NAJNOVIJE ISTRAŽIVANJE Posle samita u Tivtu među građanima Srbije podrška članstvu u EU porasla na 56,4 odsto!
Dodajte Kurir u vaš Google izborEvropska administracija je u poslednjih nekoliko nedelja, a naročito posle Samita EU - Zapadni Balkan u Tivtu, na nekoliko polja ukazala na intenzivnu želju Evropske unije da efikasnije integriše države Zapadnog Balkana, a posledica takvog pristupa je i znatan porast podrške građana Srbije članstvu u EU. Pozitivni signali u vezi sa evrointegracijama sigurno su doprineli da u najnovijim istraživanjima ta podrška bude 56,4 odsto, pokazuje istraživanje Centra za evropske politike.
Uz podsećanje da je doskoro za ulazak u Uniju bilo oko 50 odsto punoletnog stanovništva Srbije, ponekad čak i manje, očigledno je da građani danas sa više optimizma gledaju na članstvo, ocenjuju sagovornici Kurira. Oni dodaju i da Srbija i ostale zemlje kandidati treba da iskoriste inicijativu najuticajnijih članica Francuske i Nemačke, jer to pokazuje ozbiljnu rešenost EU da deluje u politici integracija.
Beograd kao lider
A da se spremaju proaktivan stav i zajednička strategija Srbije i drugih kandidata prema Briselu, nagoveštava i poruka predsednika Srbije Aleksandra Vučića da će u narednom periodu pozvati zemlje kandidate u Beograd na razgovore o tome kako da se postave prema Briselu i da jedni drugima pomažu i na koji način da sagledaju zajedničke interese.
Nikola Perišić iz Centra za društvena istraživanja podseća za Kurir da je na samitu u Tivtu intenzivirana želja EU da se države Zapadnog Balkana efikasnije integrišu, uz države postsovjestskog prostora kao što su Ukrajina, Moldavija i Jermenija.
- Predlog dolazi od najuticajnijih država EU, kao što su Francuska i Nemačka, tako da i zbog toga treba ozbiljno shvatiti rešenost Unije da deluje u politici integracija. Iz tog razloga je potrebna zajednička strategija tih država u ovoj oblasti i neophodno je da se što pre održi sastanak predstavnika tih država kako bi se usaglasile pojedinosti koje su ostale nepoznanica. Beograd bi tu mogao da se nametne kao lider, s obzirom na to da je Srbija uz Albaniju najdalje odmakla kad je u pitanju priključenje EU od svih pomenutih država. Takav pristup EU daje efekat u smislu zaustavljanja daljeg rasta trenda evroskepticizma u Srbiji, ali od suštinske je važnosti da Unija ostane dosledna u praktičnom sprovođenju ovog cilja kako sve ovo ne bi bilo novo iznevereno obećanje - napominje Perišić.
On smatra da odnos prema navedenim državama treba da bude zasnovan na jednakom tretmanu na osnovu do sada postignutog u pregovaračkom procesu, a ne da pojedine države dobiju ubrzani pristup zbog svoje političke situacije.
- Ipak, treba biti svestan da čitav ovaj proces može biti spor i ne može zaživeti preko noći. Ukoliko povuče sve te pametne poteze, Brisel bi mogao da se vrati na prostor Balkana kao značajan faktor i to bi mogla da bude izlazna strategija za rešavanje krize u kojoj se trenutno nalazi. Dodatni neophodni uslov za to je da zaista dođe do saglasja između svih država članica i da se utiče na pojedine države iz našeg susedstva koje su u određenim trenucima blokirale integracije, na primer Srbiji i Severnoj Makedoniji. Takav zaokruženi odnos mogao bi da bude temelj neke nove EU koja bi pre svega služila svojoj prvobitnoj nameri, a to je brža i lakša trgovina, kao i razmena ljudi i ideja - naglašava Perišić.
Jasnije svrstavanje
Petar Milutinović iz Centra za evropske studije ocenjuje za Kurir da tri nova momenta - predloženi novi model pridruživanja, podrška građana članstvu i Vučićeva inicijativa da ugovori zajedničku strategiju kandidata - signaliziraju mogućnost uslovnog ubrzanja pre nego automatskog ubrzanja. Kako kaže, uslov za to je da Beograd iskoristi novi francusko-nemački osnivački model za jasnije političko svrstavanje, pre svega u vezi s Rusijom i Kosovom, i da zaista odluči da kapitalizuje postojeću podršku građana za EU. Milutinović smatra da postoje tri politički važna efekta.
- Podrška od 56 odsto je dovoljno jaka da legitimiše strateški zaokret, ali nije toliko ubedljiva da sama po sebi gura EU, posebno što oko četvrtine građana veruje da članstva neće ni biti. Vlast, paradoksalno, koristi EU i kao izvor legitimiteta i kao "unutrašnjeg drugog" koji navodno stalno ponižava Srbiju. Dokle god to traje, podrška Unije neće moći da se pretvori u ozbiljan unutrašnji pritisak za reforme. Inicijativa za okupljanje kandidata može imati dvostruki karakter: prema spolja je to pokušaj da se profiliše kao regionalni lider koji konstruktivno pomaže EU, a prema unutra može da posluži za argument da je problem u Briselu, ne u nama, ukoliko nema brzog odgovora EU. U najboljem slučaju, Beograd bi mogao da prihvati model ograničenog članstva, dakle bez veta i sa ograničenim pravima, kao tranzicionu fazu. Ali to ima smisla samo ako istovremeno radi domaće reforme, jer u suprotnom dobija status blizak današnjem: više fondova i veću prisutnost, ali i dalje bez suštinskog uticaja - zaključuje Petar Milutinović.