"NUDILI MU 150 MILIONA MARAKA, A ON JE ODBIO" Sin Vuka Obradovića u ispovesti za Kurir TV otkrio detalje velike afere: "Dao je ostavku i otišao na ulicu"
Dodajte Kurir u vaš Google izborJedna od najintrigantnijih političkih afera sa početka 2000-ih , je optužba za seksualno uznemiravanje koje je potreslo vrh tadašnje vlasti!
Vuk Obradović, general i potpredsednik Vlade Zorana Đinđića, našao se u centru skandala nakon što su ga njegove bliske saradnice javno optužile za seksualno uznemiravanje. Pokrenut je sudski proces, javnost se podelila, a iza svega su se otvorila pitanja politike, moći, uticaja i mogućeg političkog obračuna.
Šta se zaista događalo iza zatvorenih vrata Vlade? Ko je govorio istinu, a ko je imao politički interes? Zašto je afera izazvala potres u Socijaldemokratiji i dovela do Obradovićevog razrešenja sa funkcije? Ko je želeo da ubije najmlađeg jugoslovenskog generala, za emisiju "Puls Srbije vikend", otkrio je Darko Obradović, sin Vuka Obradovića.
- Da, prethodilo je svemu tome nekoliko događaja. Pre svega, jedan intervju koji je moj otac dao 26. marta 1992. godine. Bio je to veliki intervju jednog vojnog zvaničnika, a naslov i njegovo zalaganje blago su iziritirali tadašnji vojni i politički vrh Jugoslavije. Naslov je glasio da bi Jugoslovenska narodna armija trebalo da se preimenuje u Vojsku Srbije i Crne Gore. Vuk je, u suštini, tada video u kom pravcu sve ide, ali to, naravno, nije naišlo na odobravanje - počeo je Obradović.
Sastanak koji je promenio tok događaja
Otkrio je detalje razgovora svog oca sa tadašnjim državnim vrhom i njegovoj ulozi u rešavanju situacije sa vojnicima u Sarajevu.
- Došlo je do sastanka sa gospodinom Miloševićem, koji je vrlo kratko trajao. Moj otac mu je rekao ono što jeste i ono što se sprema i predvideo šta bi moglo da se dogodi ukoliko se na vreme ne preduzmu odgovarajući potezi. U tom trenutku se paralelno odvijala situacija u Sarajevu, gde su vojnici bili zatvoreni u kasarnama. Njihovi roditelji su, praktično, jedino mogli da organizuju proteste i štrajkuju ispred tadašnjeg SSNO-a, odnosno današnjeg Generalštaba, koji je u međuvremenu srušen. Vuk je tada bio načelnik Uprave za moralno vaspitanje, koja nije imala nikakve ingerencije niti uticaj na odluke o povlačenju i spasavanju tih vojnika. Međutim, roditelji su izgubili poverenje u vojni vrh i, pošto su Vuka znali kao najmlađeg portparola i jednog od najmlađih generala, insistirali su da razgovaraju upravo sa njim - nastavio je.
Darko Obradović se nadovezao na to kako je njegov otac, nakon razgovora sa roditeljima vojnika iz Sarajeva, postavio jasan rok i zapretio ostavkom ukoliko njihova deca ne budu izvučena.
- Vuk im je rekao da nema nikakve veze sa tim i da ne može ništa da uradi, sve dok nije dobio dva poziva - od gospodina Miloševića i gospodina Bore Jovića - kojima mu je naređeno da ih primi. Naravno, on je to učinio. Kada je video da su to ljudi koji imaju potpuno pravo da se bore za svoju decu, rekao im je: "Uradićemo ovako." To je bila praktično jedina rečenica koju je izgovorio. "Do 19. maja, ukoliko ne izvučemo svu decu, ja ću 20. maja podneti ostavku." Slobodan Milošević i Bora Jović znali su da će to zaista uraditi, jer je Vukov karakter, pravdoljubivost i težnja ka pravdi i slobodi bila apsolutno nepokolebljiva - izjavio je za Kurir televiziju.
- Došao je 19. maj, a deo vojske je i dalje ostao tamo. Sutradan, 20. maja, Vuk je došao ujutru na posao i rekao sekretarici da počne da kuca ostavku. Tada nije bilo kompjutera, već pisaćih mašina. Ona je pokušavala nekoliko puta, ali nije mogla od suza. Molila ga je da to ne radi. Međutim, on je bio potpuno odlučan. Podneo je ostavku, a na sledećoj sednici Predsedništva, 20. maja, prestala je njegova služba. Mnogi ljudi misle da je otišao u penziju. Nije. On je dao ostavku i otišao na ulicu. Mi smo tada kao porodica praktično ostali bez svega. I veoma smo ponosni na taj čin. Nisu verovali da će neko na toj poziciji, ko je mogao lagodno da nastavi karijeru i postane načelnik Generalštaba ili ministar odbrane, jednostavno odlučiti da ode. To je jedan od trenutaka koji su obeležili mog oca, ali i vojsku. Po mom ličnom mišljenju, koje naravno ne mora niko da prihvati, to je primer na kojem bi današnji momci i devojke, kadeti i kadetkinje, trebalo da uče šta znače moral i data reč - istakao je Obradović.
Njegov otac nakon ostavke povukao se iz politike i odbio ponudu da predaje na Vojnoj akademiji, odlučivši da se posveti privatnom biznisu.
- Od 1992. do 1997. godine moj otac se povukao iz politike. Danas sam pročitao jedan zanimljiv članak koji ranije nisam video, u kojem su ljudi nagađali da je njegova ostavka bila samo taktička promena, da je to zapravo bilo pomeranje u nekoj šahovskoj igri i da će Vuk nakon toga postati ministar odbrane, naslediti generala Marka Negovanovića i slično. Međutim, ništa od toga nije bilo tačno. Jedina ponuda koju je imao bila je da predaje na Vojnoj akademiji. On je to odbio i rekao da je sa vojskom završio. Bio je izričit: "Kad jednom završiš, završio si za sva vremena." Od 1992. do 1997. godine otvorio je privatnu firmu i bavio se biznisom - prisetio se.
Na pitanje kako je onda odlučio da 1997. godine iz privatnog biznisa uđe u politiku i pokuša da promeni sistem, Darko Obradović je objasnio:
- Jedan njegov stari prijatelj, gospodin Dušan Janjić, počeo je 1996. godine razgovore sa njim. Sa jednim biznismenom uradili su određena istraživanja i procenili da bi upravo on mogao da pokrene promene, jer je opozicija do tada bila poprilično stagnirala. Nedostajalo joj je novo lice i neko ko bi mogao da pokrene stvari. Na osnovu tih istraživanja počeli su razgovori sa mojim ocem da se vrati u politiku. Treba napomenuti i da Vuk nije bio samo general, već i doktor vojno-političkih nauka. Po vokaciji je bio političar. To je svojevremeno bilo nešto poput današnjeg Fakulteta političkih nauka u civilstvu. Doktorirao je na temi koja je tada bila izuzetno važna - nacionalizmu, sa posebnim osvrtom na šovinizam u Jugoslovenskoj narodnoj armiji i među narodima Jugoslavije.
- Želeo je da promeni sistem. Video je i shvatio da promene dolaze i da su neophodne. Vuk je bio veoma obavešten čovek i razumeo je da se spremaju velike promene. Smatrao je da je to prirodan proces - kada prođe određeno vreme, država mora da se menja kako bi mogla da ide napred. Prvi put je otišao u Moskvu na onaj čuveni put kod načelnika Generalštaba, gospodina Jazova. To je bilo 1991. godine. Možda je bilo i 1992. godine. To je taj put na koji su išli moj otac, Kadijević i još nekoliko ljudi. To je bio prvi put. Drugi put je išao ispred DOS-a, sa gospodinom Zoranom Đinđićem. Njegov rođeni brat, koji je takođe bio političar, Pavić Obradović, bio je jedan od osnivača SPS-a i prvi potpredsednik Skupštine u višestranačkom sistemu. I on je vrlo brzo prepoznao da će doći do velikih sukoba ukoliko se ništa ne promeni, pa je napustio SPS - rekao je on.
"Verovao je u dogovor, a ne u sukob"
Osvrnuo se na njegova nastojanja da se političke krize rešavaju mirnim putem, kao i na ideju da se demokratske snage objedine i zajednički nastupe protiv tadašnjeg sistema.
- Pripremio je teren za jednu, po mom mišljenju, divnu stvar - da nam tada Ruska Federacija otpiše dugove iz gasnih sporazuma i ponudi uslove koji bi možda važili i danas. Da je to bilo realizovano, možda nikada ne bismo imali probleme kakve danas imamo u energetskom sistemu. Pokušavao je da se stvari reše mirnim putem. Njegov imperativ bio je da se sve rešava razgovorima. Smatrao je da bi, uz odgovarajuću podršku, Jugoslavija mogla da opstane, bilo kao konfederacija ili federacija, ali da bi se suštinski sve završilo drugačije i bez žrtava. Ništa mu nije ponuđeno. Vuk nikada ništa nije tražio. On se držao onog pravila: tamo gde mnogo obećavaju, "ponesi malu torbu". To je znao. Vuk je ušao u politiku 1997. godine i od samog početka njegov cilj bio je da se objedine sve demokratske snage, bez obzira na političku opredeljenost i ideologiju, i da nastupe kao jedna grupacija protiv sistema koji je tada objektivno urušavao Jugoslaviju - kaže Obradović.
- Vuk je smatrao da su promene neophodne i da postoji mogućnost da se sistem ozbiljno promeni. Moram da priznam da je i jedan deo Socijalističke partije Srbije to razumeo i govorio gospodinu Miloševiću da bi trebalo da preduzme određene korake. Zašto on to nije prihvatio, ne znam. Na tim prvim izborima, pošto je tada postojao drugačiji sistem glasanja, Vuk je praktično postao parlamentarna stranka sa jednim čovekom u Alibunaru. Kasnije smo saznali da je jedna od najbližih saradnica i potpredsednica tadašnjeg JUL-a, bliska gospođi Marković, presekla i rekla: "Ni slučajno Obradovići da ne uđu, jer ako oni uđu, ceo SPS će preći kod njih." Smatrala je da bi ideološki deo SPS-a mogao da pređe kod njih. Vuk je odabrao socijaldemokratiju jer i danas verujem da je to ideja i ideologija koja ovu državu može da izvuče iz problema. Sama Evropa je u velikoj meri nastala na temeljima socijaldemokratskih ideja, koje po pravilu okupljaju intelektualce.
Kako je rekla voditeljka Kurir televizije, nakon promene vlasti i formiranja DOS-a, Vuk Obradović dobio je jednu od važnih uloga u novoj Vladi - kao potpredsednik bio je zadužen i za borbu protiv korupcije i ispitivanje zloupotreba iz prethodnog perioda. Međutim, već posle prvih 100 dana rada Vlade našao se u centru političkih sukoba i afere koja je promenila njegovu političku sudbinu. Kako je došlo do njegovog sukoba sa tadašnjim vrhom vlasti i šta se zapravo dešavalo iza kulisa, ispričao je njegov sin.
- Da se prvo vratimo na ono što sam hteo da kažem - kako je nastao DOS. Demokratska opozicija Srbije zapravo je nastala u prostorijama Srpskog pokreta obnove. Sastankom je predsedavao Vuk Drašković, a prisustvovali su vladika Artemije, Vladan Batić, Dragan Veselinov, Rasim Ljajić, Miodrag Isakov, Jožef Kasa, Žarko Korać, Vojislav Koštunica, Dušan Mihajlović, Dragoljub Mićunović, Vuko Bradović, Momčilo Perišić, Momčilo Trajković, Nenad Čanak i Nebojša Čović. Ovde je posebno navedeno da nisu prisustvovali Zoran Đinđić i Goran Svilanović. Ne znam zašto Svilanović nije prisustvovao, ali znam zašto Đinđić nije.
Vuk Obradović između Draškovića i Đinđića
Sin Vuka Obradovića otkrio je da je njegov otac pokušao da pomiri Vuka Draškovića i Zorana Đinđića, nakon čega je dobio važnu ulogu u borbi protiv korupcije i ispitivanju zloupotreba iz prethodnog režima.
- Postojao je veliki sukob između Vuka Draškovića i Zorana Đinđića. Nažalost, ne bih ulazio u razloge tog sukoba. Nakon toga formirana je Demokratska opozicija Srbije. Moj otac je u jednom trenutku dobio ulogu da pokuša da pomiri Vuka Draškovića i Zorana Đinđića. I Moskva, i Brisel, i Vašington tražili su čoveka kome mogu da veruju, a u Vuku su ga pronašli. Bio je čovek od reči. Kada kaže: "Ono što može, može", toga se držao. Bio je težak za pregovore, ali je uvek poštovao dogovor i zato su ljudi imali poverenja u njega. Tražio je da razgovara i sa jednim i sa drugim. Naravno, to je bila bitka koju praktično nije bilo moguće dobiti. Prisustvovao sam tom razgovoru. Vuk Drašković se povukao, Zoran Đinđić je ušao uz podršku jedne evropske zemlje sa kojom je imao veoma dobre odnose, a mom ocu je pripala uloga predsednika Komisije za ispitivanje zloupotreba u prethodnom režimu tokom devedesetih, kao i borba protiv korupcije i kriminala - kaže on.
- Vuk je čovek koji je radio kao bager. Za prvih 100 dana uradio je mnogo toga. Nekoliko nedelja pre toga, 26. aprila, dao je intervju jednom nedeljniku u kojem je najavio da će podneti izveštaj o prvih 100 dana Vlade i da su već ostvareni određeni rezultati. Dve ključne stvari odnosile su se na primarnu emisiju, od koje je prema procenama trebalo da bude naplaćeno milijardu maraka u budžet Srbije, kao i na Zajam za preporod Srbije, koji je takođe trebalo da donese oko milijardu maraka. Onda je odjednom počelo komešanje i priča o aferi unutar stranke. U početku to nije izlazilo u javnost, sve dok jedan od ljudi koje je moj otac podržao i pokušao da uvede u politiku nije pokrenuo čitavu hajku - prisetio se Obradović.
Za Kurir televiziju je otkrio da je njegov otac neposredno pre afere dobio veoma primamljivu ponudu, ali da je odlučio da je odbije i ostane veran svojim principima.
- Veče ili dve pre nego što je sve izašlo u javnost, došao je i rekao: "Šef ti poručuje da je ovo poslednja ponuda. Dajemo ti 100 miliona maraka, odnosno 150 miliona u tranšama, 50 miliona kroz privatizaciju. Uslov je da napustiš stranku i predaš je. Možeš da ostaneš potpredsednik Vlade ili da odeš za ambasadora u Rusiju." Vuk je čovek koji nikada ne bi izdao nikoga. Za njega je izdaja bila poslednji čin ljudskog dostojanstva. Ta reč za njega praktično nije postojala. Rekao je: "Ne interesuje me. Ja ću stati iza svojih 40.000 članova." Sutradan je počela hajka koja je, između ostalog, imala za cilj da ga zaustavi - nastavio je.
Četiri razloga za Vukovo uklanjanje
Sin Vuka Obradovića izneo je tvrdnje o razlozima zbog kojih je njegov otac, kako navodi, sklonjen sa političke scene.
- Postojala su četiri razloga zbog kojih je Vuk sklonjen. Prvi je bio Zakon o ekstra profitu i ekstra oporezivanju. Prema procenama Poreske uprave, taj zakon je trebalo da donese oko pet milijardi maraka u budžet Srbije. Drugi razlog bilo je Vukovo protivljenje Zakonu o privatizaciji, za koji je smatrao da je doveo do deindustrijalizacije države, čije posledice, po mom mišljenju, vidimo i danas. Treći razlog bila je potreba Demokratske stranke, pre svega Zorana Đinđića, da preuzme ideju socijaldemokratije kako bi ušla u Socijalističku internacionalu. Malo ljudi zna da je Demokratska stranka od osnivanja bila stranka desnog centra, sve do preuzimanja našeg identiteta i mesta u Socijalističkoj internacionali - istakao je on.
- Četvrti razlog bilo je pronalaženje kiparskog novca. Moj otac je kao potpredsednik Vlade došao do određenih saznanja, a u tome mu je, moram to da kažem, pomagala i pokojna Borka Vučić. Davala mu je dokumentaciju, ali postepeno i korak po korak. Rekla mu je da jedino u njega ima poverenja i da veruje da će ostati zaštićen i živ. Naravno, Vuk je smenjen, Borka Vučić je ubijena, a većina ljudi koji su se time bavili više nije bila u toj priči.
Kako je voditeljka spomenula, afera koja je izbila svega nekoliko meseci nakon formiranja nove vlasti ozbiljno je uzdrmala i Vuka Obradovića i tadašnji DOS. On je optužbe odbacivao i tvrdio da iza svega stoji politički obračun i pokušaj da bude uklonjen sa funkcija koje je obavljao. Kako je cela afera izgledala iz njegove perspektive i šta se zapravo dešavalo iza kulisa, otkrio je sin Vuka Obradovića.
- Afera je imala nekoliko uloga, a jedna od njih bila je politička. Sprovedeno je tako što su ga, faktički, okružile bezbednosne službe i određene paralelne institucije bezbednosti koje su se tada formirale. Svi znamo da su nakon dolaska DOS-a postojale paralelne službe i strukture. Vuka su, praktično, okružili ljudi koji će ga kasnije izdati. Ne bih pominjao imena, jer smatram da nisu važna. Neki od njih se i danas predstavljaju kao ozbiljne javne ličnosti. Za jednog se čak pričalo da je imao problem sa krađom parfema po međunarodnim aerodromima, i to sa diplomatskim pasošem. Drugi se danas predstavlja kao zaštitnik građana. Sve to, po mom mišljenju, dovoljno govori o ljudima koji su tada bili oko mog oca.
Tvrdnje o dva pokušaja atentata na Vuka
Izneo je teške tvrdnje o bezbednosnim pretnjama koje su, prema njegovim rečima, tokom afere bile usmerene na njegovog oca i porodicu.
- Ljudi ne znaju da su neke stvari, nažalost, ostale van javnosti. Sve je bilo uredno prijavljeno policiji, u periodu kada je trajala afera i kada je pokušavano da mu se preuzme stranka. Na Vuka su pokušana dva atentata, a prijavljen je i pokušaj otmice. Jednom prilikom su, igrom slučaja, pogrešili metu. U zgradi pored naše živeo je tadašnji zamenik načelnika VMA, pa su umesto Vukovog vozača napali vozača tog generala. Kada su shvatili da su pogrešili, krenuli su na mene. Pokušali su da me otmu i jurili su me po gradu. Vuk je tada pozvao policiju, a samo dva minuta kasnije dobio je poziv i poruku: "Ako sada budeš pozvao policiju, sledeći put ćemo ti sina poslati deo po deo poštom." Suština je bila u tome da je sistem u to vreme bio toliko ogrezao u kriminal da je sve to delovalo neverovatno - kaže on.
Razotkrio je ko je pružio zaštitu njegovom ocu u periodu kada je bio izložen ozbiljnim bezbednosnim i političkim pritiscima.
- Dobili smo zaštitu. Moram da kažem da je jedinu pravu zaštitu pokojni general Pavkovićodredio mimo svih protokola, na osnovu bezbednosne procene. Vuku su godinu i po dana bila dodeljena dvojica pripadnika Kobri. Mi kao porodica nismo imali zaštitu, ali se nismo ni plašili. Na kraju, ako neko odluči da vam nešto uradi, može to da uradi i sa Kobrama i bez njih. Vuka su tada već faktički politički eliminisali. Najviše mi je žao što sam to rekao i svom ocu kada je umirao. On se iznenada razboleo i tada smo mnogo razgovarali. Nas dvojica smo bili izuzetno bliski i on mi je sve pričao. Znao sam i da se nešto priprema ali nismo znali da će to biti toliko veliko. Moram, međutim, da napravim jednu ispravku. Jedini koji su nam tada, pored gospodina Pavkovića, pružili svojevrsnu zaštitu bili su ljudi iz američke ambasade. Pozvali su Vuka i rekli: "Sve što vam je potrebno, čak i fizičku zaštitu, možete da tražite od nas." Ponudili su i političku zaštitu, uz obrazloženje da znaju šta se iza svega toga krije - naveo je Obradović.
- U jednom trenutku sam se u Resavskoj ulici verbalno sukobio sa jednim od učesnika svega toga. Na kraju mi je rekao: "Izvini", a zatim pokazao u pravcu Kliničkog centra, gde se nalazi jedna ambasada, i rekao: "Oni su nam dali naređenje i mi smo to morali da uradimo." Ne morate ništa posebno da uradite u životu. Vaša dužnost je da budete patriota. Postoji jedna lepa rečenica Teodora Ruzvelta: "Patriotizam je kada stanete uz svoju državu, a ne kada stanete uz svog predsednika." U tome se, po meni, razlikuju ljudi. Mnogo nam je pomogao i gospodin Marko Nicović, koji je bio advokat mog oca. Manje od godinu dana nakon pokretanja afere, svih onih optužbi i priča, zamenik javnog tužioca je doneo rešenje kojim je krivična prijava odbačena. Utvrđeno je da za nju nije bilo osnova. Sve što je tada predstavljano kao dokaz pokazalo se kao deo jedne, po mom mišljenju, instruisane afere. Suština je bila u tome da se spreče stvari o kojima sam već govorio - deindustrijalizacija države, urušavanje bezbednosnih službi i uklanjanje svih onih koji su imali određeni osećaj patriotizma - objasnio je.
Đinđić se izvinio Vuku pred atentat
Zoran Đinđić, neposredno pre ubistva, pozvao je oca Darka Obradovića i izvinio mu se zbog afere koja je, kako je naveo, otišla predaleko.
- Mesec i po dana pre nego što je Zoran Đinđić ubijen, pozvao je mog oca telefonom. Izvinio mu se zbog afere i priznao da su ljudi oko njega imali ulogu u svemu tome. Sećam se da mi je otac tada rekao da mu je Đinđić kazao kako nije znao da će stvari otići toliko daleko, posebno da će napadi biti usmereni i na porodicu. Ponudio mu je da na naredne izbore izađu zajedno kao dve najjače socijaldemokratske stranke i da na neki način ispravi štetu koja je naneta Vuku. Međutim, Vuku nikakvo "pranje" nije bilo potrebno. Nažalost, Zoran nije dočekao da dobije njegov odgovor. Mi smo kao porodica tada bili satanizovani sa svih strana. U medijima su nas razapinjali i nijedna reč o socijaldemokratiji i Vuku Obradoviću nije smela da se pojavi - prisetio se.
Za kraj, Obradović se osvrnuo na pritiske koje je njegova porodica trpela, ali i na dvojicu ljudi koji su im, kako je naveo, pružili podršku u najtežem periodu.
- Majku su presretali dok je išla na posao. Bila je obična žena i putovala je trolejbusom, a pojedinci su joj prilazili i vređali je zbog svega što se pisalo o njenom mužu. Bio je to pravi pakao. Kasnije, 2005. godine, Vuk je dobio izvršnu presudu kojom su sve optužbe odbačene kao potpuno neosnovane. Postoje dvojica ljudi koji su nam u tom periodu posebno pomogli. Jedan je Slobodan Milošević, tada predsednik Privredne komore Srbije, koji je jedini imao hrabrosti da me zaposli, jer je u to vreme praktično bilo nepoželjno zapošljavati Obradoviće. Drugi je čovek koji je pokazao veliku političku mudrost i smelost - Branko Ružić. On je za skupštinskom govornicom, koliko se sećam oko 2010. godine, postavio pitanje: "Da li se vi iz Demokratske stranke sećate šta ste uradili gospodinu Vuku Obradoviću?" Kamera je tada pokazala pokojnogDragoljuba Mićunovića, koji je samo spustio glavu. U tom trenutku je sve prestalo. To su, po mom mišljenju, bila jedina dva čoveka koja su tada imala hrabrosti da nam pomognu - za emisiju "Puls Srbije vikend", izjavio je Obradović.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs