1. Kosovski boj - istina i mitSukob Srba i Turaka na Gazimestanu 1389. godine samo je jedna bitka u nizu između dva naroda, a mit o njoj stvoren je tek u 17. vekuTurskoj vojsci, koja je s juga nadirala na Balkan, suprotstavio se knez Lazar Hrebeljanović. On je iz Kruševca vladao najbogatijim i najplodnijim delom srpske države, koji je zahvatao ceo sliv Južne i Zapadne Morave. Između njega i teritorija koje su Turci već bili osvojili nalazilo se Kosovo, koje je štitilo Srbiju s juga.Sudar dve vojskeSudar dve vojske odigrao se na Vidovdan, 28. juna 1389, nedaleko od Prištine. Uz Lazara su bile i vojske njegovih srodnika i saveznika, dok se na čelu turskih snaga nalazio sultan Murat I sa sinovima Jakubom i Bajazitom.Uprkos legendi, tok i konačan ishod boja na Kosovu nisu poznati. Zna se samo da su u prvom delu bitke srpske snage potisnule protivnika, a jedan od srpskih vitezova - ime te osobe nije poznato, a prema legendi to je bio Miloš Kobilić ili Obilić - ubio je sultana Murata. Bajazit je, međutim, uspeo da konsoliduje turske redove i krene u protivnapad, u kome je zarobljen knez Lazar. On je po Bajazitovom naređenju pogubljen.Vuk Branković preživeoNovi sultan posle bitke na Kosovu povukao se iz srpskih zemalja da bi učvrstio svoju vlast u Maloj Aziji, ali su ga naslednici kneza Lazara priznali za svog vladara. Otpor mu je, još neko vreme, pružao samo Vuk Branković, koji je preživeo bitku.Mit o Kosovu je nastao tek posle Velike seoba Srba na sever u 17. veku. Mlada inteligencija, Srbi školovani u Austriji i u Evropi uopšte, osetili su želju da ispišu „novu biografiju svoje nacije“. Za stvaranje mita, međutim, bila je presudna potreba da se Crkva postavi kao zaštitnik Srba u Austriji. Vlastela se prikazana kao nesposobna i nedorasla zahtevima vremena, zainteresovana samo za vlast i teritorije, a Crkva kao predvodnik borbe za nacionalni interes. Tada je formulisana teorija o prednosti nebeskog nad zemaljskim carstvom.Ali uprkos verovanju da je na Kosovu knez Lazar glavom platio ovozemaljsku Srbiju kako bi sačuvao nebesku, objektivna istorija Kosovski boj smatra tek samo jednom bitkom u nizu u tom periodu, i to bez presudnog značaja. Srpsko carstvo propalo je još ranije, posle smrti cara Dušana, a Lazar je za života priznao vrhovnu vlast ugarskog kralja i izgubio nezavisnost.Stvaranje mitaStvaranju mita o Kosovskom boju doprineli su i Turci: da bi objasnili kako im se desilo da im u boju s malim narodom, prvi i poslednji put u istoriji, pogine sultan, oni su izmislili da im se na Kosovu suprotstavio savez vojski iz sedam ili devet država, među kojima su bili i Srbi, Bugari, Arbanasi, Ugari, Nemci, Franci... Istorijska istina je da su učestvovale samo vojska Kneževine Srbije i vojska iz Bosne koju je poslao Tvrtko Prvi.Česta je zamerka da se „kultom Vidovdana veliča izgubljena bitka“, ali Srbi tu nisu izuzetak. Mnogi narodi imaju slične bitke kojih se trajno sećaju, a koje su takođe bili porazi. Čak i Amerikanci glorifikuju bitku za Alamo i stradanje njihovog Dejvija Kroketa...Poseban značaj Vidovdan je dobio u 19. veku, u vreme stvaranja nove srpske države, a kao zvaničan državni praznik uveden je 1889. godine, na 500. godišnjicu bitke. Danas je to državni praznik koji se slavi radno.2. Tajna konvencija - šta sve može lažljiv vladarKralj Milan je 28. juna 1881. potpisao sporazum s Bečom prema kojem im je prepustio BosnuSredinom juna 1881. Rusija, Nemačka i Austrougarska zaključile su takozvani Trojecarski savez. Njime su Rusija i Austrougarska podelile Balkansko poluostrvo na svoje interesne sfere. Beču je, tako, dozvoljeno da, u trenutku kad mu to odgovara, pripoji Bosnu i Hercegovinu, koju je okupirao 1878.Odrešene rukePošto je tako od Rusije dobila odrešene ruke, sledeći potez Austrije bio je da Bosnu i Hercegovinu izoluje od Srbije, gde je postojao živ nacionalni pokret koji je zagovarao ujedinjenje sa Srbima preko Drine. Zato je sa knezom Milanom Obrenovićem utanačila potpisavanje jednog ugovora kojim se ovo postiže.Srbija se, između ostalog, obavezala da će na svojoj teritoriji suzbiti svaki pokušaj organizovanja bune protiv austrougarske vlasti u Bosni i, čak, svaki pokušaj nacionalističke propagande u tom smislu. U nadoknadu za ovo Beč je preuzeo slične obaveze prema Milanu kad su Karađorđevići u pitanju: da osujeti svaki njihov pokušaj podrivanja dinastije Obrenović sa svoje teritorije. Uz to, obećana mu je pomoć da se na evropskim dvorovima prihvati njegovo proglašenje za kralja. Srbiji je još obećana diplomatska podrška ako „jednog dana“ bude htela i mogla da se proširi na račun Makedonije ili Kosova.Vlada u Beču je za sve ovo zatražila da se Srbija obaveže da „bez prethodnog sporazuma sa Austrougarskom neće pregovarati ni zaključivati politički ugovor s drugom kojom vladom“.Ovaj ugovor s desetogodišnjim rokom važenja, nazvan Tajna konvencija, na Vidovdan 1881. potpisao je ministar inostranih poslova Čedomilj Mijatović po nalogu kneza Milana. Tek kad je Konvencija već bila potpisana, knez je njen sadržaj pokazao predsedniku vlade Milanu Piroćancu i ministru unutrašnjih poslova Milutinu Garašaninu, rekavši im je da je to - tek predlog, i zapitao ih za mišljenje! Ova dvojica, nezadovoljni sadržajem Konvencije, podnela su ostavke, ali ih je Milan ubedio da ostanu u vladi. Kad su saznali da su bili prevareni i da je Tajna konvencija već bila potpisana, podneli su ostavke opet. I opet ih je Milan ubedio da ostavke povuku.Obećanje i lažiI zaista, Austrijanci su pristali da sa srpskim predsednikom vlade Piroćancem potpišu „tumačenje“ spornog člana Konvencije, prema kojem se Srbija njega oslobađa. Nijedan od ova tri srpska ministra, međutim, nije znao da je pre toga Milan pisao Beču i zajemčio čašću kneza i vladara da će se Srbija pridržavati spornog člana Konvencije, bez obzira na „tumačenje“. Ostali ministri i javnost u Srbiji saznali su za Milanovu Tajnu konvenciju dvanaest godina kasnije, kad je o njoj pisala svetska štampa. 3. Sarajevski atentat - uvod u Veliki rat
ATENTATORIJOsim Principa, Čabrinovića i Grabeža, u zasedi na sarajevskom keju bili su i Muhamed Mehmedbašić, Vaso Čubrilović, Cvetko Popović i Danilo Ilić
RAZLIKEOd samog početka funkcionisanje Kraljevine SHS otežavalo je razilaženje između Srba i Hrvata u vezi sa uređenjem zajedničke države - unitarna ili federacija?
5. Rezolucija Informbiroa - skupo „ne“ Staljinu
Kontrola komunista PrevratGOLI OTOKMeđu zatvorenicima na Golom otoku je najviše bilo Srba - 44 odsto, a na drugom mestu Crnogoraca - 21,5 odsto. Kroz logor su prošli 16.101 muškarac i žena, a umrlo je ili ubijeno 413 osoba
6. Milošević na Gazimestanu - dani slave i propasti
Govor na Kosovu PoraziZAKAŠNJENJENa Vidovdan 2016. godine Srbija još čeka na početak pregovora, na takozvano otvaranje poglavlja 23 i 24. U međuvremenu je Velika Britanija istupila iz EU, a slični potezi najavljuju se u još nekim zemljama