Paradajz posle jake kiše kreće da propada i truli: Baštovani ovaj trik kao prirodnu zaštitu da spasu rod
Dodajte Kurir u vaš Google izborParadajzdeluje kao zahvalna biljka sve dok ne počnu vlažni dani, nagle promene temperature i sparina. Tada se mnogi baštovani suoče sa istim problemom - listovi počinju da tamne, plodovi propadaju, a biljka za kratko vreme izgubi snagu.
Najčešći krivci su plamenjača i siva trulež, bolesti koje se naročito brzo šire kada paradajz dugo ostaje mokar. Upravo zato iskusni baštovani ne čekaju da se problem razvije, već biljku štite unapred.
Prirodni preparati ne mogu da naprave čudo ako je paradajz već ozbiljno zaražen, ali mogu da budu dobar saveznik u preventivi. Njihova prednost je u tome što su blagi, jednostavni za pripremu i pogodni za one koji ne žele odmah da posežu za jačim hemijskim sredstvima.
Zašto paradajz najčešće oboleva posle kiše
Paradajz ne voli vlagu na listovima. Kada kiša dugo pada ili se biljka zaliva preko zelenih delova, stvara se idealno okruženje za razvoj gljivičnih bolesti. Problem je još veći ako su biljke posađene previše gusto, pa vazduh ne može normalno da kruži između stabljika.
Prvi znak da nešto nije u redu najčešće se vidi na listovima. Mogu da se pojave tamne fleke, sivkaste naslage, sušenje ivica ili promene na plodovima. Kada se bolest primeti u ranoj fazi, važno je odmah ukloniti oštećene delove i pojačati negu biljke.
Domaća smesa koju mnogi koriste za zaštitu paradajza
Jedan od najpoznatijih prirodnih preparata za paradajz pravi se od sode bikarbone, vode i male količine blagog tečnog sapuna. Sapun pomaže da se rastvor bolje zadrži na listovima, dok soda menja površinsku sredinu lista i tako može da oteža razvoj gljivica.
Za pripremu je potrebno pomešati litar vode sa jednom kašičicom sode bikarbone i nekoliko kapi blagog tečnog sapuna. Po želji, može se dodati i kašičica biljnog ulja, kako bi se smesa duže zadržala na biljci.
Rastvor se sipa u prskalicu i nanosi po listovima, najbolje rano ujutru ili predveče. Nikada ga ne treba koristiti po jakom suncu, jer biljka tada može da pretrpi oštećenja.
Važno je i da se ne preteruje. Dovoljno je prskanje jednom nedeljno, a ako padne jaka kiša, postupak se može ponoviti kada se biljka osuši.
Preslica jača biljku i pomaže joj da bude otpornija
Pored sode bikarbone, u organskom baštovanstvu često se koristi i preslica. Ova biljka je poznata po tome što sadrži silicijum, pa se od nje priprema čaj kojim se prska paradajz.
Preslica ne deluje kao instant rešenje, ali može da doprinese jačanju biljke. Kada je paradajz snažniji, lakše podnosi promene vremena i manje je podložan bolestima.
Čaj se priprema tako što se preslica kuva u vodi, zatim se tečnost ohladi, procedi i razblaži pre prskanja. Najbolje je koristiti ga preventivno, na svakih sedam do deset dana.
Mleko kao blaga zaštita listova
Još jedan domaći trik koji baštovani često pominju jesteprskanje razblaženim mlekom. Najčešće se koristi odnos jedan deo mleka i devet delova vode.
Ovaj rastvor nanosi se na listove jednom nedeljno. Smatra se da može da pomogne u smanjenju razvoja gljivica na površini biljke, ali i ovde je ključ u redovnoj i blagovremenoj primeni.
Kao i kod drugih prirodnih sredstava, mleko ne treba posmatrati kao lek za teško obolelu biljku. Najbolje rezultate daje kada se koristi pre nego što se bolest ozbiljno pojavi.
Najvažnije pravilo: ne kvasite listove
Koliko god prirodni preparati bili korisni, oni neće pomoći ako se paradajz neguje pogrešno. Najčešća greška je zalivanje preko listova. Paradajz treba zalivati pri korenu, ujutru ili uveče, ali tako da zeleni delovi ostanu suvi.
Donje listove koji dodiruju zemlju treba uklanjati, jer se upravo preko njih bolest najlakše prenosi. Biljke treba vezivati, proređivati i redovno pregledati, naročito posle kiše.
Ako se pojave zaraženi listovi ili plodovi, ne treba ih bacati pored biljke niti ostavljati u bašti. Najbolje ih je ukloniti i izneti, kako se bolest ne bi širila.
Video: Čeri paradajz u saksiji