"Samo 350.000 od 2,7, do tri miliona čistačica, bebi-siterki ili vrtlara, koliko se procenjuje da ih ima u Nemačkoj, socijalno je osigurano", piše u nedavno objavljenoj studiji Instituta za nemačku privredu (IW). Na crno najviše rade penzioneri, mladi i studenti. Mali je broj onih koji priznaju da nije u redu što rade na crno. Stručnjak iz Instituta za nemačku privredu Dominik Enste kaže da su glavni razlog za rad na crno visoki izdaci i zakonske regulative.
"Mnogima je atraktivnije ako to sami mogu da urade ili nekoga angažovati `ispod ruke`", kaže Enste. Enste dodaje kako se tu pojačano radi i o dvostrukom moralu. "Građani kritikuju političare da premalo čine protiv rada na crno ili nude dosta nesigurnih poslova, a smatraju normalnim što u sopstvenom domaćinstvu kućnim pomoćnicama ne plaćaju godišnji odmor ili bolovanje u slučaju bolesti".
Inače, obim rada na crno u Nemačkoj se osmu godinu zaredom smanjuje. U poređenju na međunarodnom nivou Nemačka se nalazi u sredini. Ali kada se uporedi sa SAD-om ili Švajcarskom, onda je Nemačka očgledno dosta atraktivnija za rad na crno. Stručnjaci smatraju da je razlog tome veliki broj zakonskih regulativa među koje spada i minimalac i zaštita od otkaza.
Plate spremačica du i do 7.000 evra ukoliko su u bolje situiranoj kući. Realnija priča je između 3 i 5 hiljada evropskih novčanica. Stručnjaci iz Instituta za nemačku privredu navode da se velik obim rada na crno u domaćinstvima može posmatrati kao jedna vrsta izjednačavanja poreske pravde.
"Dok pojedini bogataši svoju imovinu prenose u Luksemburg kako bi uštedeli plaćanje poreza, ´mali ljudi´ to pokušavaju radom na crno". Rad na crno u privatnim domaćinstvima prema ispitivaju javnog mnjenja čini od 15 do 20 odsto ukupnog broja zaposlenih na crno. U poređenju sa brojem radnika na crno u građevinskoj branši je to vrlo mali udeo. Teško je reći koliki su gubici u državnoj blagajni zbog rada na crno u privatnim domaćinstvima. Procenjuje se da se ta brojka kreće između 10,92 i 28,6 milijardi evra.
(Vijesti.ba)
