"UBILI SU GA RAZARAJUĆIM DUM-DUM METKOM, UMRO MI JE NA RUKAMA" Prošlo je 35 godina od smrti Đorđa Božovića Giške
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Navršava se 35 godina od ubistva komandanta Srpske garde Đorđa Božovića Giške, a porodica Nikolić mu je objavila čitulju.
- Njegov saborac Đurađ Fibišan tvrdi da je Giška stradao od hrvatskog metka kod Gospića, a ne od Srba.
- U tekstu se podseća i na njegov životni put: od Inđije i Beograda, preko kriminala i zatvora, do rata u Hrvatskoj.
Danas se navršava 35 godina od ubistva komandanta Srpske garde Đorđa Božovića Giške, koji je stradao u ratnoj zoni kod Gospića, u Hrvatskoj.
Danas je u dnevnim novinama osvanula čitulja povodom godišnjice njegove smrti.
- Ne zaboravljamo te, uvek ćeš biti deo nas - poručila je porodica Nikolić.
O Giškinom ubistvu, od 15. septembra 1991. godine, svojevremeno je za Kurir govorio njegov saborac i prijatelj Novosađanin Đurađ Fibišan.
- Usred žestoke borbe, na ulazu u Gospić, ubili su ga Hrvati razarajućim dum-dum metkom i umro mi je na rukama. Priče da su ga likvidirali Srbi nemaju veze s istinom - rekao je Fibišan.
On je naglasio da je za dve nedelje provedene na ratištu komandant Srpske garde pokazao neviđenu hrabrost. Tako je bilo i kobnog 15. septembra, dan pre Giškinog 36. rođendana.
- Giška je pre podne bio kum na krštenju saborca Zdravka u crkvi u Medaku. Potom se vratio pravo u borbu. Tog dana bili su žestoki okršaji na ulazu u Gospić. Sećam se da je vikao: „Idemo, idemo, za mnom.“ Trčao je ispred nas, odmakao nam je 20-30 metara, jedva sam ga stigao. Došli smo do mosta koji deli Gospić na dva dela. Potom sam došao do njega i pucao. Rekao mi je da pazim da ne pogodim nekog našeg. Međutim, u tom trenutku samo nas dvojica bili smo tu i to sam mu i rekao. On se zaklonio kod jednog plota i rukom gestikulairao borcima da idu za njim - ispričao je Đurađ i dodao:
- Đorđe je odjednom poklekao. Pao mi je na ruke, ispao mu je pištolj. Poslednje što je rekao bilo je: „Pogodiše me u leđa, osećam topli mlaz krvi.“ Ubrzo su došli saborci. Odneli smo ga u šator, gde nam je doktor saopštio da je Giška mrtav - setio se kroz suze Đurađ.
On je rekao da su Božovića ubili Hrvati, objašnjavajući njihov položaj, kao i ulaznu i izlaznu ranu na Giškinom telu.
- Pogođen je dumdum metkom. Metak mu je prošao kroz rebra s leve strane i izašao kroz leđa. Imao je ogromnu rupu. Nisu ga ubili Srbi, još jednom tvrdim. On jeste imao ranu na leđima, ali sam objasnio kako, nisu pucali naši sigurno. Teško mi padaju takve izmišljotine i zato sam i odlučio da kažem istinu. Naši pokojni prijatelji Nikola Kavaja i Boško Radonjić bili su protiv toga, a Brano Mićunović mi je dao blagoslov. Giška je imao mnogo energije. Takav je bio ceo život, hrabar i neustrašiv. Čast mi je što sam ga upoznao - poručio je ranije naš sagovornik, a ostatak njegove ispovesti možete pročitati OVDE.
Giška je rođen u Inđiji 16. septembra 1955. godine. Sa devet godina se seli u Beograd. Veoma mlad ulazi u svet kriminala. Nadimak Giška dobija pošto je mogao da podnese velike batine, zbog svoje snažne fizičke građe. Sa 13 godina već je bio poznat kao žestok momak. Sedamdesetih godina ga služba Državne bezbednosti uzima da radi za nju.Tačnije, imao je zadatak da razbija ustaška, četnička i albanska separatistička udruženja.
Giška je za vreme služenja zatvorskih kazni pročitao skoro sve knjige u zatvorskim bibliotekama. Robijao je zbog raznih pucnjava, tuča, pljački i sukoba sa policijom.