TAKSISTI JE ZAPALIO STAN JER MU JE SILOVAO TADAŠNJU DEVOJKU: Njegovo ubistvo pokrenulo je krvavi obračun 90-ih! Pred ženom su ga izrešetali ispred kuće
Dodajte Kurir u vaš Google izborBranislav Matić, osnivač Srpske garde i blizak prijatelj Đorđa Božovića Giške, ubijen je 4. avgusta 1991. godine na Voždovcu.Te večeri, ispred porodične kuće u ulici Milana Raspopovića satima je bio parkiran beli kombi iza kojeg su, prema tadašnjim saznanjima istrage, čekala dvojica maskiranih napadača. Kada je Matić oko 21.20 stigao kući i parkirao automobil, napadači su izašli iz zaklona i otvorili vatru.
Prema svedočenju njegove supruge Tanje Matić, Branislav je u poslednjem trenutku primetio opasnost i uspeo samo da upozori prisutne.
- Tek što smo izašli iz automobila i krenuli prema kapiji, iza kombija su se pojavila dvojica muškaraca u maskirnim uniformama. U sledećem trenutku začuli su se rafali - ispričala je kasnije ona.
Misterija koja traje decenijama
Na mestu zločina pronađeno je 27 čaura, a napadači su nakon pucnjave pobegli vozilom čiji identitet nikada nije pouzdano utvrđen. Godinama su se pojavljivale različite verzije o automobilu kojim su se udaljili sa mesta ubistva, kao i o oružju korišćenom u napadu.
Posebnu jezu izazvala je činjenica da su pojedini meci završili u sobi u kojoj je spavalo Matićevo dete.
Vest o ubistvu brzo se proširila Beogradom, a od prvog dana pojavile su se brojne teorije o motivima zločina. Jedni su verovali da je reč o mafijaškom obračunu, dok su drugi tvrdili da je ubistvo imalo političku pozadinu zbog Matićevog angažmana u opozicionim krugovima i osnivanja Srpske garde.
Od Amsterdama do politike
Branislav Matić rođen je 1952. godine u Beogradu. Kao mlad je otišao u "beli svet", a kako je njegov život tih godina izgledao nepoznanica je srpskoj javnosti. Priča se da je do prvog kapitala, koji je kasnije mnogostruko uvećao, došao kada je preko veze došao do bonova za benzin, koje je posle po većoj ceni prodavao.
Pričalo se, kada se 1981. vratio u Beograd, da je bio vlasnik jednog od najvećih auto-otpada u Amsterdamu. Taj posao je nastavio i kada se vratio u zemlju. Mada to nikad nije dokazano, čaršijom su se raspredale priče da je u Srbiji bio vlasnik čak 70 auto-otpada, koje je koristio za preprodaju automobila ukradenih u Evropi. Pred zakonom je odgovarao samo za jedno delo - šestomesečnu robiju odležao je jer je zapalio stan taksiste koji je silovao njegovu tadašnju devojku.
Krajem osamdesetih uključio se u politički život. U početku je podržavao politiku Slobodana Miloševića, ali je ubrzo prešao u redove opozicije i postao jedan od finansijera Srpskog pokreta obnove, na čijem čelu je bio Vuk Drašković.
Zajedno sa Giškom 1991. godine osniva Srpsku gardu, dobrovoljačku jedinicu koja je učestvovala u ratnim sukobima na prostoru bivše Jugoslavije.
Početak krvave ere
Mnogi hroničari beogradskog podzemlja smatraju da je upravo ubistvo Branislava Matića označilo početak krvavog perioda tokom kojeg su u obračunima stradali brojni pripadnici kriminalnog miljea.
U godinama koje su usledile ubijeni su Aleksandar Knežević Knele, Radojica Nikčević, Žorž Stanković, Goran Vuković, Rade Ćaldović, Milan Roganović i brojni drugi akteri beogradskog podzemlja. Većina tih likvidacija ostala je nerazjašnjena.
Meta su kasnije postali i policijski funkcioneri i inspektori koji su radili na rasvetljavanju ovih zločina. Među ubijenima bili su inspektor Dragan Radišić, načelnici Milorad Vlahović i Dragan Simić, kao i general policije Radovan Stojičić Badža.
Reč koja je obeležila devedesete
Nakon ubistva Belog, termin "sačekuša" postao je sastavni deo novinskih izveštaja o kriminalnim obračunima. Ovaj izraz koristio se za likvidacije izvršene iz zasede, kada napadači iznenada otvaraju vatru na žrtvu koja nema mogućnost da se odbrani.
Tri i po decenije kasnije, ubistvo Branislava Matića i dalje ostaje jedna od najvećih nerazjašnjenih misterija srpskog podzemlja, a pitanje ko je naredio i izvršio likvidaciju čoveka čijom je smrću započela krvava era devedesetih i dalje nema zvaničan odgovor.
Kurir.rs