UŽAS

32 SATA POD RUŠEVINAMA! Devojčica (12) preživela pakao razornog zemljotresa, majka mislila da je mrtva (VIDEO)

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Printscreen/bbc.com
Dvanaestogodišnja Fabijana provela je čak 32 sata zatrpana ispod ruševina nakon razornog zemljotresa u Venecueli. Dok je njena majka već bila ubeđena da je izgubila ćerku, devojčica je uspela da preživi zahvaljujući neverovatnoj prisebnosti i nadi, prenosi BBC.

Karina Blanko upravo je trebalo da započne čas spininga koji vodi kada je zemlja počela da se trese. Potresi su postajali sve jači, pa je zgrabila torbu i zajedno sa ostalima istrčala napolje.

„Kada sam shvatila kolika je jačina zemljotresa, počela sam da vrištim: 'Moja ćerka, moja ćerka'. Ušla sam u automobil i vozila najbrže što sam mogla“, ispričala je Karina.

Njena jedina ćerka, dvanaestogodišnja Fabijana, bila je sama kod kuće kada su 24. juna Venecuelu pogodila dva snažna zemljotresa u razmaku od svega nekoliko sekundi. Drugi potres, jačine 7,5 stepeni po Rihterovoj skali, bio je jedan od najjačih koji su pogodili zemlju u poslednjih sto godina, prenosi BBC.

Mislila je da je niko neće spasiti

Kada je Karina stigla do svoje zgrade u Karabaljedi, na severu savezne države La Gvajra, prizor koji je zatekla bio je nezamisliv.

„Videla sam jednu zgradu, zatim prazan prostor na mestu gde je trebalo da bude moja zgrada, pa onda sledeću zgradu.“

Fabijana se u trenutku zemljotresa nalazila u majčinoj spavaćoj sobi u stanu na prvom spratu desetospratnice. Kada je osetila podrhtavanje, otrčala je u kuhinju i uhvatila se za radnu površinu. Tada su zidovi oko nje počeli da se ruše, a ona je odbačena na pod.

„Videla sam kako se sve trese, pada i lomi. Zidovi su počeli da pucaju. Zid između mog i komšijskog stana se srušio. Tada sam pomislila: 'Umreću. Neću preživeti. Niko neće doći da me spase'.“



Tada je počela agonija koja će trajati čak 32 sata.

Ispred urušene zgrade Karina je ugledala deo kreveta svoje ćerke koji je virio iz gomile šuta.

„Trčala sam od jednog do drugog kraja kompleksa i vrištala: 'Mrtva je. Moja ćerka je mrtva'. Nisam znala šta da radim.“

Obuzeo me je neki čudan mir

Pod ruševinama je, međutim, zavladala potpuna tišina. Fabijana je ležala na leđima, zatrpana sa svih strana, dok joj je plafon bio tik iznad lica.

„Inače sam veoma anksiozna i imam klaustrofobiju. Ali ne znam zašto, obuzeo me je čudan mir. Verovatno je moj um bio u šoku“, rekla je.

Nedugo zatim medicinska sestra koja je negovala njene komšije sa sprata iznad počela je da doziva preživele. Fabijana joj se javila.

„Rekla mi je da ostanem mirna i da će sve biti u redu.“

Šest sati nakon zemljotresa, oko ponoći, medicinska sestra je spasena. Volonterima koji su je izvukli rekla je da se ispod ruševina nalazi devojčica po imenu Fabijana koja je živa.

„Već sam se predala Bogu i molila ga da mi da snagu da nastavim život bez Fabijane. Onda mi je neko rekao: 'Vaša ćerka je živa'.“

Karina je ponovo dotrčala do ruševina i kroz pukotine dozivala ćerku po imenu.

Fabijana, međutim, nije mogla ništa da čuje.

„Iz nekog razloga nisam gubila nadu i veru. Jedna noga mi je bila savijena u veoma bolnom položaju, pa sam pomerila deo šuta kako bih je ispravila. Tom prilikom sam se posekla i izgrebala, ali sam pronašla flašu kečapa i malo rendanog sira. To me je održalo pri svesti.“

U zoru su na mesto nesreće stigli venecuelanski vatrogasci. Ušli su među ruševine i dozivali Fabijanu, ali odgovor nisu čuli.

Bio je to još jedan trenutak kada se Karina kolebala između nade i očaja.

„Rekli su mi da ništa ne mogu da urade i otišli su. Pomislila sam da se možda ugušila ili da je doživela srčani udar. Tada mi je prišao jedan volonter i pitao šta se dešava. On, Viktor, bio je moj heroj.“

Ispod ruševina Fabijana je pronašla svoj mobilni telefon. Nije bilo signala jer je mreža bila u prekidu, ali je odlučila da snimi video u nadi da će ga jednog dana poslati majci ili nekome ko može da pomogne.

„Stan Ritamar Palas. Bio je zemljotres i mnogo ruševina je palo. Nema svetla. Nema nikoga da nas spase. Sama sam. Mnogo komšija je zatrpano. Potrebna nam je pomoć“, rekla je u snimku.

U međuvremenu, Viktor se popeo na gomilu ruševina i počeo da doziva Fabijanu. Ovoga puta ga je čula i odgovorila mu. Viktor je odmah obavestio Karinu.

„Okrenula sam se ka svima i viknula: 'Moja ćerka je živa'. Ljudi su počeli da pristižu sa svih strana i donosili su alat. Ali vatrogasci koji su bili tamo tvrdili su da je nemoguće doći do nje i otišli su.“

Nekoliko sati kasnije stigla je druga ekipa vatrogasaca koja je obećala da će izvući Fabijanu. Ni oni u početku nisu uspeli da dopru do nje.

Za to vreme Viktor je neprestano odlazio do mesta odakle je mogao da razgovara sa devojčicom i hrabri je.

Vatrogasci su zatim pozvali specijalni spasilački tim iz Karakasa, ali kada su stigli već je pao mrak.

Karina je trčala tražeći lampe i molila ljude da pomognu. Sedam motocikala i nekoliko automobila osvetljavali su ruševine svojim farovima.

Spasioci su postepeno uklanjali beton i kamen, sve dok nisu napravili otvor dovoljno veliki da ugledaju Fabijanu.

Snimak na kojem se vidi kako nasmejana devojčica proviruje kroz otvor postao je viralan u Venecueli.

„Posle toliko sati provedenih zarobljena, bila sam presrećna kada sam ih ugledala. Tada sam shvatila da ću biti spasena“, rekla je.

Oko dva sata posle ponoći u petak, čak 32 sata nakon zemljotresa, spasioci su uspeli da prokopaju tunel dovoljno širok da izvuku Fabijanu. Uz njihovu pomoć izašla je iz ruševina i pala u zagrljaj majci.

„Kada sam izašla, videla sam porodicu, videla sam da je zgrada potpuno srušena i sve mi je delovalo nestvarno, kao da gledam televizijsku seriju.“

Karina kaže da je od gotovo 50 stanara njihove zgrade samo troje izvučeno živo.

Prema podacima zaključno sa nedeljom, u zemljotresima je poginulo 3.342 ljudi, dok se desetine hiljada i dalje vode kao nestale.

Osim preloma levog stopala i nekoliko ogrebotina i modrica, Fabijana nije zadobila teže povrede.

Sada živi kod bake.

„U početku sam se plašila da legnem, naročito na leđa, jer bi mi se odmah vratila sećanja na vreme provedeno pod ruševinama“, rekla je.

U ulicama nedaleko od kuće u kojoj sada boravi i dalje se nalaze brojne urušene zgrade.

„Velika tuga vlada ovim krajem. Mnogo me boli kada pomislim na komšije i prijatelje. Trebaće nam vremena da se oporavimo, ali nastavićemo dalje“, rekla je Karina i dodala: Šta više jedna majka može da poželi? Moja ćerka je živa.“

(Kurir.rs/BBC)