Marokanski taksiji valjda su jedini na svetu koji nose natpis: “Najbolji kralj na svetu” odmah pored slike Muhameda VI. 54-godišnji monarh koji je na prestolu već 18 godina, u Maroku je izrazito moćna figura, uprkos činjenici da je ta zemlja parlamentarna monarhija. Ali Muhamed VI. imenuje ne samo premijera već i sve ministre, a on je i vrhovni zapovednik oružanih snaga kao i vrhovni verski vođa.
Za Maroko se često kaže da je zemlje protivrečnosti. To je severozapadna afrička kraljevina, a to se još i danas često naglašava, bila prva zemlja koja je još 1777. priznala tek objavljenu nezavisnost Sjedinjenih Američkih Država. Muhamed VI. je osamnaesti kralj Aluitske dinastije koja vlada tom zemljom preko tri veka, a vladala je i u kolonijalno doba Španije, Portugalije i Francuske kad se ta vladavina uglavnom svodila na njegovu palatu i najbližu okolinu, piše DW.
Iako je Muhamed VI. kada je preuzimao presto od svog preminulog oca Hasana II. 1999., najavio kako će se boriti protiv gorkog siromaštva i korupcije koja vlada u toj zemlji, on sam i njegova porodica teško da se mogu solidarisirati sa većim delom marokanskog stanovništva. Sa svojim imetkom od oko dve milijarde evra pripada među najbogatije monarhe na svetu, a samo u Maroku ima devet palata. Poseduje još i dvorac u francuskoj Pikardiji kao i privatnu palatu u Parizu. Magazin Forbs je procenio kako troškovi održavanja svih kraljevskih rezidencija iznose oko 960 hiljada američkih dolara na dan! U njegovom vlasništvu je i jahta El Boughaz I. duga sedamdesetak metara.
Iako velik deo stanovništva oskudijeva, Maroko je zemlja bogata rudnim bogatstvima. Samo učešće kralja u holdingu ONA Group – koje se bavi svim i svačim, od rudarstva, preko telekomunikacija pa do kozmetike i osiguranja – predstavlja gotovo 10 odsto čitavog BDP-a Maroka, navodi DW.
Muhamed VI. je i Amir al-muminn, vrhovni verski vođa Maroka jer njegova porodica tvrdi kako potiče od samog proroka Muhameda. Zato na primjer i Kurban-bajram u Maroku počinje tek kad kralj lično zakolje žrtvenu ovcu, a taj se događaj redovno prenosi na državnoj televiziji nakon čega u zemlji počinje praznik.
"Obzirom na opskurne teze koje se šire u ime vere, moraju svi – muslimani, hrišćani i jevreji – stvoriti zajedničku front kako bi se suprotstavili svim oblicima fanatizma, mržnje i ograničavanja”, komentarisao je kralj islamski radikalizam, a u Maroku je, svojim novcem, financirao i otvorio školu za imame. Na njoj se školuje i na stotinu studenata i iz drugih zemalja, sve potpuno besplatno.
“Zašto se u svetu investira na milijarde u oružje za borbu protiv terorizma? Maroko se bori tu. I svet nas treba podržati u borbi protiv ovog duhovnog terorizma i u poduci pravog islama”, objasnio je direktor te škole. “Pravi” islam je za Maroko tolerantna vera, ali to ne treba brkati s previše slobode. Uz svu tu toleranciju je u tom kraljevstvu itekako raširena mreža doušnika, policija i tajne službe osluškuju, što se to misli i govori u narodu.
Tako nisu retka hapšenja onih koji se glasno usude kritikovati život i rad kralja, a bizarnost je da će staž u zatvoru i kazna ovisiti o kraljevu trenutnom raspoloženju. Na primer, na hiljade zatvorenika je pušteno iz zatvora kad se rodio prestolonasljednik Moulaj Hasan 2003. , a potom i princeza Lala Kadija 2007.
Kurir.rs/Danas.hr
Foto: Vikipedija
