RUSI GRADE VOJNU TVRĐAVU DALEKO OD OČIJU NATO-a Procurili dokumenti otkrivaju šta Moskva sprema DUBOKO U SIBIRU
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Kompleks je namenjen proizvodnji raketnih komponenti i kompozitnog čvrstog goriva, uz procenu da bi mogao da podrži sisteme Pancir, Buk, Smerč i Grad.
- Dokumenti pokazuju visok nivo zaštite od dronova i izbor duboke sibirske lokacije, što ukazuje na dugoročno širenje vojne proizvodnje.
Uprkos dubokim i višestrukim ekonomskim problemima Rusije, zemlja i dalje ulaže ogromne sume u širenje svog vojno-industrijskog kompleksa, sa dugoročnim planovima. To se vidi iz ulaganja u novu lokaciju Permske fabrike baruta (PPZ), koju je UNITED24 Media identifikovao zahvaljujući pristupu internoj dokumentaciji ruske vlade. Dokumentacija obuhvata različite sporazume između uključenih strana, ugovore o nabavci, budžete, planove realizacije, protokole, specifikacije lokacije i fakture.
Permska fabrika baruta (PPZ) predstavlja važan deo ruskog vojno-industrijskog kompleksa u Permskom kraju, oko 1.500 kilometara udaljenom od Ukrajine. Nova lokacija zahteva ulaganja vredna stotine miliona dolara, koja finansira državna banka, i ukazuje na nameru Rusije da nastavi da funkcioniše kao država u ratu i proširuje kapacitete vojne proizvodnje.
Novi pogon biće smešten u Bijsku, u Altajskom kraju, mnogo dublje u Sibiru i u blizini istočnog Kazahstana, oko 3.000 kilometara od Ukrajine. Premeštanje dela proizvodnje verovatno je delimično motivisano strahom od ukrajinskih napada dronovima, ali lokacija i mere bezbednosti, prema autorima teksta, mogu ukazivati i na to da Rusija razmatra mogućnost budućeg sukoba sa drugim državama ili NATO.
Nova ruska vojna lokacija
Permska fabrika baruta proširuje poslovanje izgradnjom ogromnog vojno-industrijskog kompleksa u Bijsku na Altaju, namenjenog proizvodnji "proizvoda malih dimenzija na bazi standardnih sastava čvrstog raketnog goriva metodom livenja pod pritiskom", navodi se u dokumentaciji.
Prema analizi autora, verovatno je reč o komponentama za rakete sistema Pancir, Buk, Smerč i Grad. Dostupni podaci ukazuju da će se nova lokacija uglavnom baviti proizvodnjom raketnih komponenti, što sugeriše da Rusija planira da poveća kapacitete za proizvodnju raketa.
Projekat se u potpunosti realizuje u okviru ruskih državnih vojnih ugovora i koristi proizvode domaćeg porekla. Izgradnja novog kompleksa finansira se kreditom ruske državne banke Promsvjazbank.
Prema dokumentima, ugovor o izgradnji vredan je 50,87 milijardi rubalja, dok kredit iznosi 32,85 milijardi rubalja. Ukupna vrednost projekta navedena je kao 65,3 milijarde rubalja, odnosno približno 750 miliona dolara.
Razmere kompleksa pokazuju koliko ozbiljno Rusija pristupa proširenju svojih proizvodnih kapaciteta. Projekat u Bijsku počeo je kada je PPZ 22. jula 2025. dobio pravo korišćenja 20 zemljišnih parcela ukupne površine 140,7 hektara. Te parcele su kasnije objedinjene.
Internim planovima ograđeni industrijski kompleks smanjen je na oko 51 hektar, što je površina približno 72 fudbalska terena. Glavni objekti trebalo bi da zauzimaju oko 49.000 kvadratnih metara.
U okviru projekta planirana je izgradnja ukupno 60 objekata, od kojih će 38 biti glavne zgrade. Samo one trebalo bi da imaju ukupnu površinu od 48.742,8 kvadratnih metara, što odgovara površini od približno sedam fudbalskih terena.
Projekat se razvija velikom brzinom, što, prema autorima analize, ukazuje da Rusija uskoro planira proizvodnju raketnih komponenti u znatno većem obimu. Plan realizacije počinje 22. jula 2025. i proteže se do oktobra 2026. godine kada je reč o dozvolama i planiranju, dok bi kompleks trebalo da dostigne puni proizvodni kapacitet do novembra 2026.
Kratak rok za realizaciju tako velikog i složenog projekta pokazuje koliko resursa Moskva izdvaja za njegov razvoj.
Šta će Rusija proizvoditi?
Budući da PPZ proizvodi brojne eksplozivne komponente i predstavlja važnu kariku u tom proizvodnom lancu, očekuje se da će i nova fabrika imati sličnu namenu.
Dokumenti ne navode detaljno svaki proizvod koji će biti izrađivan, ali iz šire slike može se zaključiti da je reč o delovima raketa. Pojedini proizvodi povezani su sa sistemima paljenja, jer se u dokumentaciji više puta pojavljuju oznake 42A6, 98E6 i 9H342, koje se prema ruskim i sovjetskim oznakama odnose na određene vrste sistema paljenja i punjenja čvrstim gorivom.
U dokumentima se takođe navodi da se amonijum-perhlorat, snažan oksidans i jedan od glavnih sastojaka mnogih kompozitnih čvrstih raketnih goriva, meša u "radnu praškastu smešu". Reč je o važnoj hemikaliji za proizvodnju raketa.
To ukazuje da će novi kompleks proširiti vojnu proizvodnju koja već postoji u Permskoj fabrici baruta, uključujući komponente koje se koriste u raketama. U suštini, dokumenti pokazuju da je reč o proširenju postojećih kapaciteta PPZ-a koje bi trebalo da poveća proizvodnju eksplozivnih komponenti za rakete i druga ubojna sredstva.
Kao dodatna potvrda navodi se vojna oznaka 17A6, koja se više puta pojavljuje u dokumentima. Taj proizvod je 2018. godine nabavljao AO KBP, odnosno Konstruktorski biro za instrumente iz Tule, a dokumentacija ga povezuje sa sistemima Pancir.
Sama Permska fabrika baruta navodi različite sisteme u čijoj je proizvodnji učestvovala, uključujući Pancir, Buk, Smerč i Grad.
Zašto se kompleks gradi duboko u Sibiru?
Jedan od najupečatljivijih detalja jeste nivo bezbednosti planiran za novu fabriku. Pored bezbednosnih perimetara i kontrolnih punktova za sva vozila i ljude koji ulaze u kompleks, dokumentacija pokazuje i zabrinutost zbog napada dronovima.
Za više objekata navedeno je da su im potrebne "zaštitne konstrukcije od bespilotnih letelica", odnosno zaštita od dronova. U dokumentima se zatim pominje i potreba za sistemima protivvazdušne odbrane Pancir-M.
To jasno pokazuje da ruske vlasti računaju na mogućnost dubokih udara čak i na udaljenosti od oko 3.000 kilometara od evropske granice.
Na prvi pogled, lokacija je verovatno izabrana zbog blizine nekoliko važnih industrijskih objekata, uključujući Federalni istraživačko-proizvodni centar Altaj i Bijsku fabriku oleuma.
Obližnje kompanije koje se bave preradom lana takođe proizvode materijale koji se koriste u proizvodnim procesima Permske fabrike baruta. Iako su ove infrastrukturne prednosti očigledno bile važne, velika udaljenost lokacije od Evrope možda je takođe uticala na odluku.
Projekat je značajan ne samo zbog lokacije i veličine već i zbog onoga što bi novi pogoni trebalo da proizvode. Permska fabrika baruta tradicionalno se uglavnom bavila balističkim čvrstim raketnim gorivom, dok je nova lokacija posebno projektovana za kompozitno gorivo.
To ukazuje da proširenje možda nije namenjeno samo povećanju količine proizvodnje. Novi kompleks mogao bi da omogući proizvodnju novih vrsta raketnog goriva, bilo za novo naoružanje ili zbog rastuće potražnje za postojećim sistemima.
Najdublji ukrajinski udari do sada dosezali su oko 2.500 kilometara unutar Rusije, poput napada na rafineriju nafte u Omsku. Ukrajina je izvodila napade i na Permski kraj, gde se nalazi postojeći PPZ.
Nova lokacija na Altaju, međutim, dodatno bi smanjila rizik od napada dronovima, barem u ovom trenutku, iako dokumentacija pokazuje da se takva pretnja ipak uzima u obzir.
Autori analize ocenjuju da Rusija očigledno želi vojni proizvodni kompleks koji bi bio van domašaja ne samo Ukrajine već potencijalno i pojedinih članica NATO.
Šta novi kompleks znači za Ukrajinu i Evropu?
Iz dokumenata se vidi da Rusija povećava proizvodnju vojnih komponenti, naročito delova za rakete, i ubrzano ulaže velike sume novca u razvoj ogromnog proizvodnog kompleksa.
Prema oceni autora, takva ulaganja ukazuju na dugoročno planiranje vojne proizvodnje. Posebno su značajna imajući u vidu ekonomske probleme sa kojima se Rusija suočava, uključujući rast budžetskog deficita, pad prihoda od nafte i posledice sankcija.
Razvojem ovog kompleksa Rusija povećava svoje proizvodne kapacitete, a autori navode da Ukrajina i njeni partneri moraju da uzmu u obzir dugoročan pristup Moskve ratu.
Istovremeno, UNITED24 Media iznosi procenu da bi izgradnja proizvodnih kapaciteta duboko u Sibiru mogla da ukazuje na pripreme ne samo za dugotrajniji rat protiv Ukrajine već potencijalno i za budući sukob sa NATO ili evropskim državama.
Ta poslednja tvrdnja je, međutim, procena autora zasnovana na lokaciji i karakteristikama kompleksa, a ne činjenica utvrđena u dokumentima.
(Kurir.rs/United24media)