"Parfemisaćete svoj smrad i prikazivaćete se u filterima" Otac Predrag otkriva ključnu grešku zbog koje nema spasa
Otac Predrag Popović šalje snažnu poruku o duhovnom, intelektualnom i fizičkom radu na sebi. Pročitajte inspirativan poziv na istinski napredak.
U vremenu kada su brze promene, površni saveti i lažne slike o „savršenstvu“ na svakom koraku, retki su oni koji nas podsećaju da istinski napredak ne dolazi spolja — već iznutra. Otac Predrag Popović, pravoslavni duhovnik čije misli redovno inspirišu hiljade ljudi, u svom najnovijem tekstu donosi jednostavnu, ali duboku poruku: ne možemo pomoći drugima ako sami ne napredujemo — duhovno, umno i telesno.
Njegove reči ne uljuljkuju. Ne maze. One bude, otrežnjuju i postavljaju pitanje: da li si danas učinio nešto da postaneš bolji čovek?
Prenosimo vam njegovu objavu u celosti – kao poziv, kao ogledalo, i kao smernicu za one koji ne žele da tapkaju u mestu.
Mora se raditi na sebi i svojima. Na sebi u duhovnosti, intelektu, pa tek onda fizički. Na svojima: tako što ćemo promišljati o njihovim manama i kako im pomoći da to prevaziđu. Prevasodno primerom, a zatim i savetom ako nam traže to. Postoji i treća solucija, a to je da ispričate neku poučnu priču u kojoj će se oni prepoznati i tako im pomoći.
Kako god, ako sami niste uposleni dušom, umom i telom – niti možete vi napredovati, niti bilo kome drugom biti primer!
Najteže je gledati ljude oko sebe koji su svima savetnici i advokati, a nikako godinama da se mrdnu sa mrtve tačke. Sve iste priče, sve ista dela. Reči bez pokrića. Kad takvog prepoznate, onda ga ne shvatajte za ozbiljno. Ispoštujte ga slušajući, ali ne i poslušanjem. Slušajte i budite poslušni onima koji rade na sebi. Od njih tražite savet i pitajte.Bio post ili ne, molitva mora da prožima svakog čoveka. Intelekt je sam po sebi samo sredstvo saznanja, ali ne i pamet sama po sebi. Ako li čovek ne nauči nešto svakog dana – gluplji je nego juče. Ako li pak ne primeni to, onda nije ništa naučio, jer je samo primenjeno i naučeno.
Čitanje knjiga, gledanje filmova, konverzacija sa ljudima, slušanje muzike, putovanja – sve to je način da se nešto nauči i ojača naš intelekt, ali primena zavisi od volje čoveka. A kad je volja, onda dolazimo i do telesnog.
Ako li se čovek zapusti telom, onda gubi volju. Kad se volja izgubi i lenjost nastupi, nema ništa ni od pameti ni od molitve. Takvom čoveku sve je uzalud. Patiće i tragaće za brzim rešenjima i neće ih pronaći. Parfemisaće svoj smrad i prikazivaće se u filterima, a tu od spasenja nema ništa.
Neka vam ovaj post bude na korist duše, uma i tela…Put istinskog napretka
Bonus video: Otac Predrag Popović