Hronika

NA NJEGOVU SAHRANU NIKO IZ KOS-a I DB-a NIJE SMEO DA DOĐE! Da li iza likvidacije člana elitnog tima od 17 ljudi i Arkanovog čoveka usred Beograda stoje HRVATI?

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: Youtube Printscreen/Rudar7
Zoran Stevanović Kiri likvidiran je 30. avgusta 1996. godine ispred hotela "Metropol", a ubice i motiv zločina nikada nisu zvanično otkriveni.

Prošlo je punih 30 godina, a ubistvo Zorana Stevanovića Kirija i dalje je obavijeno velom tajne. Major KOS-a i čovek blizak Željku Ražnatoviću Arkanu ubijen je 30. avgusta 1996. godine, usred Beograda, ispred hotela "Metropol", u precizno izvedenoj likvidaciji koja je trajala svega nekoliko sekundi. Ubica mu je prišao s leđa, iz neposredne blizine ispalio rafal iz "škorpiona" sa prigušivačem, a zatim mirno odšetao. Stevanović je ostao mrtav na platou ispred hotela, dok je iza njega ostala istraga puna otvorenih pitanja, brojnih spekulacija i nijednog pravosnažno utvrđenog odgovora o tome ko je naredio i izvršio zločin.

Spisak koji je mogao da bude koban

Kako se spekulisalo u medijima, Stevanovića je likvidirala hrvatska tajna služba jer je, navodno, došao do spiska svih saradnika koje je kontraobaveštajna služba Hrvatske imala na platnom spisku u Jugoslaviji.

Foto: Printscreen

MUP se tada, pre 30 godina, nije oglasio zvaničnim saopštenjem, ni ko je, a još manje zašto, ubio čoveka koji se, bar zvanično, posvetio biznisu i, navodno, digao ruke od opasnog zanata i opasnih poslova. U poplavi raznih "novinarskih istraga" isplivalo je da je, najverovatnije, Zorana Stevanovića likvidirala hrvatska tajna služba, kojoj se svojevremeno mnogo zamerio.

Kiri je, kao i obično, tog 30. avgusta 1996. godine, nešto pre 10 sati, parkirao "folksvagen kupe" ispred butika "Reporter" i zaputio se ka hotelu "Metropol" da popije svoju prvu jutarnju kafu. Za njim je krenuo mladi, neobrijan čovek, koji je u levoj ruci držao putnu torbu, a u desnoj "škorpion" uvijen u novine.

Na samo nekoliko metara od ulaza u hotel nepoznati mladić je stigao Stevanovića, ispustio torbu, bacio novine i u njegova leđa ispalio dva kratka rafala. Tri metka su Stevanovića pogodila u glavu, a pet u leđa. Automatski pištolj imao je prigušivač i pucnji se uopšte nisu čuli.

Foto: Printscreen

Kada je u njega ispaljeno osam metaka, Stevanović se mahinalno uhvatio za glavu i naslonio na ivičnjak platoa, na kome su ostali krvavi tragovi od njegovih prstiju, i pao na zemlju. Pogled ubice se ukrstio sa pogledom jedinog pravog očevica, frizera iz "Metropola".

Frizer je istog trenutka pomislio da je i on već mrtav i oborio pogled ka zemlji. Pucnjave više nije bilo. Ubica je svoj "škorpion" ubacio u torbu i žurnim korakom otišao ka Pravnom fakultetu. Pretpostavlja se da ga je na obližnjem parkingu čekao šofer u automobilu.

Hapšenje sa Arkanom

Stevanović se u medijima jedini put pojavio 2. decembra 1990. godine, kada je u grupi nazvanoj "četnička šestorka" uhapšen od strane hrvatske policije u mestu Hrtici, nadomak Dvora na Uni. S njim su, u "micubišiju" punom oružja, tada privedeni i Željko Ražnatović Arkan, Dušan Bandić, Dušan Carić, Milan Knežević i Ljuban Dragosavljević, prva trojica iz Beograda, a ostali iz Kostajnice.

Foto: EPA/Drago Vejnovic

U istrazi Arkan je izjavio da je na put u Knin krenuo iz avanturističkih razloga, jer se upravo "sporečkao" sa tadašnjom suprugom Natalijom zbog njenog puta u Rim. Oružje je, kako je rekao, poneo jer je bio izložen ozbiljnim pretnjama zbog angažovanja na neutralisanju uticaja Vojislava Šešelja i Vuka Draškovića na Zvezdine navijače. Na intervenciju državnih službi svi su oslobođeni.

Tada je Stevanović, prema navodima iz optužnice, dobio zadatak da nabavi 100 kilograma grčkog eksploziva po ceni od 400 maraka po kilogramu. U zapisniku iz istrage pisalo je da je tada hrvatskoj policiji "priznao" da je u Knin krenuo iz čistog avanturizma. Sa sobom je poneo sve oružje koje je imao u kući, zato što mu je, kako je rekao, tada u stanu bila tašta koja voli da pretura po stvarima, a on nije želeo da ona vidi to oružje.

Rekao je i da je prvooptuženog Bandića upoznao u poslastičarnici "Ari" i da je krenuo s njima, "pošto nije imao pametnijeg posla".

"Bio je rođeni obaveštajac"

Kako stoji u jednoj od mnogobrojnih čitulja, bio je i jedan od osnivača Srpske dobrovoljačke garde.

- U toku rata učestvovao je u specijalnoj brigadi koja je brojala samo 17 ljudi. Njegov dijapazon delovanja bio je veoma širok. Sve je radio, bio je rođeni obaveštajac. Takav obaveštajac se ne stvara, može samo da se rodi. I bio je Srbin do kraja. Imao je dečije lice, dečiju naivnost, ali fantastične kombinacije - ispričao je svojevremeno jedan od njegovih saboraca.

Majstor borilačkih veština

Stevanović je bio majstor borilačkih veština. Zahvaljujući tome je u Švedskoj stekao veliki novac i velikog prijatelja Arkana. Pripadao je grupi Arkanovih komandosa, a dovođen je u vezu s prodajom oružja krajiškim Srbima.

Kao obaveštajac radio je u Nemačkoj, Švedskoj i Čehoslovačkoj. Novcem donetim s ratišta pokrenuo je privatni biznis. Bio je generalni zastupnik italijanske firme "Čempion" i jedini uvoznik auto-guma "Pireli", kao i suvlasnik butika "Reporter" u hotelu "Metropol".

Ljudi upućeni u zbivanja u podzemlju smatraju da je Stevanović bio zadužen i za naplatu domaćih i inostranih dugova, čije se cifre mere stotinama hiljada nemačkih maraka. Oni, međutim, ističu da je Stevanović bio izuzetno korektan prema dužnicima, da je izuzetno pazio da nekog od njih ne uvredi i da bi bilo neverovatno da je njegovu likvidaciju naručio i platio neko od velikih dužnika.

Pored najuže porodice, oca, sina, ćerkice od nekoliko meseci i supruge, od Stevanovića su se te 1996. na Novom groblju u Beogradu oprostili i njegovi prijatelji iz brigade. Zvaničnih predstavnika iz KOS-a i DB-a nije bilo.

Tajne informacije i nerešeno ubistvo

Stevanović je u svom dosijeu imao puno ekskluzivnih tajnih informacija. U njih se ubraja spisak svih ljudi koje je Kontraobaveštajna služba Hrvatske imala na platnom spisku u Jugoslaviji, čak i tačnu informaciju koliko je ko od njih bio plaćen. Mnogi smatraju da mu je upravo taj spisak došao glave, odnosno da ga je likvidirala hrvatska služba.

Foto: Printscreen/Youtube/Rudar 7

Kao argument koji potkrepljuje ovu tezu navodi se činjenica da je u Zemunu ubijen Željko Parađina, pilot koji je bombardovao vojnu bazu u Čakovcu, ali široj javnosti nije poznato da su posle njega ubijeni i kopilot i mehaničar, koji su tom prilikom bili s njim u avionu.

U medijima se spekulisalo da iza likvidacije Kirija stoji klan "Amerika", ali to nikada zvanično nije ni potvrđeno ni demantovano.

Likvidacija Zorana Stevanovića ni posle tri decenije nije rešena.

Kurir.rs