SRPSKI FENOMEN, ZAŠTO TOLIKO PSUJEMO: Nema naroda koji više psuje sunce, hleb i Boga?!
Foto: Shutterstock

Ništa u psovkama nije nam sveto

SRPSKI FENOMEN, ZAŠTO TOLIKO PSUJEMO: Nema naroda koji više psuje sunce, hleb i Boga?!

Društvo -

BEOGRAD - Naš narod ružne reči izgovara u gotovo svim situacijama, kad je ljut, srećan, uzbuđen, začuđen, uplašen.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

Bez nje ne prolazi nijedan dan. Ona je tu kad se veselimo, kad tugujemo, kad se udarimo, kad nas udare. Da olakša bol, smiri uzavrela osećanja, pojača sreću, isprati na večni počinak, dočeka rođenje. Psovka."Ja ne znam narod koji više psuje Sunce: Sunce žarko, Sunce kalaisano, Sunce neogrejano, Sunce lebovo, Sunce krvavo. Da sam ja Sunce, ne bih nas ni ovoliko grejao" - piše Dušan Kovačević u drami "Sveti Georgije ubiva aždahu" i pita se čemu da se nada narod koji psuje Boga, hleb i Sunce, pišu Novosti.

Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

Ali, naša kreativnost tu se ne zaustavlja. Ništa u psovkama nije sveto. Naprotiv. Što "svetije", to bolje. Na spisku su roditelji, deca, život, mrtvi, sveci. Ko, ipak, ima skrupula, može se opredeliti za bizarni repertoar, pa krenuti da psuje dane u nedelji, a duhoviti se mogu baciti na životinje, od ježa, preko miša, do čvorka.

Psovka je odraz nemoći, besa, ali i mentaliteta, navike i vaspitanja, primećuje psihološki savetnik Ivan Ogrizović. Prema njegovim rečima, postoje različite vrste psovki, pa njima izražavamo i iznenađenje, nerviranje, strah, razočaranje, mržnju.

Foto: Profimedia
Foto: Profimedia

- Zajednička karakteristika psovki je pojačana emocionalna reakcija, ekspresija koja je verbalno izražena u vidu opštepoznatih i prihvaćenih reči, uz mogućnost kreativnih varijacija koje pojačavaju njihov stepen. To je emocionalni odgovor ili poruka. Psovke nisu nešto pozitivno i treba se truditi da ne postanu navika i deo svakodnevnog govora - upozorava Ogrizović.

Melisa Mor, autorka knjige "Kratka istorija psovanja", istraživala je na ovu temu i zaključila da psovke u proseku čine 0,7 posto svih reči koje upotrebimo u danu. Neke su nastale relativno skoro, ali druge opstaju i hiljadu godina.

Foto: Shutterstock/Ilustracija
Foto: Shutterstock/Ilustracija

Mada psovke deluju kao gubitak samokontrole, i te kako se kontrolišemo. Pa tako, češće ćemo psovati u društvu bliskih ljudi, dok ćemo eufemizme tražiti na poslu i kad smo okruženi poznanicima i neznancima. Opuštena je bila supruga psihologa Ričarda Stivensa dok je psovala prilikom porođaja. Stivens, koji je prisustvovao rođenju naslednika, primetio je da je njegovoj dragoj lakše čim opsuje. Što sočnije, to bolje.

- Efekti psovke su višestruki, ali i subjektivni. Sa jedne strane, ljudi koji ih koriste ističu da osete olakšanje kada ih upotrebe u situacijama kad su pod stresom, isfrustrirani ili osećaju fizički bol usled povrede. Često se pominje eksperiment u kome su ljudi koji su psovali duže mogli da drže ruku u ledenoj vodi, ali ja u to nisam poverovao - sumnjičav je Ogrizović.

Foto: Thinkstock
Foto: Thinkstock

S druge strane, psovka ume i da nas razbesni. Koliko puta ste se svađali sa nekim, a korišćenje psovki, umesto da doprinese smirivanju, činilo je suprotno i dodatno nas ljutilo? Čini se da psovka "hrani" bes, umesto da deluje kao melem na ranu.

Mnogi dele mišljenje Dušana Kovačevića da su Srbi narod koji najviše psuje, ne samo sunce, već i sve ostalo. Pre nekoliko godina, jedan portal je među osam zemalja gde se najsočnije psuje uvrstio i Srbiju. Tu su još i arapske zemlje, Kina, Španija, Irska, Rumunija, Jermenija i Bugarska.

(Večernje novosti)

Prijavite se za kurir 5 priča
Naš dnevni izbor najvažnijih vesti

* Obavezna polja
track