Međunarodna nagrada za književnost „Aleksandar Tišma“ svečano uručena književniku Miljenku Jergoviću
Dodajte Kurir u vaš Google izborČetvrta Međunarodna nagrada za književnost „Aleksandar Tišma“ svečano je uručena bosanskohercegovačkom i hrvatskom književniku i novinaru Miljenku Jergoviću 24. juna 2026. u Matici srpskoj u Novom Sadu.
Žiri, u čijem su sastavu prestižni evropski pisci i kritičari: predsednica Ilma Rakuza (Ilma Rakusa), Laslo Marton (László Márton), Karl-Markus Gaus (Karl-Markus Gauß), Vladislava Gordić Petković i Matijas Enar (Mathias Énard) doneo je odluku da ovogodišnji dobitnik nagrade bude Miljenko Jergović. Međunarodnu nagradu za književnost „Aleksandar Tišma“ dobio je za celokupni književni opus.
Nagradu je laureatu uručila predsednica žirija Ilma Rakuza. Na dodeli su govorili Milena Kulić (Matica srpska), Andrej Tišma, predsednica žirija Ilma Rakuza, član žirija Laslo Marton i upravnica Fondacije Bora Babić. Svečanost je upriličio i govor Miljenka Jergovića, dobitnika književne nagrade, koji se obratio publici nakon uručenja nagrade. Moderatorka programa je bila Ana Kukolj Jović.
Iz obrazloženja Ilme Rakuze
Nema spora: Miljenko Jergović spada u međunarodno najpriznatije savremene autore bivše Jugoslavije. [...]
Mir, tolerancija, razumevanje: tri pojma koji karakterišu Jergovićevo delo i suštinski definišu autorov stav.
Ipak, više njegovih knjiga bavi se ratom. Počevši od impresivne zbirke priča „Sarajevski Marlboro“ iz 1994. pa sve do 2022. godine objavljenog naslova „Trojica za Kartal. Sarajevski Marlboro remastered“. Međutim, rat je ovde pre okvir unutar kojeg se odigravaju priče nego što je njihova tema i njihov sadržaj. Jergović ne prikazuje eksplicitno nasilje i ratne strahote, brutalne pucnjave i žrtve u krvi do kolena. On na videlo iznosi zlo koje se krije u čoveku, unutar ljudske psihe, ono koje se zrcali u svakodnevnim detaljima koji iznenada zadobijaju simboličko značenje. [...]
Jergović je sjajan poznavalac ljudske psihe. Poseduje izvanredan dar zapažanja i umeće da preciznim potezima oslika karaktere i živopisno prikaže međuljudske odnose. [...]
Jergović (...) pokazuje kako se ljudi ponašaju u istorijskim kontekstima: kao konformisti, kao počinioci ili kao žrtve. Bavi se krivicom i pokajanjem, bekstvom i izgnanstvom, potragom za individualnim identitetom u smutnim vremenima. I iznova i iznova: pitanjem šta je – ili šta bi to mogla biti – domovina. Možda pripadanje kroz nepripadanje? [...]
Sve je pokušaj približavanja, moglo bi se reći za Jergovićev obimni opus. Jer konačnih odgovora nema.
Međutim, Jergovića to ne sprečava da se novinarski uključi u dnevnopolitičke debate i da u visprenim kolumnama iznese svoj stav. On to čini iz osećaja odgovornosti – kao pisac i kao građanin – svesno prihvatajući konfrontacije koje to povlači. Fašističke, rasističke i ultranacionalističke tendencije ne smeju se tolerisati. Za njih nema razumevanja. Jergović ima istančan osećaj za naznake jezičko-ideoloških zastranjenja i na njih reaguje oštrom kritikom. [...]
Jergovićevo srce uvek kuca za slabe, siromašne i ranjive. On se uvek zalaže za čovečanstvo koje se opire kategorizovanju. Sa skepticizmom gleda na svaki oblik heroizma. Čak i na njegova obeležja: spomenike, zastave, počasti. Za njega, istoriju čine male priče – one koje otkrivaju sva kontradiktorna lica ljudskog roda.
Obraćanje Miljenka Jergovića prilikom uručenja Međunarodne nagrade za književnost „Aleksandar Tišma“
"Neobično je dobiti nagradu koja nosi ime čovjeka kojeg ste poznavali. A još je neobičnije kad vam se to, s istim čovjekom, dogodi već drugi put. Ali da ispričam sve po redu:
Aleksandra Tišmu upoznao sam ljeta 2000. u Soloturnu, u Švicarskoj, na tamošnjem književnom festivalu. Posadili su nas pred publiku, da vodimo međusobni dijalog o pomirenju zaraćenih naroda. Moglo bi se reći da je to u ono vrijeme bilo u modi: zamišljeno je da Tišma predstavlja Srbe, a ja da predstavljam Bosance i Hrvate. Ako još ima svjedoka iz publike, mogli bi reći kako smo odigrali svoje uloge. Ja sam tad razgovarao sa svojim piscem, on je razgovarao sa mnom. Čini mi se da smo se previše dobro razumjeli, s obzirom na uloge koje su nam namijenjene. Pitao me je da li bih došao u Novi Sad, da održim književnu večer. U tim još uvijek ranim poratnim godinama nije to bilo jednostavno pitanje, kakvo je ipak danas. Rekao sam da bih rado došao. Publika je na to zapljeskala.
Dvadesetak godina kasnije, Aleksandar Tišma odavno se već sasvim preselio u riječi i rečenice svojih knjiga, za jedne od posjeta Novom Sadu, uručeno mi je pismo, otkucano na pisaćoj mašini, u Novom Sadu 16. IX 2000. godine, što ga je Tišma poslao Kulturnom centru Novog Sada, i u kojem, nakon uvoda u kojem opisuje okolnosti našeg susreta u Soloturnu, predlaže organizaciju moje književne večeri.
On je, dakle, mislio ozbiljno. Njegovo pitanje upućeno meni nije bilo prigodno ni ceremonijalno, nije bilo izrečeno da bi publika pljeskala.
Tada sam prvi put dobio nagradu Aleksandra Tišme. U stvari, dobio sam je još tog 16. IX 2000, ali nisam tad toga bio svjestan. Postoje nagrade kojih nagrađeni nisu svjesni. One su, možda, i najvažnije.
Žiri, sastavljen od velikih pisaca čiji sam sretni čitatelj, te od osoba koje izdaleka cijenim i volim, s proljeća 2026. dodijelio mi je ponovo nagradu Aleksandar Tišma. Sam Tišma ovaj put toga nije svjestan, tako da je na meni samo da se nadam da bi na ovo gledao sa simpatijom.
Bio je čovjek koji je druge ljude shvaćao ozbiljno. Vjerovao je da jedni za druge možemo nešto učiniti. Držao je do onog što čovjek jest, po vlastitoj odluci i vlastitom izboru, mnogo više nego do onog što mu je određeno rođenjem i podacima upisanim u rodni list. Pokušavao je učiniti nešto za druge ljude. Nije se bavio pustim i ispraznim ceremonijalima. Nije bio pripadnik stada sentimentalnih miritelja, zaljubljenih u svoju misiju. Uopće nije bio sentimentalan. Bio je ljubazno mrzovoljan. Nije se poistovjećivao sa žrtvama, nego je nastojao da ljudi ne postanu žrtve. Žrtve doživotno ostaju u klopci vlastite nevolje.
I bio je veliki pisac. Moj veliki pisac.
Hvala vam što ste me nagradili njegovim imenom" rekao je u obraćanju.