbima u Modriči. Četnicima je oslobađanje Modriče posle poraza u Tuzli bio sledeći cilj, i taj cilj je uspešno sproveden. Krvava trodnevna bitka okončana je 14. januara pobedom četnika. 

Potporučnik Miroslav Miletić u svom dnevniku opisao je prizor koji su četnici zatekli prilikom oslobađanja Modriče: “Na ulici se vidi teror ustaša. Popaljene kuće, poubijani starci i deca: nekome razmrskana lobanja, neki sa isečenim stomakom gde su mu creva ispala i razlivala se po kaldrmi. Jednoj starici od 70 godina izvađeno je srce i stavljeno više njene glave! Drugi su poubijani po kućama, tako da sam imao prilike da vidim jednu ženu srednjih godina, isečenu na komade, dok česnica još od Božića je stajala na stolu. Usirena krv u sobi od mraza zamrzla se. Na rasporenom grudnom košu te žene ležala je mačka koja je ugledavši mene počela da žalosno i jezovito jauče milujući mrtvu glavu svoje odavno mučki ubijene gazdarice…”

misko-ratkovic.jpg
Ustaše prekrivene krvlju posle ubistva Srba Foto: Arhiva

Posle mnogo godina, Kalabić je došao u svoj rodni kraj u martu 1945. U Podnovlju nije bio otkako je otišao 20-ih godina, a sada je celu svoju porodicu doveo u Bosnu sa sobom. Tu su bili njegova ćerka, sin, supruga i majka.

Propast četnika

Plan Draže Mihailovića je da se na proleće 1945. digne opšti ustanak protiv komunista u Bosni i Srbiji. Bitka na Zelengori bila je poslednja bitka između partizanskog i četničkog pokreta vođena 12. i 13. maja 1945. Pokušaj četničkih snaga da se iz Bosne, preko planine Zelengore, Drine i Raške prebace u Srbiju, partizanske snage su osujetile. Više stotina pripadnika Kalabićeve jedinice je poginulo.

Draža Mihailović.jpg
Draža Mihailović Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Porazom četničkih snaga na Zelengori, JVuO je prestala vojnički da postoji. Većina preživelih vojnika i starešina se povukla po bosanskim planinama gde je bila proganjana od strane partizanskih snaga. Mnogo njih bilo je zarobljeno, a komunisti su oko 10.000 njih odmah poubijali. Draža Mihailović se povukao na prostor opštine Višegrad gde je ostao sve do svog hapšenja u martu 1946, a Nikola Kalabić je u julu 1945. uspeo da se domogne okoline Valjeva.

U bici na Zelengori, komunisti su zarobili Nikolinu majku Joku, suprugu Borku i ćerku Mirjanu, koju su mobilisali u 18. Hrvatsku udarnu brigadu, iako još nije imala ni 15 godina, dok su Joka i Borka odvedene u zatvor.

Borka Kalabić.jpg
Borka Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Sina Milana je Nikola poverio svešteniku Miru Glušcu, i napravio mu lažna dokumenta. “Sećam se kad je morao da se rastane sa sinom Milanom, dečakom od 14-15 godina. Sina je predao jednom svešteniku da ga vodi sa sobom pod lažnim imenom. Poljubio ga je i rekao: ’Ja sam potreban otadžbini. Ostavljam jedinog sina’”, prenosi D. Radulović.

Međutim, i sveštenik Glušac i Milan Kalabić uhapšeni su već oko 25. maja 1945. Komunisti su obojicu streljali u selu Blažuj, kod Sarajeva. Milan, tek zašao u 15. godinu, streljan je samo zato što je bio sin Nikole Kalabića. Potporučnik Dragovan Radulović bio je uz Nikolu kada je saznao za Milanovu smrt. "Tako je kukao, rikao, ne mogu to da opišem", svedočio je kasnije Radulović.

Milan Kalabić, Nikolin sin.jpg
Milan Kalabić, sin Nikole Kalabića Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Učvršćivanjem vlasti u Srbiji, komunisti su krajem 1944. i tokom 1945. likvidirali ne samo svoje političke protivnike, već i one za koje se sumnjalo ili znalo da su sarađivali sa četnicima kao protivnike revolucije, kao i rođake četnika. Kalabić je pokušavao da obnovi ravnogorske odbore, ali sa slabim uspehom - seljaci su pohapšeni, zastrašeni ili zavrbovani.

U novembru 1945. Kalabić je uspeo da ostvari kontakt sa preživelim članovima porodice. Susret sa ocem opisala je njegova ćerka Mrijana, koja se nalazila u selu Rajković kod Valjeva, kod bake i deke s majčine strane: “Tata je došao jedne noći sa desetak četnika. Pitao je za Milana…ja sam mu rekla da je streljan. Uzeo me je na krilo, zaplakao…”

Nikola Kalabić sa ćerkom i sinom.jpg
Nikola Kalabić sa ćerkom Mirjanom i sinom Nikolom Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Smrt Nikole Kalabića

Poslednju poruku od Nikole, Borka Kalabić je primila 22. decembra 1945. Potporučnik Milomir Sajić poslednji put je video Kalabića krajem istog meseca u oblasti Takova. Šta se dalje dešavalo sa Nikolom?

Jedna od verzija o sudbini Nikole Kalabića, koju njegova porodica i sledbenici smatraju istinitom, jeste da je poginuo u sukobu sa agentima Ozne kod Degurićke pećine nadomak Valjeva i manastira Ćelije, 19. januara 1946. godine. Pojedini četnici svedočili su da je Nikola zaista poginuo kod Degurićke pećine, i da su ostale verzije o njegovoj smrti lažne. Osnovni sud u Valjevu je 2011. godine u vanparničnom postupku doneo rešenje kojim se utvrđuje 19. januar 1946. godine kao datum smrti Nikole Kalabića.

Degurićka pećina.jpg
Degurićka pećina Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Međutim, postoje i druge verzije o Kalabićevoj sudbini. Prema jednoj od njih, uhvatila ga je Ozna i pristao je da sarađuje. Verzija kaže da je početkom januara 1946. godine Nikola Kalabić namamljen u Beograd od strane agenata Ozne preobučenih u četnike. Od samog dolaska u Beograd bili su pod prismotrom Ozne. Kalabić je u Beogradu planirao da stupi u kontakt sa zapadnim ambasadama, a preko njih sa kraljem Petrom II. Bio je smešten u kući na Voždovcu.

Pripadnici Ozne jedva su savladali Kalabića: “Iz očiju mu je izbijala mržnja, pomešana sa paničnim strahom. Počeo je da viče iz sveg glasa i njegov bariton je odjekivao kućom”, pisao je major Ozne Milovan Pejanović. Komunisti su hteli da Kalabića iskoriste da pronađu Dražu Mihailovića. Radili su na tome da ga slome na psihološkom nivou, obećavajući mu da će ga ostaviti u životu. Navodno su uspeli u tome.

ozna.jpg
Pripadnici Ozne Foto: Arhiva

Kalabić je u zatvoru proveo dve nedelje vezan u ledenoj ćeliji gde je navodno napisao pismo na 19 strana koje je neka vrsta njegove ispovesti, a koje se nalazi u Državnom arhivu Srbije. Između ostalog napisao je: “Na hiljade ljudi, žena, omladine Draže Mihailovića pohapsili ste, osudili, prebili i imovinu konfiskovali, odbacujući ispred sebe kao štenad - zbog saradnje u organizaciji D.M. sa okupatorom. Ruku izmirenja i praštanja pružili ste Madžarima, Bugarima, vekovnim našim neprijateljima. Pa i u ovome sadanjem ratu, a svojoj braći po krvi i jeziku niste hteli oprostiti, nego obratno. Sav narod se pita u čudu, zbog čega, da li je u pitanju osveta ili šta? …Pružite ruku bratsku mira Ravnogorcima - praštanje svega što je bilo; bez obzira ma koliko bili ti grehovi veliki - bezgranično praštanje. Garantujem čašću svojom, svom svojom porodicom i celim svojim bićem da ćete praštanjem - prekidanjem borbe - ubijanja D.M. ljudi, hapšenja, prebijanja i sl, postići nekoliko hiljada puta veći rezultat u zemlji i efekat u inostranstvu, nego produženjem borbe."

Nikola Kalabić je navodno pristao da sarađuje sa Oznom. Rečeno mu je da će amnestirati ravnogorce koje on uspe da privede u beogradski štab. Naravno, svi uhvaćeni ravnogorci uz pomoć Kalabića bili su likvidirani.

Nikola Kalabić u Kraljevoj vili na Oplencu.jpg
Nikola Kalabić u Kraljevoj vili na Oplencu Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Kalabić izdao Dražu Mihailovića?

Sledeći korak bio je hvatanje Draže Mihailovića. Naredbu načelniku Ozne Slobodanu Peneziću Krcunu da Draža mora da bude uhvaćen živ dao je Aleksandar Ranković, ministar unutrašnjih poslova. Navodno je sa oficirima Ozne koji su učestvovali u zarobljavanju Mihailovića radio i sam Kalabić. Odlučio je da izda svog đenerala, učio je agente o četnicima, kako se ponašaju, kako jedu, kako se oblače, drže i govore.

Ozna je imala samo podatke da se Draža krije u širem rejonu Višegrada. Prema komunističkim izvorima, 19. januara Nikola Kalabić je sa obučenim agentima Ozne krenuo prema Višegradu u najstrožoj tajnosti. Pokazao je odanost Ozni i igrao svoju ulogu perfektno. Doveo je agente do mesta gde se Draža krio i ubeđivao je sve vreme sopstvenog vrhovnog komandanta kako je u Srbiji jaka organizacija, kako su četnici svuda, da narodno nezadovoljstvo samo što ne eksplodira i nagovarao ga da pođe sa njima u Srbiju. Mihailović se nećkao, ali je Kalabić bio izuzetno uverljiv i uspeo je da ga ubedi.

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Na putu ka Srbiji, Draža je zarobljen u zamci Ozne, a njegovi oficiri su likvidirani. Mihailović je kasnije islednicima opisao da mu je Kalabić bio sumnjiv: “Bio mi je sumnjiv čim smo se sastali u kući onog Kneževića. Primetio sam u njegovoj pratnji potpuno nova lica. Nije bilo baš nijednoga iz njegove stare pratnje. Bilo mi je sumnjivo i njegovo prilično čudno i neprirodno ponašanje. Možda mi je još najsumnjivije bilo Kalabićevo insistiranje da prilikom našeg polaska za Srbiju smanjim pratnju. Na moju nesreću, odoleo sam i ovom napadu sumnje. Pošli smo i evo gde me je doveo”.

Stevan Moljević, nekadašnji funkcioner Centralnog nacionalnog komiteta Kraljevine Jugoslavije, sreo se na kratko sa đeneralom Dražom na njegovom suđenju i u svojim memoarima opisao susret: “Na pitanje kako je uhvaćen, reče mi ’Izdao nas Nikola. Da bi spasio sebe. Izdao je mene. Nisam dospeo ni bombe da dohvatim, toliko je bilo nenadano.’”

Draža Mihailović.jpg
Draža Mihailović u zatvoru Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Kako je skončao Nikola Kalabić?

Kao što je poznato, Draža je osuđen na smrtnu kaznu. Ukoliko Kalabić zaista nije ubijen 19. januara 1946, već je sarađivao sa komunistima i izdao Dražu, šta se dešavalo sa njim? Đorđe Nešić, pripadnik Ozne koji je učestvovao u akciji hvatanja Draže Mihailovića, mnogo godina kasnije rekao je da je Kalabić tokom akcije sklonjen i da Draži nije rečeno da je živ. Veruje se da je Kalabić sigurno bio živ i tokom aprila 1946. s obzirom na to da BIA u svojoj arhivi ima pisma koja je Kalabić navodno pisao Krcunu u to vreme, a u kojima ga naziva pobratimom.

Pretpostavlja se da je tadašnja Udba, koja je nastala iz Ozne marta 1946. godine, imala plan da Kalabića sa lažnim identitetom kao neku vrstu svedoka-saradnika prebaci u Bosnu. S druge strane, prema Vladanu Bojiću, Ozna je za Kalabića imala dva rešenja: Prvo je da sa agentima po Srbiji pronalazi preostale četnike, a drugo da ga pošalju u inostranstvo. Međutim, ovi planovi su propali jer su četnici otkrili da je Kalabić taj koji je izdao Dražu, pa je zato komunistima postao neupotrebljiv. Odlučeno je da bude likvidiran pre suđenja Draži Mihailoviću, koje je počelo 10. juna 1946. Udba ga je lišila života u stanu u Kosovskoj 43 gde je Kalabić boravio, ili u sedištu Udbe za Srbiju, najverovatnije tokom maja 1946. U trenutku smrti nije imao ni punih 40 godina. 

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Postoji još nekoliko verzija njegove smrti. Prema jednoj, Kalabić je pušten pa ga je ubio neko od rođaka ljudi koje je Garda likvidirala tokom rata, a prema trećoj živeo je slobodno u Bosni gde se hvalio da je on Kalabić umesto da krije identitet, pa ga je Udba ubila.

Komunisti su 60-ih i 70-ih godina objavili nekoliko fotografija na kojima je navodno Nikola Kalabić sa pripadnicima Ozne sa kojima je pristao da sarađuje. Međutim, kasnije je utvrđeno da se na tim slikama nije nalazio pravi Nikola Kalabić. Ovlašćeni sudski grafolog i morfolog Lazar Cvejić je na 14 strana napisao nalaz i mišljenje o tim fotografijama, kao i o navodnom pismu Kalabića Slobodanu Peneziću Krcunu. Sa verovatnoćom od 80%, Cvejić je zaključio da pismo nije potpisao Nikola Kalabić, sa verovatnoćom od 100% zaključio je da datum nije napisao Kalabić. Takođe, sa verovatnoćom od 100%, zaključio je da se na fotografijama ne nalazi Kalabić.

Lažni i pravi Nikola Kalabić.jpg
Lažni i pravi Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Od Kalabićeve porodice su posle rata ostale samo žene: majka, sestra, supruga, ćerka i unuka. Muškarci su ubijeni tokom rata ili posle rata. Preživele članice porodice su posle rata život nastavile kao “narodni neprijatelji” na koje se stalno motrilo. Reči Borke Kalabić devedesetih godina u njenom poslednjem intervjuu su jako potresne: “Opet bih se udala za Nikolu, ali pod uslovom da nije izdao. Izdajice ne volim i ja ću umreti sa dva bola: prvo, ako je Nikola izdao, u šta ne verujem, a drugi je bol za sinom.”

Kalabićeva sestra Angelina se u jednom intervjuu u decembru 1999, godine dotakla njihovog života posle rata: “Trpeli smo zbog Nikole, bili smo po logorima i zatvorima. Vukle smo se po zatvorima, sa nekim jadom koji smo nosile u rukama. Šikanirali su nas i maltretirali. Selili nas, izmučene, sa sprata na sprat. Taman legnemo, a oni nas šutiraju: “Diži se, penji se na treći sprat!” I sve tako, iz dana u dan.”

Angelina Kalabić.jpg
Angelina Kalabić 1989. godine Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Rehabilitacija

Vesna Kalabić, unuka Nikola Kalabića, pokrenula je proces rehabilitacije svog dede po majci 2012. godine sudu u Valjevu. Kalabić je, između ostalog, bio optužen za održavanje telefonske veze sa nemačkim oficirima početkom 1944, teror nad mirnim stanovnicima i likvidacije rodoljuba, borbu protiv partizanskih snaga, ubistvo 20 ljudi naklonjenih komunizmu, a optužen je i za zločine JVuO u Valjevskom okrugu i onda kada Kalabić i njegove jedinice nisu ni bile na području okruga.

Nikola Kalabić je rehabilitovan odlukom Višeg suda u Valjevu 27. aprila 2017. godine. Na odluku o rehabilitaciji je Više javno tužilaštvo u Valjevu uložilo žalbu, pa je Apelacioni sud u Beogradu poništio ovu odluku u maju 2018. i vratio na ponovno odlučivanje. Postupak je nastavljen pred Višim sudom u Valjevu.

Vesna Kalabić.jpg
Vesna Kalabić, unuka Nikole Kalabića Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Kalabić je pravosnažno rehabilitovan 8. avgusta 2022. godine. Sud u Valjevu ga je oslobodio pređašnjih optužnica i ništavnima su proglašene odluke o konfiskaciji njegove imovine. Kao zvanični datum njegove smrti uzet je 19. januar 1946. godine. Na ovu odluku podneta je žalba. Apelacioni sud u Beogradu je u maju 2023. potvrdio rešenje o rehabilitaciji.

Re­še­njem o re­ha­bi­li­ta­ci­ji sud je utvr­dio da se ni­šta­vim od tre­nut­ka do­no­še­nja sma­tra se­dam od­lu­ka Dr­žav­ne ko­mi­si­je za utvr­đi­va­nje rat­nih zlo­či­na oku­pa­to­ra i nji­ho­vih po­ma­ga­ča to­kom Dru­gog svet­skog ra­ta, do­ne­tih od mar­ta do sep­tem­bra 1945, kao i če­ti­ri od­lu­ke Ze­malj­ske ko­mi­si­je za utvr­đi­va­nje rat­nih zlo­či­na oku­pa­to­ra i nji­ho­vih po­ma­ga­ča to­kom Dru­gog svet­skog ra­ta, do­ne­te od apri­la do ok­to­bra 1945, ko­je se od­no­se na Ni­ko­lu Ka­la­bi­ća. Ni­šta­vim se sma­tra i re­še­nje Sre­skog su­da u Mi­o­ni­ci od 11. sep­tem­bra 1946, ko­jim je Ka­la­bi­ću kon­fi­sko­va­na ne­po­kret­na imo­vi­na. Ni­šta­ve su i sve prav­ne po­sle­di­ce ovih od­lu­ka, kon­sta­to­va­no je u re­še­nju Vi­šeg su­da u Va­lje­vu i na­ve­de­no da se re­ha­bi­li­to­va­ni Ni­ko­la Ka­la­bić sma­tra neo­su­đi­va­nim.

Ženski članovi porodice Kalabić, slika iz 1950-ih.jpg
Ženski članovi porodice Kalabić, slika iz 1950-ih Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

U rešenju stoji: “...Prvostepeni sud je nesporno utvrdio da Nikola Kalabić nije bio pripadnik okupacionih snaga, niti je bio pripadnik kvislinških organizacija, kao i da nije lišen života u oružanim sukobima kao pripadnik okupacionih snaga i kvislinških formacija, te da nijednom odlukom bilo kog nadležnog suda u Republici Srbiji nije osuđen za ratni zločin… Imajući u vidu da je sistem veza između jedinica i njihovih komandi otežano funkcionisao, ne može se isključiti da Nikola Kalabić nije znao da su delovi njegove jedinice učestovali u događaju u selu Drugovac. S druge strane, ako je naknadno saznao za te događaje, ne može se govoriti o njegovoj odgovornosti za učinjene zločine, jer ne postoje dokazi da je on lično naredio ili odobrio takve zločine…”

Sud je utvrdio da protiv Nikole Kalabića “nije pokrenut krivični postupak pred vojnim ili civilnim sudom u kome bi se utvrđivala njegova krivica za eventualne ratne zločine koji se pominju u odlukama Državne komisije. Stoga je prvostepeni sud, a suprotno navodima žalbe, pravilno zaključio da su pomenute odluke Državne komisije bile motivisane političkim i ideološkim razlozima.”

Nikola Kalabić.jpg
Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/Pogledi Kragujevac

Unuka Nikole Kalabića, koja je pokrenula proces rehabilitacije, izjavila je posle donošenja sudske odluke: "Ni­ko­la Ka­la­bić, moj de­da, bio je ve­li­ki čo­vek sve­tla obra­za i sve dru­go što su pi­sa­li i pri­ča­li za nje­ga je ne­i­sti­na. Mo­ja po­ro­di­ca je pa­ti­la sve ove go­di­ne, a sa­da smo sreć­ni i po­no­sni jer zna­mo da je za­slu­žio da bu­de re­ha­bi­li­to­van. Sa­mo ja znam šta su pre­ži­ve­le mo­ja maj­ka i ba­ka, Ni­ko­li­na su­pru­ga, i ja sa nji­ma."

Prema dostupnim dokumentima u državnim arhivima, malo je verovatan podatak da je Kalabić nastradao 19. januara. Ipak, ova verzija je na kraju prihvaćena kao zvanična i sudskom odlukom. Sud se usresredio na pravni aspekt Kalabićeve osude koji nije proizašao iz presude, već iz političkih odluka Državne komisije, i nije se bavio utvrđivanjem tačnog perioda njegove smrti. Sudska rehabilitacija Kalabića se, naravno, posmatra odvojeno od moguće istorijske rehabilitacije, koja je znatno komplikovanija i kojom istoričari i javnost tek treba da se bave.

Pogledajte u galeriji scene iz filma o Nikoli Kalabiću "Opkoljeni"

Borko Brajović u filmu "Opkoljeni" kao Nikola Kalabić Foto: printscreen/youtube/ Pogledi Kragujevac

Godine 2022. emitovan je film o Nikoli Kalabiću "Opkoljeni", a radnja je smeštena u okupiranoj Srbiji u jesen 1942. godine. Glavni lik, ulogu komandanta Nikole Kalabića, odigrao je srpski glumac iz Prijepolja Borko Brajović.

Bonus video: Direktiva 25 kojom je naređeno bombardovanje Jugoslavije

NAREDBU OTKUCANOJ NA PISAĆOJ MAŠINI HITLER JE LIČNO POTPISAO: Ovo je Direktiva 25 kojom je naređeno bombardovanje Jugoslavije Izvor: Kurir TV