Nazire li se razrešenje najbrutalnijih likvidacija devedesetih

(KURIR TV) ĐURA MUTAVI OTKRIVA POSLE DVE DECENIJE: Ovako su zemunci ubili Žiku, Kundaka i Ćuruviju

Crna Hronika -

BEOGRAD - Bivši pripadnik zemunskog klana i sadašnji svedok-saradnik Miladin Suvajdžić, zvani Đura Mutavi, podigao je srpsku javnost na noge posle jučerašnjeg svedočenja u Specijalnom sudu gde je otkrio naručioce nekih od najstrašnijih likvidacija devedesetih godina prošlog veka.

Foto: Kurir arhiva
Foto: Kurir arhiva

Podsetimo, on je juče pred sudom izrekao da mu je vođa zemunskog klana Mile Luković Kum, ubijen u akciji Sablja, neposredno pred smrt otkrio da iza tri, ali i još pet-šest likvidacija koje nije imenovao, stoji upravo zemunski klan.

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Suvajdžić je pred Specijalnim sudom poimence otkrio da je reč o likvidaciji nekadašnjeg direktora JAT Živorada Žike Petrovića, tadašnje desne ruke Slobodana Miloševića, Zorana Todorovića Kundaka, najbližeg saradnika Mirjane Marković, kao i vlasnika i urednika listova Dnevni telegraf Slavka Ćuruvije.

Ovako su izvršena ta tri nikada rasvetljena ubistva.Živorad Žika Petrović, direktor JAT

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Generalni direktor "Jugoslovenskog aerotransporta" Živorad Žika Petrović ubijen je 25. aprila 2000. godine, oko 21.30 sati, u "sačekuši" u Ulici Jaše Prodanovića u Beogradu. Država je njegovu smrt okarakterisala kao akt terorizma nad visokim državnim službenikom, ali tu i tamo provlačila se teza da je ubijen zbog novca koji je navodno, iznosio iz zemlje po nalogu Slobodana Miloševića.

- Petrović je kobne večeri oko 21.30 sati došao do kuće svojih roditelja u Ulici Jaše Prodanovića. Kad je parkirao svoj metaliksivi „audi“ i izašao iz njega, dvojica napadača ispalila su mu četiri metka u leđa i glavu! Pretpostavlja se da su napadači koristili oružje s prigušivačem, budući da niko od prolaznika i komšija nije čuo pucnje. Generalni direktor „Jata“ pao je mrtav pored svog metaliksivog „audija 100“, a uviđaju je tada prisustvovao i Rade Marković, tadašnji načelnik DB. Očevidaca zločina nije bilo, a policija je bezuspešno tragala za sivim „audijem“ novosadskih registracija kojim su, kako se pretpostavljalo, ubice pobegle - pisali su tada mediji.

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Dva mladića koji su se vraćala u to vreme s treninga i išla put Cvijićeve ulice videla su sa razdaljine od pedesetak metara u slabo osvetljenoj ulici čoveka da leži i o tome obavestili prodavce u obližnjem kiosku koji su alarmirali policiju. Kako im u susret niko nije išao, pretpostavlja se i da su jedan ili više ubica neprimećeno pobegli put Cvijićeve ulice. Pretpostavlja se da je u Petrovića pucano iz oružja sa prigušivačem jer ni najbliže komšije, iako su imale otvorene prozore i koje je od mesta zločina delilo tek tri - četiri metra, ništa nisu čule.

Jedan mladić je svedočio da se 'u momentu samo čulo nešto potmulo, kao kada točak automobila pređe preko plastične flaše'. Kako smo nezvanično saznali na licu mesta, u Petrovića je ispaljeno više od deset metaka. U pratnji džipa koji je Marković lično vozio bio je i policajac u crnom BMW-u koji je, izuzetno nervozan, sve vreme držao u ruci otkočen pištolj. Mestu zločina se dugo nije moglo prići, policajci su terali znatiželjnike i novinare, ali se i sa udaljenosti moglo videti da je Petrović naprosto izrešetan i, "overen' u glavu, pisali su svojevremeno beogradski mediji.

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Ko je bio Žika Petrović

Žika Petrović, generalni direktor Jugoslovenskog aerotransporta, rođen je 1939. u Požarevcu. Saobraćajni fakultet je završio 1968. godine u Beogradu. Iste godine je počeo da radi u JAT-u na poslovima kontrole platforme u Odeljenju za prihvat i otpremu putnika. Bio je direktor Operativno-kontrolnog centra i pomoćnik generalnog direktora za poslove zemaljske operative. U JAT-u je proveo ceo radni vek. Generalni direktor JAT-a je od marta 1992. Bio je oženjen. Za sobom je ostavio i dvoje dece. U slobodnom vremenu voleo je da se bavi košarkom i fudbalom.

Zoran Todorović Kundak, direktor Beopetrola

Zoran Todorović zvani Kundak (38), direktor „Beopetrola" i generalni sekretar Jugoslovenske levice, koji je tada bio na vrhuncu moći, ubijen je 24. oktobra 1997, u 8.05, ispred zgrade „Beopetrola" u tadašnjem Bulevaru Lenjina 113, u Novom Beogradu. Na njega je iz automatskog oružja, najverovatnije „heklera" ili „škorpiona", pucao muškarac, visok oko 170 cm, ne stariji od 30 godina, tamnijeg tena, mršav, s crnom jaknom, farmerkama, patikama i crnom kapom na glavi. Ispalio je četiri hica, dva u glavu. Najbliži očevidac, Kundakov vozač, potrčao je za ubicom koji je pobegao između zgrada prema obližnjem gradilištu, ali se ubica okrenuo, pripretio mu „heklerom", pa je vozač zastao i ubica je nestao...

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Kao jedan od motiva za ubistvo Zorana Todorovića bila je navodno neobuzdana ljubomora Slobodana Miloševića koji je mislio da ga njegova Mira (1942) vara s mnogo mlađim Kundakom, Šapčaninom rođenim 1959. godine.

Na sahrani Zorana Todorovića, koja je okupila čitav tadašnji državni vrh Srbije, pročitano je i emotivno Mirino pismo pokojniku:

Dragi Zorane,

Nikada nisam bila dalje od tebe i nikad ti nisam bila bliže. S juga Indije, iz Madrasa, nisam u stanju da dođem danas u Beograd i da se s tobom pozdravim poslednji put - ja, koja sam punih 15 godina tvoja najbolja drugarica. Ali ti šaljem poruke preko svih ovih planina i mora - ja se s tobom nikada neću rastati. Moje prve misli su bile - nikad više naši razgovori, slaganje, briga, gnev, nada - sve u jednom satu - i tako svih ovih godina.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Nedostajaćeš mi dok budem živa. Htela bih da znaš, dok odlaziš, da od mene ne odlaziš. Molim te, brini za sve nas koje si ostavio, a ja ću brinuti za tebe. I ne ljuti se na mene što sam ti ponekad nešto zamerala. Uvek si bio moj drug. Sada sam ti ionako sve oprostila. Pomagao si celom svetu - i kome je trebalo i kome nije trebalo. U tome smo bili najsličniji. Biću uz Danijelu u svemu, a tvoju decu ću voleti kao što sam volela tebe. Tvoja Mira

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Svi koji su nešto značili u političkom svetu prisustvovali su sahrani. Došao je lično i Slobodan Milošević.U povorcisu bili i Zoran Lilić, Milan Milutinović, Mirko Marjanović, Dragan Tomić, Nikola Šainović, Gorica Gajević, Milorad Vučelić, Zorica Brunclik, direktor RTS Dragoljub Milanović, direktor Politike Dragan Hadži Antić, Siniša Vučinić.

Prema svedočenju jednog od radnika na gradilištu nove zgrade "Srbijašume" koja se nalazi tik uz zgradu "Beopetrola", ubica je mlađi, nižeg rasta, a na glavi je imao plavu kapu. Radnik je rekao da je video ubicu kako posle atentata beži iza zgrade "Beopetrola" i kako u ruci ima "nešto uvijeno u crnu kesu". Todorović je, po izjavi očevica, izašao iz "mercedesa" crne boje i pozdravio se sa čovekom koji je ispred "Beopetrola" parkirao crni "audi A4", registarski broj BG356-419.

- Čuo sam dva prigušena rafala, i kad sam pogledao sa skele video sam Kundaka kako leži sav u krvi, na leđima. Čuo sam kako Kundakov vozač viče: "Ubiše čoveka" i video čovek koji trči iz zgrade - rekao je radnik Mirko Kokolj.

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Odmah nakon ubistva policija je blokirala saobraćajnice koje sa Novog Beograda vode ka centru grada. Naoružani policajci zaustavljali su i autobuse gradskog saobraćaja i pretresali putnike, tvrde očevici. Jake policijske snage, satima nakon atentata, patrolirale su ispred "Beopetrola" i susednih zgrada. Na mestu zločina ostala je velika i jeziva lokva krvi. Zaposleni u "Beopetrolu" nisu želeli da daju bilo kakve izjave povodom ovog ubistva koje je očigledno izveo iskusni profesionalac i rutiner. Tokom uviđaja na mestu ubistva pojavili su se Živko Šoklovački i Slobodan Čerović, visoki funkcioneri JUL-a, i novinar Aleksandar Tijanić.

Ko je bio Kundak?

Zoran Todorović Kundak rođen je 1959. u Šapcu. Sa sedamnaest godina se učlanjuje u Savez komunista Jugoslavije, a potom upisuje Fakultet političkih nauka u Beogradu. Na njemu postaje student prodekan, a sa te pozicije 1986. stiže do sekretara Predsedništva Univerzitetskog komiteta SK (UKSK). Tu ga primećuje dr Mirjana Marković i uzima pod svoje okrilje, i ubrzo postaju veliki prijatelji. Bio je oženjen i imao je dvoje dece.

Mnogi Todorovićev nadimak Kundak povezuju sa njegovim diktatorskim ponašanjem. Međutim, Todorović je svoj nadimak dobio nakon sukoba sa predsednikom boračke organizacije SUBNOR Stankom Matijaševićem, koji se oštro protivio dodeljivanju Sedmojulske nagrade Matiji Bećkoviću. Zoran Todorović je Matijaševićevo izlaganje nazvao "kundačenje", te otuda i nadimak Kundak. Osim političkih i poslovnih, Zoran Todorović je imao i svojih poetskih uzleta. Pesme koje je pisao, Kundak je potpisivao pseudonimom Teodor A.

Slavko Ćuruvija, urednik Dnevnog telegrafa

Foto: Fonet
Foto: Fonet

Slavko Ćuruvija ubijen je na Uskrs 11. aprila 1999. godine, za vreme NATO bombardovanja, rafalom iz "škorpiona", kada se s partnerkom Brankom Prpom, s kojom je živeo u Svetogorskoj (nekadašnja ulica Lole Ribara), vraćao iz šetnje u stan.

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Likvidiran je oko 16.40 tog nedeljnog popodneva, a na njega su pucala dva napadača "u crnom s crnim fantomkama.Prema svedočenju očevidaca, čula su se tri-četiri hica, a iz haustora Ćuruvijine zgrade trkom su pobegla dvojica u crnom snjurivši se ka Takovskoj. Ćuruvija je likvidiran u leđa, jedan hitac ga je pogodio u glavu, a drugi je prošao kroz srce.

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Ubice su Branku Prpu onesvestile udarivši je drškom od pištolja. Pre ubistva, Ćuruvija i Prpa bili su na ručku s prijateljima. Ćuruviju je u danima pre ubistva pratilo čak 27 operativaca DB, kojiima je na dan ubistva naređeno da se povuku.

Foto: Youtube printscreen
Foto: Youtube printscreen

Ko je bio Slavko Ćuruvija?

Slavko Ćuruvija rođen je u Zagrebu, 9. avgusta 1949. godine. Diplomirao je Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Beogradu. Radni vek je počeo u preduzeću „Mašinogradnja“. Od 1984. godine je radio kao analitičar u Upravi za analize Saveznog sekretarijata za unutrašnje poslove. Godine 1986. Ćuruvija se pridružio novinarskoj ekipi lista „Borba“. Počeo je kao komentator, a zatim je napredovao preko urednika unutrašnje političke rubrike, do pozicije glavni i odgovorni urednik. Pisao je komentare i reportaže sa Kosova i Metohije u periodu od 1986. do 1988. godine. Bio je jedan od retkih novinara kojem je omogućeno da bude neposredno uz Slobodana Miloševića tokom njegove posete Kosovu Polju, 24. aprila 1987, kada je Milošević izgovorio čuvenu rečenicu "Niko ne sme da vas bije!". Sve vreme je bio aktivni dopisnik ili saradnik više medija: „Komunist“, NIN, „Vjesnik“, „Večernji list“, „Nedelja“, „Pobjeda“, TV Beograd, TV Politika, TV Sarajevo. Godine 1994. zajedno sa Momčilom Đorgovićem osnovao je list „Nedeljni telegraf“, prvi srpski privatni nedeljnik.

(EPK/Wikipedia)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track