"POLITIZACIJA JE DOVELA DO OVAKVE SITUACIJE": Gosti emisije "Usijanje" o padu Univerziteta u Beogradu na Šangajskoj listi: "Ovo je signal za uzbunu"
Dodajte Kurir u vaš Google izborUniverzitet u Beogradu više nije među 500 najbolje rangiranih univerziteta na svetu. Posle četiri godine provedene u toj grupi, Beogradski univerzitet se sada nalazi između 501. i 600. mesta na Šangajskoj listi.
Šta je rešenje za oporavak visokog obrazovanja u Srbiji, u večerašnjoj emisiji "Usijanje", analizirali su Valentina Arsić Arsenijević, zamenik dekana Medicinskog fakulteta u Beogradu, Vladimir Vuletić, sociolog i profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Nebojša Obrknežev, analitičar, Mihailo Rabrenović, stručnjak za državnu upravu i Patrik Drid, redovni profesor Fakulteta sporta i fizickog vaspitanja u Novom Sadu.
Pad Univerziteta u Beogradu na Šangajskoj listi otvorio je pitanje razloga za sve slabiji plasman, ali i toga koliko ovakvi rezultati zabrinjavaju akademsku zajednicu. O tome koliko se u profesorskim krugovima govori o padu na rang-listi i šta on zapravo znači za srpsko visoko obrazovanje, govorila je profesorka Arsenijević.
- Postoji rangiranje svakog pojedinca. Dakle, te liste se odnose i na univerzitete, ali i na same istraživače i to jeste jedan značajan reper, jer se tu sagledavaju parametri koji su vezani za edukaciju, kao i parametri koji se odnose na naučno-istraživački rad. I svaki pad, a posebno tendencija koja ukazuje na to da će se taj pad produbljivati, jeste nešto što nam daje signal da je potrebna odgovarajuća reakcija - rekla je ona.
"Moramo da podvučemo crtu i nađemo rešenje"
Profesorka je ukazala na posledice prethodnih izazova sa kojima se suočio obrazovni sistem i potrebu da se pronađe rešenje za aktuelnu situaciju.
- Međutim, rekla bih da je to samo prosto i očekivano dešavanje. Ono što je prethodilo tome, moram da podsetim, jeste da smo imali period kovida, kada je takođe univerzitet pretrpeo određenu štetu, kao i celo obrazovanje. Ovo je bio drugi udarac, tako da je trenutak zaista da negde podvučemo crtu i da vidimo koje je rešenje. Paradoks da studenti blokiraju svoje kolege i da blokiraju rad svojih profesora mislim da je ipak nešto što se retko gde u svetu zabeležilo. A i ako jeste, to je bilo vrlo kratkog daha. Ovako dug period, mislim da je nezabeležen u bilo kom delu sveta, pa naravno i kod nas - istakla je.
Vuletić je ocenio da je politizacija značajno uticala na rad univerziteta, navodeći da su obrazovanje i naučni rad pali u drugi plan.
- Nema sumnje da je ovako veliki fokus delom i posledica politizacije čitave ove priče, ali to nije slučajno. Politizacija je i dovela do ovakve situacije. Kada to kažem, mislim na činjenicu da se naš univerzitet tokom proteklih više od godinu i po dana nije bavio onim što mu je zakonom definisana uloga i funkcija - obrazovanjem, nastavom i naučnim radom. Bavio se politikom. Odnosno, politikom su se bavili pre svega pojedinci i organizovane grupe, malobrojne, ali dovoljno organizovane i snažne da nametnu svoj politički cilj čitavom univerzitetu, odnosno masi ljudi koja je u osnovi pasivno sve to ispratila - kaže on.
- Ali čitava ta situacija tokom proteklih godinu i po dana nije bila situacija koja odgovara naučnom radu. Znate, ako hoćete da radite ozbiljan naučni posao, da pišete ozbiljne tekstove, potrebni su vam fokusiranost na ono što radite, posvećenost, mir i, na kraju krajeva, stabilnost. Svega toga nije bilo. Umesto toga, imali ste svakodnevni pritisak, između ostalog, tih grupa na ljude da se izjašnjavaju ovako ili onako u ovom, pre svega, političkom smislu - da podržavaju blokade. I sve je to bilo, zapravo, vezano za dnevnu politiku - nastavio je.
Obrknežev je ukazao na nesklad između višestruko većih ulaganja u nauku i obrazovanje i pada Univerziteta u Beogradu na svetskoj rang-listi.
- Profesor Vuletić je rekao da već 10 godina držimo taj rang među 500 najboljih univerziteta. Ja se sećam da je u jednom trenutku bio između 300. i 400. mesta. Ja sam studirao od 2012. do 2016. godine. Da li neko ulaže više u univerzitete, obrazovanje i tako dalje? Ako imate tendenciju rasta ulaganja od 2012. do 2024. godine, sa podacima za nauku i obrazovanje, odnosno prosvetu, od početnih 160 milijardi do sadašnjih 465 milijardi dinara, znači, govorim samo o tom segmentu. Ne govorim o visokom obrazovanju, ne govorim o studentskom standardu, gde se to još više povećalo. Govorim samo o ulaganjima. Onda imamo takođe jednu tendenciju rasta ulaganja u samo obrazovanje - naveo je.
- Univerzitet se koristio kao sredstvo, u smislu znanja, studenata i mladosti. Takođe, ako govorimo i o određenim profesorima, pojedini profesori su zagovarali ono što je jedan mali deo studenata radio, gde su faktički, blokirajući sami sebe, blokirali instituciju i neminovno zaustavljali napredak. I sad, kada pogledate kako je neko mogao da se bavi onim za šta je pozvan u toj instituciji, kada smo više od godinu dana bukvalno imali blokade... Sada jeste odblokiran, ali čini mi se da su posledice svega toga mnogo veće od tih godinu dana. Jer, pazite, to je generacija mladih ljudi koji su u jednom trenutku upisali univerzitet koji je bio blokiran, a to je i generacija koja je prethodno provodila vreme kod kuće tokom korone. To je bilo nešto što je bilo natprirodno, prosto se desila pandemija - kaže on.
"Akademska zajednica snosi deo odgovornosti"
Drid je istakao da pad na Šangajskoj listi ne zavisi od političkih stavova i društvenog aktivizma, već pre svega od konkretnih naučnih rezultata.
- Mi smo imali situaciju da smo mesecima imali blokade i da smo naučni i nastavni rad zamenili blokadama, a onda smo sada iznenađeni što univerziteti padaju na raznim međunarodnim rang-listama. Smatram da svako ima pravo na svoj politički stav i društveni angažman, ali svaki profesor na univerzitetu mora da odgovori na jedno vrlo jednostavno pitanje: šta ste u prethodnom periodu uradili u nauci? Ja moram da kažem da posebno zabrinjava činjenica da posledice ne moraju biti vidljive odmah, jer se kod pojedinih važnih pokazatelja na Šangajskoj listi posmatra višegodišnji period. Zato ćemo upravo ovaj zastoj osetiti u narednih nekoliko godina - upozorio je profesor.
Rabrenović je ocenio da je aktuelna kriza otvorila prostor za povratak organizacija nalik nekadašnjim partijskim ćelijama, koje je ocenio kao pojavu neuobičajenu u svetu.
- Žao mi je što smo u ovakvoj situaciji, ali život donosi takve izazove, ne samo kod nas već i u svetu. Traže se modaliteti da se društvo organizuje na bolji način i, naravno, nekakvi njegovi segmenti, među kojima bi svakako važno mesto trebalo da zauzima visoko obrazovanje. Rekao bih da je ova kriza, kada smo ponovo imali nekakvo retro vraćanje onih organizacija, Saveza komunista, koje su devedesetih godina prestale sa radom, ponovo dovela do osnivanja nekakvih partijskih ćelija. Dakle, ovaj put sa nekim ekstremističkim stavovima. Takva praksa zaista ne postoji u svetu - kaže Rabrenović.
- I sada se postavlja jedno pitanje. Mi možemo da razgovaramo, a uvaženi sagovornici sve vreme zapravo ukazuju da je potrebno uraditi jednu ozbiljnu analizu pravno-organizacionog položaja visokog obrazovanja i univerziteta. Postoje problemi u kadrovskoj selekciji, ali zapravo, rekao bih da je ovo sada samo jedan špic te situacije, kada je dogorelo do nokta. Mi smo i u ranijem periodu imali razne probleme. Sećam se da sam na Pravnom fakultetu u Beogradu izučavao marksizam, društvenu svojinu i samoupravljanje. Kada je Ustavom izmenjeno to pitanje i tako dalje, pokazalo se da su to sporo reformišuće sredine. Postavlja se pitanje da li univerziteti sami sebe uopšte mogu da reformišu. Rekao bih da je to pitanje par ekselans političkog karaktera: da li mi kao društvo imamo snage da shvatimo i prihvatimo da je ova kriza koja se dešava sada, zapravo ove dve godine, samo jedna vrsta simbola koji ukazuje na to da univerziteti nisu dobro organizovani - za Kurir televiziju, zaključio je Rabrenović.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.
Kurir.rs