"Sujeta i neostvarene ambicije nas i danas muče": Svetislav Bule Goncić o Sterijinom pozorju i danima u penziji
Dodajte Kurir u vaš Google izborOsam predstava koje spajaju izuzetan umetnički kvalitet i snažnu vezu s gledaocima čini okosnicu takmičarskog programa 71. Sterijinog pozorja. Prestižna pozorišna svetkovina održava se trenutno u Novom Sadu i traje do 3. juna pod sloganom "Naše priče - sećanja i stradanja". Selektor festivala, glumac Svetislav Bule Goncić za Kurir sumira svoje utiske sa otvaranja i nakon prvih ocena publike.
Kakvo je vaše prvo sećanje na Sterijino pozorje i prvi dolazak na ovaj festival, koji traje 70 godina?
- Moja prva sećanja su s početka osamdesetih godina, kad sam bio student i mlad glumac. Sterijino pozorje je neodvojivi deo našeg pozorišnog života i uvek su se tu dešavali prelomni događaji koji su pomerali, na razne načine, odnos prema pozorišnoj umetnosti kod nas. Ovaj festival je uvek problematizovao i ulogu pozorišta i njegov smisao. Jer, Sterijino pozorje je zaista referentna tačka našeg teatra. Već sedamdeset godina ovde su se pojavljivali i otkrivali najbolji dramski tekstovi, koji su bili dalja motivacija i inspiracija za pisce, glumce i reditelje. To je presek naše scene, koji se održao kroz godine i ima isti zadatak i danas.
Da li je bilo teško napraviti ovogodišnju selekciju?
- Na neki način jeste bilo teško, ali za mene je to više bilo zadovoljstvo. Uživao sam gledajući dobre predstave i glumce i u svakom pozorištu sam video i prepoznao kreativnu potrebu da se bude na sceni i uspostavi živi kontakt s publikom. Velika brojnost gledalaca je upravo i dokaz toga. Međutim, nije bilo lako odabrati osam predstava, ali imali smo sreće da uz dobre tekstove i sjajne glumce uspemo da izdvojimo one koji na najbolji način reprezentuju našu ukupnu produkciju. Ono što je najlepše jeste da kreativni zamah mladih umetnika ne posustaje i da oni polako, ali sigurno osvajaju prostor novog pozorišnog izraza.
Deo fotografija iz porodičnog albuma
Kako vaša generacija razume novu estetiku koju donose mladi stvaraoci?
- Nisam baš siguran da je razumemo u potpunosti. Ali iz strateške pozicije koju imamo, naša je dužnost da im pružimo prostor da se ta njihova nova estetika razvija. Moramo prestati da administriramo estetiku prošlog vremena. Starije generacije doživljavaju ovo digitalno vreme kao vreme kopija, jer smo zaglavljeni u postmodernističkom "bodrijarovskom simulakrumu", što je velika greška. Za današnju omladinu sve to što mi smatramo kopijom je zapravo original.
Videli smo i autorske projekte i mala pozorišta poput novog pozorišta Hartefakt, gde ste u selekciju uvrstili studente i tek svršene glumce?
- Jeste. Ozbiljno suočavanje s temama koje se tiču svih nas ne podrazumeva godine. U predstavi "Bez buke od dva do šest" se to posebno vidi kroz glumačku interpretaciju Anite Mančić, gde je stepen izraza toliki kao da ima 15 glumaca na sceni. Reč je o vrlo simboličkoj predstavi koja predstavlja lično preispitivanje i alegoriju o tome šta je samoća i da li je čovek sam bira ili je izolovan.
Gledali smo druge večeri goste iz Slovenije koji igraju Nušićevu "Gospođu ministarku". Šta biste rekli o njoj kad se uporedi sa svim našim viđenijim ministarkama?
- Radi se o iskusnoj i poznatoj glumici Kseniji Mišič, koja sjajno igra Živku. Nije lako postaviti Nušića, jer je on opisivao devijacije društvenog modela koje mi danas zapravo živimo. Oživeti njegova dela na sceni je izazov koji su mnogi pokušavali da reše preteranom glumom. Mislim da se reditelj Mićunović odlično izborio s tim i uspeo da izvuče univerzalnost Nušićevog dela - da sujeta i ostvarene ili neostvarene ambicije predstavljaju temu koja nas je mučila i tada i danas.
Festival je otvorila predstava "Gospa Nola", dramatizacija novele Isidore Sekulić. Kakvi su utisci?
- To je veoma interesantan i neuobičajen rediteljski rukopis koji se bavi temom žene i preispitivanjem njene uloge u društvu. Bio je veliki izazov postaviti poetiku Isidore Sekulić na scenu a ne ugroziti taj kvalitet, u čemu su oni veoma uspeli.
Žiriju sigurno neće biti lako da dodeli glumačke nagrade pored toliko sjajnih glumaca iz raznih ansambala?
- Pa neka se muče (smeh), jer glumci i reditelji su sjajni. Pogledao sam više od četrdeset predstava uživo i još tri, četiri snimka. Važno je da je pozorište kao hram i ritual neprevaziđeno i i dalje živo, i da naša scena s potpunom preciznošću odslikava vreme u kome živimo.
Da li ste se definitivno povukli iz pozorišta ili ćete se vratiti novim ulogama? Kako provodite vreme u penziji?
- Nisam doživeo da sam se nešto povukao, pa da treba da se vraćam; nisam o tome razmišljao. U penziji mi je odlično, sjajno, izuzetno. Sada konačno imam vremena da radim ono što sam celog života želeo - da ne radim ništa!
Planirate li neka putovanja motorom, pošto za to sada imate vremena?
- Da, planiram putovanja po Srbiji. Vozio sam se dosta svuda, ali sada mi je dovoljna Srbija; uglavnom uživam i provodim vreme na selu.
"Profesionalac" se igra čak tri puta
Karata nema ni za jednu predstavu?
- Nema i nemojte mi tražiti ulaznice (smeh.) Drago mi je što je program 71. Sterijinog pozorja izazvao je veliko interesovanje publike. Karte za sve predstave su vrlo brzo rasprodate, a "Profesionalac" se igra čak tri puta.
Bonus video: Bule Goncić