SPASIOCI KOJI IDU TAMO GDE DRUGI BEŽE! Potpredsednik OTIS-a za Kurir otkrio zašto nisu otišli u Venecuelu i koja ih je tragedija najviše promenila
Dodajte Kurir u vaš Google izborRazorni zemljotres koji je pogodio Venecuelu pokrenuo je talas solidarnosti širom sveta, a među prvima koji su izrazili spremnost da pomognu bila je i Organizacija za traganje i spasavanje Srbije. O tome kako izgleda formiranje spasilačkog tima, ko donosi odluku o odlasku na teren i zašto srpski spasioci ipak nisu otputovali u Venecuelu, u emisiji je govorio predstavnik organizacije, Ivan Raković.
"Odmah smo formirali tim, ali nismo uspeli da organizujemo odlazak"
Ivan Raković je istakao da su pripreme počele čim su stigle prve informacije o razornom zemljotresu.
- Čim smo čuli da se desio zemljotres, proverili smo razmere katastrofe i odmah odlučili da formiramo tim koji bi mogao da ode u Venecuelu. Okupili smo 23 spasioca i jedan K9 timsa psom, kontaktirali ambasadu Venecuele i pokušali da pronađemo način da pošaljemo naš tim - rekao je.
Međutim, misija je ubrzo obustavljena.
- Nažalost, nismo uspeli da organizujemo let do Venecuele jer su svi komercijalni letovi bili obustavljeni. Uz to postojali su i bezbednosni razlozi, zbog kojih smo odlučili da ipak ne možemo da odemo - objasnio je.
Dodao je da države pogođene katastrofom preko međunarodne platforme upućuju poziv za pomoć, dok organizacije potom procenjuju da li i na koji način mogu da se uključe.
"Prva 72 sata su ključna, ali ljudi su preživljavali i posle deset dana"
Govoreći o potrazi za zatrpanima, sagovornik je naglasio da je brzina reakcije od presudnog značaja.
- Prva 72 sata zaista jesu ključna jer tada morate što pre da stignete do povređenih. Ipak, iskustvo iz Turske pokazalo nam je da su ljudi pronalaženi živi i posle deset dana ispod ruševina. Ljudi su neverovatna bića i uvek postoji nada - rekao je.
Osvrnuo se i na iskustvo srpskih spasilaca u Turskoj, ističući da je najveći izazov bio suočavanje sa razmerama katastrofe.
- To nam je bila prva akcija takvih razmera i nismo znali šta nas čeka. Radili smo zajedno sa turskim spasilačkim timom AKUT, koji nam je mnogo pomogao. Posle svega ostao je snažan utisak i period sa kojim smo se svi neko vreme nosili - zaključio je.
Od Turske do Novog Sada: Psihološke posledice koje ostaju dugo nakon akcije
Govoreći o psihološkom teretu koji nosi posao spasioca, potpredsednik Organizacije za traganje i spasavanje Srbije, istakao je da se sa takvim prizorima nije lako izboriti, posebno kada ih neko doživi prvi put.
- Psihološki je uvek teško prihvatiti takve scene, naročito kada pre toga niste imali priliku da vidite nešto slično. Pre toga smo imali iskustvo iz COVID sistema, kada smo radili u crvenim zonama sa medicinarima, ali ovo je bila potpuno druga priča. Ono što nam najviše pomaže jeste da razgovaramo između sebe o svemu što smo videli i kako se nosimo sa tim - rekao je Raković.
Kako je naveo, najveći psihološki izazov za članove organizacije nije bio zemljotres u Turskoj, već tragedija u Novom Sadu.
- Najviše smo se psihološki borili posle tragedije sa nadstrešnicom u Novom Sadu. To je ipak bilo kod nas i svi smo to mnogo emotivnije doživeli - istakao je.
Raković je podsetio da koreni organizacije sežu u period pandemije koronavirusa.
- Priča je počela 2020. godine tokom COVID-a, a 2023. godine OTIS je zvanično formiran kao organizacija. Iskustvo iz pandemije nas je podstaklo da razmišljamo kako možemo još više da pomognemo zajednici. Kada se desio zemljotres u Turskoj, odlučili smo da odemo i tada je počela naša ozbiljnija spasilačka priča - rekao je on.
Obuka traje godinu dana: Spasilac može da postane svako ko je spreman da uči
Govoreći o radu organizacije, Raković je naglasio da spasilaštvo zahteva ozbiljnu pripremu i kontinuiranu obuku.
- Obuke su jedan od najvažnijih segmenata spasilaštva. Organizaciji može da pristupi svaki punoletni državljanin Srbije, potrebno je samo da se prijavi preko sajta i prođe obuku. Ona traje oko godinu dana i obuhvata prvu pomoć i dve spasilačke obuke - objasnio je.
Kako kaže, najveći deo obuke odvija se na terenu.
- Većina obuka održava se na Rajcu. Prva obuhvata orijentaciju, topografiju i rad sa spasilačkim nosilima, dok je druga posvećena pretrazi terena za nestalim licima - rekao je Raković.
Ocenio je da je Srbija danas znatno spremnija za reagovanje u vanrednim situacijama nego ranije.
- Smatram da smo spremni, iako uvek postoji prostor za dodatne obuke i usavršavanje. Posle zemljotresa u Kraljevu počelo je više da se ulaže u ovu oblast, a u okviru Sektora za vanredne situacije formiran je tim za spasavanje iz ruševina koji konstantno prolazi obuke i edukacije - rekao je.
Na kraju je istakao da je upravo timski duh ono što članove organizacije čini spremnim za najteže zadatke.
- Mi smo volonterska organizacija i svi imamo svoje redovne poslove, ali se trudimo da budemo stalno zajedno. Posle svakog treninga ostanemo da se družimo, jer je timski rad u ovom poslu presudan. Kada izađemo na teren, mnogo znači što smo pre svega prijatelji - zaključio je Raković.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs