Je li pametno ili potrebno gledati na vlastitu prošlost? Kako kome. Ja bih načelno rekao da je to dobra vježba. Glavni urednik Newsweeka me je zamolio da bacim pogled unatrag, na prijeđeni put, jer je moja životna priča, kažu, vrlo zanimljiva, možda i poučna. U redu, bacam se na posao, bacam pogled na prijeđeni put.U mom slučaju se to pokazalo i kao oslobađajuće iskustvo pošto sam to, ponajprije, obavio na „stručan način“ tijekom četiri i pol godina psihoanalize, koja se nametnula kao nužnost nakon što sam se našao pred dvostrukim zadatkom: kako pristupiti razvodu braka od predobre prve supruge, Riječanke N. B. (što se dogodilo koncem 2003), tako da sačuvamo ako ne tijesno prijateljstvo, onda više nego korektne odnose, jer, naime, ona je bila koliko i ja kriva što smo ušli u brak brzopleto i nepromišljeno, u brak koji nije bio za nas dvoje. Još teži posao bio je kako voditi bitku s duhovima koji su me opsjedali i noću i danju, a što se struka dogovorila da se nazove posttraumatskim stresnim sindromom, odnosno poremećajem (ili Vijetnamskim sindromom), što sam pak zaradio, između ostalog, nagledavši se friških leševa na sarajevskim ulicama ili pak tumarajući među spaljenim srpskim kućama i nabasavajući na kosture ubijenih Srba nakon „Oluje“ 1995.
I, naravno, ne volim da se na sve to uvijek vraćam, ali ponekad moram. Pogotovo kad me idioti optužuju da sam ono ili ovo, a nisam: ni, psihopatološki lažov, ni srbočetnik, ni titoist, pak ni ustaša ili antisemit, što sam se sve opet naslušao otkako mi je izašla knjiga „Argentinski roman“.Ali, opet, postoje sjećanja koja rado prizivam, kao što su sjećanja iz djetinjstva, jer je sve bilo, malo je reći, perfektno. Evo, da vam to kratko opišem.Da, naravno, rodio sam se u Argentini 1962. godine...CEO TEKST PROČITAJTE NA NEWSWEEK.RS
POGLEDAJTE BONUS VIDEO:
Biografija Alojzija Stepinca
POGLEDAJTE BONUS VIDEO:
Biografija Alojzija Stepinca
