Rođeni šoumen, bio je pevač i frontmen pop-rok grupe "Poslednja igra leptira", koja mnoge asocira na prve ljubavi, prve suze, prve poljupce i prve simpatije koji nikad nisu zagrljene. Mnogo je momaka koji su, strepeći, pokušavali da recituju nonšalantne stihove poput onih čuvenih - "Znam će da zvuči glupo, dosadno i staro, ali sad sam umoran i jedino mogu da kažem - volim te".Danas se obeležava 26 godina od smrti legendarnog pevača Nenada Radulovića, poznatijeg kao Neša Leptir - klovna sa tugom u srcu uz čije pesme i danas pustimo suzu. Momak koji je svojim humorom, harizmom i neverovatnim talentom za muziku i javni nastup osvajao srca širom stare Juge tragično je preminuo u 31. godini, a iza sebe je ostavio hitove "Nataša", "Jeleni umiru sami", "Grudi balkanske", "Vrati se", "Srce od meda"...
Radulović je još kao dečak pokazivao dar za muziku, išao je na časove harmonike, a kasnije je savladao čak 11 instrumenata, među njima gitaru, flautu, klavijature... Sa tim talentom mogao je da se meri još jedino njegov smisao za humor, zahvaljujući kom se i pročulo njegovo ime. Već u Devetoj beogradskoj gimnaziji, koju je pohađao, postao je pravi šoumen, a njegovi spontani komičarski nastupi prepričavaju se i danas. Tako je jednom režirao humorističnu predstavu "Romeo i Julija po treći put među živima", a osmislio je i sopstveni radio-program "Piratska radio-stanica Sandokan", koji je snimao na kasete i dijelio prijateljima. Na Kalemegdanu je snimio sopstvenu verziju američkog filma Francuska veza koji je nazvao Skadarlijska veza.
Mladog pozitivca Nešu, kroz život je vodila ljubav. Nije volio negativne ljude, mržnju i osvetoljubivost, kako je u jednom intervjuu rekao njegov brat Željko. Bio je nesuđeni pravnik, sportista, karatista, duša koja je osećala više od drugih, osoba puna radosti, veliko je pitanje da li je bilo čoveka koji ga nije volio.
"Posljednju igru leptira" Neša je osnovao 1979. sa drugarima iz komšiluka. O tome koliko je bio popularan u Beogradu svedoči činjenica da su imali više od 200 živih nastupa i čak 15 puta napunili Dom sindikata pre nego što su snimili prvi album "Napokon ploča". Pesme "Nataša" i "Vrati se" odmah su ih proslavile širom Jugoslavije.
Njegov neobuzdani humor i originalnost su činili od svakog nastupa scenski spektakl, koji je u isto vreme bio i muzički i komičarski šou, a publika je jednostavno bila zaljubljena u njega i na koncerte dolazila bez ikakvih kampanja, plakata, propagande...
Koncerte je često počinjao stihovima: "U mojoj gitari živi jedan leptir i mnogo je stvari koje nas vežu, kad dođu kiše i zima tuge i njemu i meni krila se stežu". Pesmu koju je dobio od drugarice Suzane mnogi navode kao inspiraciju za naziv benda, a ti stihovi su ga pratili do samog tragičnog kraja, piše novi.ba.
Razbolio se iznenada. Imao je tumor u levom testisu, koji lekari nisu otkrili na vreme i koji je metastazirao na pluća i mozak. Posle prve operacije izgubio je kosu, ali od nastupa nije odustajao. Nosio je šešir. Čuveno je njegovo gostovanje na koncertu Lepe Brene na kom je u svom maniru imitirao Slobodana Miloševića, a publika je pala u trans.
Dvadeset minuta pre nego što će umreti, na bratovljevo pitanje kako je, najpoznatiji jugoslovenski Leptir odgovorio je: "Pa, ne mogu baš da igram fudbal".
"Video sam ga kako odlazi, u ćošku sobe na Vojnomedicinskoj akademiji. Jasno sam gledao kako kreće na put, iz ugla one bolničke sobe. Baš tada je sa krošnji drveća pod prozorom, proletelo jato ptica. Tu sliku pamtim kao da se sada ponovo odigrava pred mojim očima. Ja ne znam šta je tamo, posle, ali znam da on zna", ispričao je brat Željko o Nenadovim posljednjim trenucima.
Na Nešinoj nadgrobnoj ploči piše:
"Svako od nas neku svoju priču ima, što u tami tišti a puteve bira. Samo kad je hladno, kad umori zima, slutimo je, tužni, na krilu leptira. Svako od nas plaća dah svoje tišine što kroz kožu diše u vatri nemira. Samo kad je mokro, i kad duga sine svako na svom dlanu budi svog leptira."
