7 priča o policiji i policajcima u Srbiji

Bili su strah i trepet

7 priča o policiji i policajcima u Srbiji

Društvo -

Predstavljamo zanimljivosti o stvaranju Ministarstva unutrašnjih poslova u našoj zemlji

1. Tanasije Milenković: Prvi srpski policajacTasa, načelnik policije, obavestio je Aleksandra Obrenovića o zaveri i dao mu imena oficira koji je spremaju, ali mu kralj nije poverovaoTanasije Tasa Milenković, rođen 1850, bio je pravnik, književnik, autor prvog srpskog kriminalističkog romana „Ponoć ili grozno ubistvo na Dorćolu“ i načelnik policije u vreme kralja Milana i njegovog sina Aleksandra Obrenovića.Prvi sekretarU zimu 1878, na zahtev ruske vlade, predsednik vlade Jovan Ristić stavio je Milenkovića ruskom poslanstvu na raspolaganje. Kao carsko-ruski činovnik, Tasa je putovao u Rusiju. Na zahtev upravnika Beograda vraćen je za prvoga sekretara u glavnu policiju, gde je dugo bio član policije. Sve naredbe i raspisi u cilju osiguranja saobraćaja i lične bezbednosti potekle su iz njegovog pera.U svojim autobiografskim beleškama štampanim pod naslovom „Tasin dnevnik - zapisi prvog srpskog policajca“ beležio je šta se sve dešavalo na dvoru i oko dvora u ondašnjem Beogradu, uključujući i pripremu zavere koja će dovesti do surove likvidacije kraljevskog para u Majskom prevratu 1903. Nekoliko dana uoči prevrata obavestio je Aleksandra Obrenovića o zaveri i dao mu imena oficira koji u njoj učestvuju, ali mu kralj nije poverovao.Na zvaničnom sajtu BIA, Tasa Milenković navodi se kao drugi u istoriji rukovodilac preteče ove organizacije, Odeljenja za poverljive policijske poslove, od 1900. do 1901. godine.Iskustvo policijskog posla sažeo je u predgovoru svog „Dnevnika“:„Preko dvadeset godina pratio sam život našega društva u svim njegovim fazama; poznao sam naš lepi i veseli Beograd sa sviju strana; i proučio redom sve slojeve prestoničkog društva... Ulazio sam u bogate salone, gde sam nalazio najveći sjaj i raskoš, da tu ispitujem za nevaljale poslove gospodske ćeri i sinove i sliazio sam u mračne i memljive stanove dorćolske da gledam bednu, sirotu majku, koja je, okružena siročadima svojim, uz jauk i pisak njihov, izdisala; tragao sam za neverstvima gospodskih žena, kojima nije bilo suda, i u isto vreme apsio sam nesretnicu koja je, u krajnjoj nuždi, svoju ljubav prodavala, te svoju sirotinju hranila; prodavao sam po sudskoj osudi sirotinjske postelje da namirim dnevni trošak jednog bogataša; silazio sam noću među ubice uoči dana njihova pogubljenja i slušao bogataše na njihovoj samrtnoj postelji; isleđivao sam nedela slugu božjih, a gledao sam i sramne poslove stranih konzula, grofova i barona (...), tešio sam klonule duše i spasavao mnoge od propasti, a puno nevaljalaca i zločinaca otpratio sam na robiju i na Karaburmu (gde je izvršavana smrtna kazna - prim. M. P.)... buduće ministre apsio sam (u Timočkoj buni), a neke od naših velikana imao sam i kao obične optuženike. Činovnike koje sam negda za prljava dela uzimao na odgovor gledao sam posle na velikim položajima, okićene sjajem i ordenjem...“„Očaj za otadžbinom“Iznuren ratom, u martu 1918. izvršio je samoubistvo iz „očajanja za propalom nam milom otadžbinom“, izvinjavajući se u oproštajnom pismu „što se na ovaj način kurtališe života“. Svoju kuću u centru Beograda zaveštao je Srpskoj akademiji umetnosti, ali su ovu zadužbinu čelnici opštine Stari grad 2006. prodali investititorima da tu sagrade višespratnicu.

2. Služio četiri vladaraNikola Hristić bio je odan svim kneževima i kraljevima iz dinastije Obrenović i u njihovo ime surovo ubijao buntovnikeNa izborima za Narodnu skupštinu radikali Nikole Pašića 7. septembra 1883. ubedljivo su pobedili. Ali kralj Milan nije hteo da im poveri formiranje vlade, već je mandat dao Nikoli Hristiću, koji je važio za čoveka gvozdene ruke. Hristić, premijer i ministar unutrašnjih poslova, izašao je pred poslanike, iz jednog džepa izvadio govor kojim je otvorio zasedanje, a zatim iz drugog papir s kojeg je pročitao da je Skupština raspuštena. Tako je kralj Milan vladao i takav je Hristić bio policajac...Ograničio kafaneNikola Hristić rodio se u Sremskoj Mitrovici 1818. i kao mladić prešao u Srbiju. U Beogradu se zaposlio u državnoj službi, kao činovnik u pravosudnoj, pa policijskoj struci. Vredan i odan višim vlastima, u 38. godini postaje upravnik varoši Beograda pod vladavinom kneza Miloša. Ograničio je rad kafana do 11 sati uveče, a kafedžije obavezao da svako veče upale fenjer...Miloševom sinu knezu Mihailu bio je odan ministar unutrašnjih poslova: zaveo je policijski režim i gušio liberalnu opoziciju, iskorenio je hajdučiju po Srbiji i čvrsto kontrolisao opštine. A kad je Mihailo 1868. ubijen, Hristić istog dana hapsi atentatore, osuđuje ih po kratkom postupku i daje na streljanje. Ništa manje verno nije služio ni Milana Obrenovića: kad je posle onog otvaranja i zatvaranja Skupštine izbila Timočka buna, Nikola Hristić ugušio ju je u krvi. Cela akcija protiv pobunjenika trajala je pet dana: seljaci koji su bili zatečeni sa oružjem ubijani su na licu mesta tako što bi im dželati prvo pucali u noge, pa u ruke i u trup i najzad bi ih ubijali kuršumom u glavu! Radikalski prvaci izvedeni su pred preki sud. Nad njima je izvršena 21 smrtna osuda, a 734 čoveka kažnjena su robijom i zatvorom.Još jednom će mu Milan poveriti sastavljanje vlade i jednom njegov sin Aleksandar, a oba puta će Hristić za sebe uzimati i resor unutrašnjih poslova. Pomoći će kralju Milanu da mimo zakona i mimo njene volje dobije razvod od Natalije 1888. i biće uz mladog Aleksandra Obrenovića kad 1894. izvrši državni udar i promeni Ustav. Penzionisan je 1901, a umro deset godina kasnije. Opelu u crkvi prisustvovao je i kralj Petar I, a Nikola Pašić nosio je sanduk.Pošten čovekNa početku njegove ministarske karijere knez Mihailo piše Vuku Karadžiću: „Što se Nikole Hristića tiče, ja ga i danas smatram i držim za onakvog čoveka za kakvog i onda, kad sam o njemu s vama više puta razgovarao: pošten, strog, vrlo radan, bespristrasan i meni više svega odan.“ A posle Hristićeve smrti istoričar Slobodan Jovanović zabeležio je: „Nikola Hristić ostao je zapamćen kao veoma sposoban administrator i lično pošten čovek konzervativnih pogleda...“3. Ðorđe Genčić: Ministar koji je ubio svog kraljaKao organizator Majskog prevrata 1903. ovaj ministar unutrašnjih poslova bio je poznat kao „čovek krvavih ruku“Istorija je Đorđa Genčića zabeležila kao „čoveka krvavih ruku“, jer je baš on organizator Majskog prevrata 1903. kojim je ugašena dinastija Obrenovića.Od avanturiste do ministraGenčić je rođen 1861. u Velikom Izvoru kod Zaječara, u bogatoj porodici vlasnika velikog zemljišta i nekoliko rudnika uglja. Školovao se u nekoj privatnoj trgovačkoj školi u Beču, a onda ga je avanturistički duh odveo u Rusiju, gde je pohađao vojnu školu. Uprkos tankom obrazovanju, po povratku u Srbiju imenovan je za upravnika Niša, pa za načelnika Niškog okruga... Izvesno vreme proveo je na službi u Narodnoj banci, a u leto 1899. postao je ministar unutrašnjih poslova u vladi Vladana Đorđevića, podržavajući njegovu politiku čvrste ruke i policijske stege.Genčić je bio odan prijatelj kralja Milana i stoga naklonjen i njegovom sinu Aleksandru. Ali kad je ovaj saopštio da će se oženiti dvorskom damom svoje majke, razvedenom i 12 godina starijom Dragom Mašin, 1900. podneo je ostavku i svu svoju energiju i veze usmerio na osujećivanje tog braka jer ga je smatrao štetnim za Srbiju. Pretnjama i ucenama Genčić je ubedio Dragu „da u interesu Srbije“ ostavi Aleksandra. Aleksandra je hteo da nagovori da se odrekne krune i da na presto vrati Milana, oženi ga nekom princezom i nastavi lozu Obrenovića... Uplašena Draga je, prema onome što je Genčić pričao, bila spremna da pođe njegovim kolima u dobrovoljno izgnanstvo. „Ali tada moj pratilac oficir Nešić pokvari sve to jednim netaktičnim gestom. Pošto je vrlo nespretno pohvalio Dragino odricanje izrekom da je bolji mršav mir nego debela parnica, dodao je s nešto ironije da je to bolje, jer, uostalom: ... ‚Gde ste vi za kraljicu!“ Na te reči neumesne i netaktične Draga se usplahiri, njene oči sevnuše strahovitom ljutnjom i ona se ugrize za usne. Bolno uvređena, ‚prevrte‘ se i ja to osetih.“Kad je i Milan iz Beča poručio da se neće vraćati u Beograd, Genčić je prelomio. U intervjuu koji je dao na tu temu godinu dana pred smrt, 1938, rekao je: „Kroz svest mi je prostrujala misao: na tvoje rame i na tvoju glavu, Genčiću, pada jedna teška dužnost! Ti ćeš da uspostaviš red u ovom haosu i u ovoj smoli što se zapekla u mašineriji naše političke budućnosti!“Okupio zaverenikeUz pomoć sestrića, poručnika Antonija Antića, izgradio je zavereničku mrežu među mladim oficirima, zatim je uspostavio kontakte s Karađorđevićima... i Obrenovićima je 29. maja 1903. došao kraj. Nije mu od prevrata išlo dobro u životu: za svaku dobit u poslu govorilo se da je „naplatio prevrat“, a zbog krvavih ruku nije bio poželjan politički partner. Testamentom je ostavio veliku sumu novca u dobrotvorne svrhe, zahtevajući da se to ne objavljuje u javnosti. U njegovoj kući u Beogradu danas je Muzej Nikole Tesle.Ironično je da je Genčića, uz skandal o kojem se pričalo, žena ostavila zbog Arsena, brata Petra I Karađorđevića, kojeg je baš on doveo na presto.

PREGOVORI S KRALJICOMGenčić je uspeo Dragu da ubedi da ostavi kralja Aleksandra i ode u izgnanstvo. „Ali tada moj pratilac oficir Nešić pokvari sve to jednim netaktičnim gestom. Dodao je s nešto ironije da je to bolje jer, uostalom: ‚Gde ste vi za kraljicu!‘ Na te reči neumesne i netaktične Draga se usplahiri, njene oči sevnuše strahovitom ljutnjom i ona se ugrize za usne. Bolno uvređena, ‚prevrte‘ se i ja to osetih.“

4. Glavnjača: Mesto stradanja

SILOVANJE DECE„Najgori beogradski ološ bez hrane i svačega, ološ jedva čeka da padne noć, svuče decu od 12 do 13 godina i siluje ih! (...) Deca vrište, deru se, a redar koji pazi na sobu čuva stražu, bije decu što se deru“, tvrdilo se u Skupštini 1928. godine

5. Specijalna policija: Kako je izbegnuta pravda Beg iz zemlje Mira Marković

SUMNJAU jednom pismu Radovan Grujičić piše: „Ja sam arhivu čuvao koliko sam mogao, sve dok 15. juna 1990. iz Beograda nisu došli neki udbaši da me ubiju. Tada sam je dao CIA. Najuverljivija verzija je da je Miloševićeva žena Mirjana Marković dala 30.000 dolara i obećala još 70.000 ako me ubiju. Razlog je što ja imam svedočenje njene majke Vere Miletić, koja je izdala 346 članova KP...“

6. Krcun: Krvav do ramena Ubio i studentsku ljubav Gostili Kirka Daglasa 7. Radmilo Bogdanović: Uspon i pad Velika čistka Optuživao i Cecu za smrt Arkana

Zato ozbiljnu težinu ima Bogdanovićeva sumnja u Cecu Ražnatović da je znala da će Arkan biti ubijen, iskazana u intervjuu Ninu: „Mnoge su mi tu stvari bile čudne još od prvog dana, pa sam policajcima i rekao: ‚Pođite vi i ispitajte zašto je Ceca sa sestrom otišla u butik, a on je ostao tu, ispred recepcije ‚Interkontinentala‘, da je čeka...“ Nikada, međutim, detaljnije o ovome nije govorio.

VUČE, ĆUTI DA NE POKAŽEM SVIMA KAKAV SIVuk Drašković ga je zbog 9. marta napadao, a ni Bogdanović njega nije štedeo. Pred smrt je izjavio: „Dojadilo mi je bilo to prozivanje od strane Vuka i njegovih, pa sam mu poručio da, ako me samo još jednom spomene, u javnost ću dati pismo koje mi je poslao posle hapšenja, pa neka svi znaju kakav je...“

Sledeće subote: 7 priča o prestonici Srbije

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track