1. Običaj da se mrtvac kupa i oblači
Ovim običajem se pokojnik priprema da izađe čist pred lice živoga Boga. A pred Boga treba izaći ne samo čiste duše nego i tela.
2. Zašto se muškarcu odvezuju ruke pred sahranu
Čovek je biće stvoreno za slobodu i kada je živ, a i kada je mrtav. To je i znak vere u besmrtnost čoveka i svedočenja da je Bog čoveka stvorio ne za ropstvo već za slobodu, i u ovom i u onom svetu.
3. Zašto se mrtvac nosi sa nogama okrenutim napred
Pri hodu noga ide ispred glave i dok je čovek živ. Pokojnik takođe ide u večnost, pa je prirodno da noge idu napred.MPri opelu i u grobu glava pokojnika je okrenuta ka Istoku. Sa istoka se rađa Sunce, koje je simbol Hrista Boga. Pokojnik ide ka Njemu, zato se molimo da ga Bog upokoji u svetlost lica Hristova.
4. Zašto lomimo tanjir kada se mrtvac iznosi iz kuće
Neke od teorija koje se mogu povezati još sa antičkim vremenima jesu one koje povezuju lomljenje tanjira i sahrane dragih osoba. Naime, lomljenje tanjira se povezuje sa običajem ličnog „ubijanja“ (razbijanja) keramičkog posuđa koje se koristilo na sahranama i komemoracijama mrtvih, pri čemu bi razbijanje tih vaza i tanjira predstavljalo neku vrstu oslobađanja od stresa i osećaja mogućnosti za kontrolom „gubitka“ (materijalnog), za razliku od smrti svojih voljenih, čiji gubitak nisu mogli da kontrolišu.Prema drugim teorijama, ovakav običaj je mogao služiti kao način da se bukom i pometnjom oteraju „zli dusi“ koji nisu bili poželjni na proslavama. Srpski rečeno – „da se nešto ne urekne“ ili „da ga ne bije maler“. Ova teorija ima dobru osnovu u činjenici da se širom sveta smatralo da buka tera zlo.