U Hrvatskoj su ljuti zbog odluke o Piranskom zalivu, ali i u Sloveniji pljušte kritike, jer je ta zemlja ostala uskraćena za mnogo važnije zahteve, što bi mogla da bude dobra osnova za dogovor dve zemlje, piše Dojče vele.
DW konstatuje da će "katastarsko rešenje", koji je u ovom sporu nametnula Hrvatska biti od izuzetnog značaja za određivanje granice te zemlje i Srbije.
Iako je arbitražna odluka i u Hrvatskoj i u Sloveniji u prvi mah protumačena kao veliki trijumf Slovenije i težak poraz Hrvatske, detaljniji uvid u odluku otkriva da situacija ipak nije tako crno-bela.
Kada je reč o najvažnijem pitanju, izlazu Slovenije na otvoreno more oko čega su stavovi bili potpuno podeljeni, arbitražni sud definisao je slovenačku vezu s otvorenim vodama. Ali tu je, kako se navodi, i jedna ključna odredba zbog koje se i Slovenci ljute: sud nije Sloveniji dodelio teritorijalni izlaz na otvoreno more, iako je to bio ključni zahtev zbog kojeg je Ljubljana krajem prošle decenije i krenula u blokadu Hrvatske koja je okončana dogovorom o arbitraži.
Slovenačka veza s otvorenim morem, široka 2,5 i duga 12 nautičkih milja, osiguraće Sloveniji slobodan komunikacioni režim, što uključuje slobodnu plovidbu i prelete. Ali to područje ostaje hrvatsko teritorijalno more, samo što je hrvatski suverenitet na tom delu mora ograničen.
Hrvatska je i dalje dužna da odgovori na pozive u pomoć na tom području, a slovenačka strana na tom području neće smeti da ribari, niti ekonomski da eksploatiše podmorje - a Hrvatska sve to može i sme.
Situacija u vezi s razgraničenjem po kome je samo jedna četvrtina Piranskog zaliva pripala Hrvatskoj, nešto je nepovoljnija za Zagreb. Ali ako se uzme u obzir da je Hrvatska dobila levu obalu Dragonje, kao i Svetu Geru i područja na levoj obali Mure, onda je teško reći da je arbitraža Sloveniji dodelila sve, a Hrvatskoj ništa.
Analitičar Davor Đenero, dugogodišnji hroničar hrvatsko-slovenačkih odnosa, smatra da je odluka arbitražnog suda u najvećoj meri uravnotežena, naročito kada je reč o granici na kopnu. Čini mu se da je upravo prilikom razgraničenja na kopnu, Hrvatska ostvarila značajnu političku pobedu.
Naime, hrvatska je strana uspela da nametne načelo katastra kao kriterijum za razgraničenje na kopnu, što će za Hrvatsku biti od velike važnosti u drugim sporovima, naročito kada se bude određivala granica sa Srbijom na Dunavu.
"Katastarsko načelo" kojim se na kraju vodila arbitraža između Hrvatske i Slovenije biće od izuzetnog značenja kada se bude konačno određivala granica Hrvatske i Srbije oko Dunava.
Đenero potvrđuje da slovenački junction nije teritorijalni, jer "sud nije hrvatsko teritorijalno more pretvorio u slovenačko teritorijalno more, što i nije mogao da uradi. Ali to more nije pretvorio ni u međunarodne vode."
Đenero upozorava da je "sud morao da odredi slovenački junction, ali Sloveniji pritom nije dozvolio da neograničeno raspolaže hrvatskim akvatorijem. Reč je, kaže Đenero, o solomonskom rešenju, koje je, čini mi se, kopija režima kakav postoji kod Gibraltara.
"Ne znam ko bi u Hrvatskoj mogao s takvim rešenjem da ima problem, osim onih koji žele da stvaraju probleme", ocenjuje Đenero, koji smatra da kada je reč o granici na moru, ovo je rešenje uravnoteženije za Hrvatsku od sporazuma Račan-Drnovšek.
Kada se radi o Piranskom zalivu, rešenje kojim je Slovenija dobila tri četvrtine zaliva iznenadilo je i upućene u Sloveniji koji nisu očekivali više od dve trećine.
Kurir.rs/Tanjug
Foto printscreen wikipedia
NE PROPUSTITE
NE PROPUSTITE
