Sa ovom cakom zeleni paradajz u zimnici neće biti mlohav, a ne treba da uložite ni dinara
Dodajte Kurir u vaš Google izborKraj leta često donosi stabljike prepune zelenog paradajza koji više nema dovoljno toplote i vremena da prirodno porumeni. Kako plodovi ne bi propali, idealni su za pripremu vrhunske zimnice, pri čemu starinski trik pomaže da čvrsta tekstura savršeno upije sve arome i marinade. Tajna je u tome da se pre pakovanja u tegle zeleni paradajz nakratko potopi u ključalu vodu.
Sasvim su dovoljna svega dva do tri minuta. Cilj ovog koraka nije da se povrće skuva, već da njegova opna blago oslabi i postane prijemčivija za sve dodatke. Ovako pripremljen plod odlično upija mirise belog luka, rena, peršuna i bibera, dok unutrašnjost ostaje potpuno hrskava.
Zašto je ključala voda ključni korak
U poređenju sa zrelim paradajzom, zeleni plodovi imaju znatno deblju i otporniju kožicu. Ukoliko ih odmah prelijete marinadom, biće potrebno mnogo vremena da aromatični sastojci prodru duboko u unutrašnjost. Kratak boravak u vreloj vodi omekšava samo površinski sloj, ali ukoliko paradajz izvadite na vreme, on neće izgubiti poželjnu hrskavu teksturu.
Zbog toga je preciznost izuzetno važna - dva do tri minuta predstavljaju maksimum. Produžavanje ovog procesa narušiće kvalitet, jer će plod početi termički da se kuva.
Korak po korak do savršene zimnice
Priprema počinje temeljnim pranjem plodova i uklanjanjem peteljki. Preporučuje se da svaki komad izbodete čačkalicom na nekoliko mesta, posebno pri vrhu. Tako pripremljen paradajz smestite u dublju posudu, prelijte ga provrelom vodom i ostavite da odstoji dva do tri minuta. Nakon toga prospite tečnost i pustite plodove da se kratko prohlade.
Za još bolji ukus možete primeniti dodatnu caku. Paradajz blago zasecite po sredini, pazeći da ga ne raspolutite, pa u nastali prorez ubacite tanko sečeni beli luk i sveže listiće peršuna. Tek potom povrće ređajte u staklene tegle.
Začini, kiselost i bezbedno konzervisanje
Zeleni paradajz je prilično neutralan, pa se odlično slaže sa raznim dodacima. Klasičan izbor čine beli i crni luk, fresh mirođija ili peršun, biber u zrnu, ren, lovor i ljute papričice po želji. Sama marinada pravi se od vode, soli, šećera i sirćeta. Dok se začinsko bilje može dodavati po ukusu, pravila o količini soli i sirćeta moraju se strogo poštovati radi bezbednosti zimnice.
Stari kulinarski saveti služe za bolju teksturu, ali ne zamenjuju osnovne postupke konzervisanja. Nakratko prelivanje vrelom vodom nije zamena za pasterizaciju punjenih tegli, pa taj deo postupka ne treba preskakati ukoliko ga recept zahteva. Pravilan odnos kiselosti i soli ključan je za sprečavanje kvarljivosti, zbog čega je uvek sigurna opcija držati se proverenih mera umesto procene odoka.
Za sledeću pripremu zimnice isprobajte ovaj brz i delotvoran metod. Operite plodove, izbodite ih čačkalicom, držite u ključaloj vodi tri minuta i nastavite sa radom po svom omiljenom receptu. Razlika u ukusu i teksturi biće i više nego primetna, a za ovaj trik nije vam potreban nikakav novčani izdatak.
Pogledajte video: Kako uzgojiti čeri paradajz u saksiji