"Hteli su nasilno da me skinu" Olivera Katarina je zbog lepote plaćala veliku cenu, a samo jednom je otkrila šta nosi na duši
Dodajte Kurir u vaš Google izborGlumica i pevačica Olivera Katarina, jedna od najvećih umetničkih zvezda nekadašnje Jugoslavije, preminula je u 87. godini. Iza sebe je ostavila uloge i pesme koje su obeležile čitavu epohu, ali i životnu priču ispunjenu velikim uspesima, ličnim borbama i teškim trenucima.
Bila je žena čijoj su se lepoti divili širom sveta, dok je njen raskošni glas osvajao publiku od Beograda do Pariza. Međutim, pažnja koju je privlačila nije joj uvek otvarala vrata. Naprotiv, kako je svojevremeno ispričala u velikom intervjuu za Kurir, zbog odluke da ne pristaje na ono što su od nje zahtevali pojedini ljudi iz sveta filma ostala je bez brojnih uloga.
Olivera Katarina otvoreno je govorila o pokušajima da je skinu pred kamerama, pritiscima koje je doživljavala, ljubomori koleginica, ali i ceni koju je platila jer nije želela da pogazi svoje dostojanstvo.
„Dogovorili su se da mi pocepaju haljinu“
Pogledajte u galeriji njene fotografije iz mladosti:
Iako je važila za jednu od najlepših glumica svog vremena, Olivera Katarina nikada nije želela da se obnaži na filmu. Bila je uverena da je upravo zbog takvog stava njena karijera trpela.
– Jedan od problema jeste što su hteli da me svuku. Po svaku cenu. Ali nikada to nisam htela. Nikada se nisam skinula. Danas, kad imam odraslog sina, mnogo mi je milo što je bilo tako u mladosti, što nema zbog čega da me bude stid pred njim. Uvek sam držala do sebe, a svi su hteli da me skinu. I to su uvek bile svađe, rasprave, čak su nasilno neki hteli da me skinu. Na primer, sećam se, dok smo snimali „Derviš i smrt“, tu su se dogovorili da mi pocepaju haljinu. Ali ja sam se snašla, pa sam to sprečila. Bilo je oštro, bila sam ljuta. „Šta imate vi da vršite nasilje nada mnom, ako neću – neću“, rekla sam im.
Na pitanje da li su joj ikada otvoreno nudili ulogu u zamenu za nešto, odgovorila je da se takvim predlozima nisu usuđivali da joj priđu.
– Nisu se usuđivali da mi prilaze s takvim ponudama! Znali bi da bi dobili žestok odgovor. Nisam bila iskorišćavana, jer ne bih to dozvolila. Mnogo to zavisi i od ličnosti. Razumem kada je suviše mlada, pa naivna, pa željna nekog uspeha, pa onda popusti, ali ja nisam bila od tih. Bila sam svoja uvek.
„Uloge su trpele“
Svesna da ju je nepokolebljivost koštala brojnih profesionalnih prilika, Olivera nije žalila zbog svojih odluka. Dostojanstvo je, kako je govorila, za nju uvek bilo iznad karijere.
– Velika. Tako se za vas opredeljuju teže, jer imate neke zahteve, niste otvoreni za sve što njima padne na pamet. Uvek sam držala do sebe i moje dostojanstvo je iznad svega. Uloge su trpele. Ubeđena sam da sam mogla više da postignem da sam bila malo „otvorenija“. Da sam htela da se svlačim, to bi bilo – iz uloge u ulogu.
Lepota zbog koje je privlačila pažnju gde god da se pojavi za nju nije predstavljala samo prednost. Donosila joj je pritiske, neželjena udvaranja i zavist, zbog koje je često patila.
– Nije lako jer ste na udaru. Svi bi nekako hteli da vas osvoje, da vas polome, da vama vladaju, da zloupotrebe odnos. Ali nisam dopuštala da se pređe granica. Osećala sam i ljubomoru koleginica. To vidiš u pogledu, tu ne treba ništa drugo... Da li te gleda prijateljski ili sa zlobom. Mene su te stvari pogađale, patila sam, plakala sam u krilu kod majke. S vremenom sam i ojačala i to drugačije prihvatala.
Uprkos velikoj karijeri, svetskom uspehu i decenijama provedenim na sceni, Olivera Katarina je poslednje godine života provela daleko od nekadašnjeg sjaja. Otvoreno je priznala da teško živi i da joj najveći deo primanja odlazi na stanarinu i račune.
– Imam penziju, ali nemam stan, tako da mi sve pare odu na to. Teško izdržavam, ali nekako preživljavam. Moja penzija nije baš neka, da mi nisu dali dodatak od 50.000 dinara, ne bih imala da platim stan. Jer osnovna penzija je mala. Krpim nekako, nije lako, ali sam ja optimistična, nasmejana, pozitivna po prirodi. Nisam od onih što kukaju. Lepo je meni iako se teško živi.
Mnogima je bilo neshvatljivo da umetnica takvog renomea, posle svega što je ostvarila, nije imala sopstveni krov nad glavom. Objašnjavala je da nikada nije živela raskošno, ali i da dugo nije mogla da radi.
– Nemam ništa. A nisam ni pila, ni kockala se, nego sam živela vrlo skromno. Ali, da vam kažem, nisu to neke pare. To ljudima izgleda... Ali sve je na život otišlo. A i što nemam stan, on mnogo odnosi, dok platite režije... Meni nikad ništa nisu dali, sve sam sama zaradila. Osim nacionalne penzije, ništa mi nisu dali, a i ona mi pripada, nisu mi je poklonili. Sad vidim, skočile su cene nekretnina van Beograda. Drugi kupuju, a ja sam prodavala. Morala sam da živim od nečega, jer nisam mogla da radim dugo. Nisam ni u kakvim klanovima, niti sam povezana s nekim ljudima.
Video: Olivera Katarina o Severini