7 priča o Vojvodini

Tri srca junačka

7 priča o Vojvodini

Društvo -

U Sremu, Banatu i Bačkoj i danas se mogu čuti priče o neobičnim ljudima i neobičnim sudbinama

1 Španci u BanatuKada su Habzburgovci izgubili teritorije na Pirinejskom poluostrvu, deo njima vernih stanovnika preselio se u Beč i Peštu, a odatle su poslati u BečkerekPosle proterivanja Turaka 1716-1718. godine, Austrija je pripojila Banat. Prethodni ratovi ostavili su teške posledice: zemlja je bila zapuštena, ogromna prostranstva prekrivale su neprohodne močvare, a ljude su kosile epidemije malarije, kuge, kolere i trbušnog tifusa. Veći deo stanovništva se razbežao, a ostalo je samo malo Srba i Rumuna.MigracijeAli pobednik nad Turcima i osvajač Banata, princ Eugen Savojski, umeo je da prepozna vrednost nove teritorije. Pisao je caru: „Vi imate u carstvu mnogo ljudi koji su gladni i željni zemlje, poklonite tu zemlju njima. Poklonite im i stvorite im novo carstvo, ne s mačem, kako se stvaraju carstva, nego sa ašovima i plugovima!“Tako je počela kolonizacija Banata. Prvi su bili Nemci, koji su u Banat stizali Dunavom na malim, drvenim lađama već od 1718. godine, a za njima i ostali narodi velikog carstva. Između ostalih, i Španci.Dinastija Habzburg, koja je vladala Austrijskim carstvom, držala je Španiju u 16. i 17. veku, a kad su odatle oterani, jedan deo Španaca, njihovih pristalica, preselio se na Siciliju i u Napulj, gde su Habzburzi još imali vlast. Ali kad je ova dinastija izgubila i ove oblasti, Španci su se odatle u manjim grupama preselili u Beč i Peštu. Tu ih, međutim, nisu voleli jer su Španci pridošlice bili tvrdoglavi, kavgadžije, lenji i pijanci. Zato su ih iz uglađenih carskih gradova krajem 1735. oterali u Banat.Prva grupa Španaca, u kojoj su se nalazile 74 porodice, stigla je Dunavom u Pančevo: Hose Munjoz iz Madrida, Pedro Oliva iz Barselone, Antonio Estri iz Valensije, Hijeron Formosa iz Katalonije, Rosa Salazar iz Aragona... a početkom naredne godine druga grupa naselila je Vršac i Temišvar. Pedantni austrijski činovnici zapisali su da ovi kolonisti „nemaju nikakvo zanimanje, da ne razumeju ništa što im se kaže, da je reč o lutajućem narodu koji je u Beču živeo od prosjačenja“.Problematična klimaTreća grupa je upućena sredinom 1736. godine. Bilo je odlučeno da se svi nasele na jednom mestu, u Bečkereku, na mestu današnjeg Zrenjanina. Napravljen je plan da se tu podigne grad Nova Barselona, i već u februaru 1737. počela je izgradnja naselja.Doseljenici su - uprkos onim glasinama da su lenji - odmah prionuli na posao. Zasadili su prve dudove u Banatu da bi gajili svilenu bubu i podigli su svilaru, postavivši temelje za razvoj svilarske industrije u naredna dva veka. Takođe, od kamena iz ostataka bečkerečke tvrđave, srušene u ranijem ratu s Turcima, uredili su glavni gradski trg i na njemu podigli magacin za žito, koji je kasnije prerađen u velikobečkerečko pozorište, danas najstarije pozorišno zdanje u Srbiji.Ali močvarni Banat, kojim je harala groznica, nije bio sredina na koju su oni, naviknuti na mediteransku klimu, mogli da se naviknu. Uz to, otprilike u isto vreme, izbila je epidemija kuge i počeo novi rat s Turcima, pa je većina izbegla u Budim, napustivši planove o Novoj Barseloni.Neki su, međutim, ostali, pa su se španska imena u Banatu mogla čuti do kasno u 19. veku.2 „Turčin“ prevario NapoleonaMađar Farkaš Kempelen, zadužen za kolonizaciju Banata, napravio je 1769. „automat“, koji je uspeo da pobedi i francuskog caraNadgledanje kolonizacije Banata 1767. povereno je Farkašu Kempelenu (1734-1804). Ovaj Mađar, visoki činovnik u Austriji, bio je visokoobrazovan: studirao je pravo i filozofiju u Bratislavi.PenzijaU Banatu je prvo bio nadzornik rudnika soli, a zatim su mu povereni poslovi kolonizacije na teritoriji razorenoj ratovima i katastrofalnim poplavama. Uspešno je organizovao izgradnju domova za 37.000 doseljeničkih porodica, gajenje lana u Banatu, a njegovim zalaganjem podignuta je i fabrika svile.Posle pet godina, Marija Terezija naredila je da mu se do kraja života svake godine isplaćuje visok iznos na ime penzije. Nije, međutim, sasvim jasno da li je carica samo bila zadovoljna Kempelenovim učinkom na terenu, ili je u odluci da ga nagradi presudnu ulogu imalo drugo jedno njegovo delo.Jer Kempelen je 1769. godine konstruisao šahovski automat, i kao što je i red, prvo ga je pokazao carici. To je bila lutka Turčina u prirodnoj veličini, s brkovima, turbanom, dugačkom lulom u ustima i krznenim ogrtačem, ispred koje je na stolu bila šahovska tabla. U lutku je bio ugrađen složeni mehanizam koji joj je omogućavao promene izraza lica i pomeranje šahovskih figura rukom.Mašina je odmah stekla veliku popularnost na bečkom dvoru, a zatim se glas o njoj proširio po svetu. Automat je tokom 1783. i 1784. obišao većinu evropskih prestonica, gde su protiv „Turčina“ igrali mnogi šahovski znalci - i većinom gubili.Posle Kempelenove smrti, vlasnik „Turčina“ postao je bečki zabavljač Johan Melcel. On je umeo da ga reklamira, pa je automat doživeo najveću slavu, postavši tema mnogih knjiga, rasprava i članaka. Između ostalog, Kempelenov pronalazak detaljno je u jednoj svojoj priči opisao Edgar Alan Po. Godine 1809. „Turčin“ je pobedio Napoleona.ZabavaTek 1834. godine otkriveno je kako je automat radio: ispod ploče stola, skriven u tesnom, zagušljivom prostoru, osvetljenom samo jednom svećom, nalazio se čovečuljak koji je pokretao komande i igrao partije šaha. To mu, međutim, nije oduzelo na popularnosti i tek 1834. smešten je u jedan muzej u SAD, gde je potonuo u zaborav. Izgoreo je u požaru 1854, a tek u naše doba precizno je rekonstruisan.Ne treba misliti da je Farkaš Kempelen bio prevarant. „Turčina“ je konstruisao za zabavu, ali ostavio je za sobom i mašinu koja istiskivanjem sabijenog vazduha reprodukuje ljudski govor. Jedini njen sačuvani primerak izložen je u muzeju u Minhenu.

EDGAR ALAN PO I ČOVEČULJAKPronalazak Farkaša Kempelena detaljno je u jednoj svojoj priči opisao Edgar Alan Po, a 1834. otkriveno je kako je automat radio: ispod ploče stola, skriven u tesnom, zagušljivom prostoru, osvetljenom samo jednom svećom, nalazio se čovečuljak koji je pokretao komande i igrao partije šaha

3 Američki predsednik crta granice Jugoslavije

4 Grčka država u Bačkoj

POSEBAN NOVACZa vreme svog boravka u Buljkesu Grci su vodili i matične knjige rođenih, venčanih i umrlih. Red u selu održavala je grčka policija. Tu je štampan i novac koji se koristio samo u Buljkesu. Kažu da su Grci prilikom odlaska iz Jugoslavije cepali i bacali kroz prozore vagona novčanice iz Buljkesa. Zato su danas veoma retke

5 Stradanje Slovenca

6 Kako je Nemac iz Banata postao Tarzan

KATOLIČKO GROBLJENa obodu sela je staro katoličko groblje. Ne mnogo daleko od propale metalne kapije, s leve strane staze, nalazi se jedan od novijih i bolje očuvanih spomenika na kojem piše „Weismüller“. Tu su sahranjeni bračni par Karl (1885-1961) i Magdalena (1889-1979) i njihova deca Peter (1919-1986) i Gizela (1925-1984). Karl je bio stric Džonija Vajsmilera, a prema nekim podacima, u Beogradu je još živa jedna njegova unuka, Peterova ćerka

7 Selo sa 20 nacija

MEŠOVITI BRAKOVIS obzirom na ovakvu situaciju, mešoviti brakovi u Belom Blatu više su pravilo nego retkost. U kući se tada obično govori jezikom oca, domaćina, a uobičajeno je i da se od njega „nasleđuje“ i nacionalna pripadnost. Ali kad dođu prijatelji sa ženine strane, odmah se prelazi na „banatski esperanto“. I svi se razumeju!

SLEDEĆE SUBOTE: Sedam srpskih političara u Kraljevini Jugoslaviji

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track