Važio je za najboljeg gitaristu na svetu, a uništili su ga poroci: Njegova smrt i danas je misterija
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Džimi Hendriks je umro 18. septembra 1970. u 27. godini, a obdukcija je pokazala da se ugušio nakon što je udahnuo sadržaj iz želuca pod dejstvom barbiturata.
- Od skromnih početaka i prve gitare plaćene pet dolara stigao je do svetske slave i potpuno promenio način sviranja električne gitare.
- Njegove poslednje godine obeležili su iscrpljenost, alkohol i droga, dok je poslednja noć u Londonu i dalje predmet brojnih teorija.
Na današnji dan, 18. septembra 1970. godine, svet je ostao bez Džimija Hendriksa. Imao je samo 27 godina i svega nekoliko godina velike međunarodne karijere, ali mu je i to bilo dovoljno da zauvek promeni način na koji se svira električna gitara.
Njegov život bio je kratak, buran i ispunjen krajnostima. Od deteta koje je maštalo o instrumentu došao je do najvećih svetskih pozornica, dok je njegova muzika postala simbol slobode, bunta i revolucionarnih šezdesetih godina.
Pogledajte u galeriji njegove fotografije:
Prvu gitaru platio je pet dolara
Džimi Hendriks rođen je 27. novembra 1942. godine u Sijetlu kao Džoni Alen Hendriks. Otac mu je kasnije promenio ime u Džejms Maršal Hendriks.
Od najranijeg detinjstva pokazivao je izuzetno interesovanje za muziku. Prema podacima sa zvaničnog sajta Džimija Hendriksa, prvo je svirao stari ukulele sa samo jednom žicom, dok mu je otac tokom leta 1958. kupio polovnu akustičnu gitaru za pet dolara. Već sledeće godine dobio je svoju prvu električnu gitaru.
Bio je levoruk, pa je instrument prilagođavao sopstvenom načinu sviranja. Note nije znao da čita, već je melodije učio po sluhu. Tonove je, kako se kasnije pričalo, ponekad objašnjavao pomoću boja i slika koje je imao u glavi.
Njegov talenat zbog toga je delovao još neverovatnije.
Iz vojske otišao pravo u svet muzike
Hendriks se 1961. godine prijavio u američku vojsku, a služio je u 101. vazdušno-desantnoj diviziji. Nakon izlaska iz vojske potpuno se posvetio muzici.
U početku je nastupao kao prateći gitarista sa brojnim poznatim izvođačima, među kojima su bili Tina Tarner, Sem Kuk, Litl Ričard i braća Ajzli. Ipak, njegova želja nije bila da ostane neprimetan u pozadini.
Presudan trenutak dogodio se 1966. godine, kada ga je u jednom njujorškom klubu zapazio Čas Čendler, nekadašnji basista grupe „Animals”. Čendler ga je odveo u London, gde je sa Mičom Mičelom i Noelom Redingom osnovan sastav „Džimi Hendriks ekspiriјens”.
Britanska publika ubrzo je ostala zatečena njegovim nastupima. Hendriks nije samo svirao gitaru – izvlačio je iz nje zvuke koji do tada gotovo nisu mogli da se čuju. Koristio je distorziju, mikrofoniju i efekte kao ravnopravne delove muzike, a instrument je svirao iza leđa, iznad glave, pa čak i zubima.
Nastup koji ga je pretvorio u svetsku zvezdu
Iako je u Velikoj Britaniji već bio poznat, svetsku slavu stekao je 1967. godine na Monterejskom pop festivalu. Njegovo izvođenje pesme „Wild Thing”, koje je završio paljenjem gitare na sceni, postalo je jedan od najprepoznatljivijih trenutaka u istoriji rokenrola.
Usledili su albumi „Are You Experienced”, „Axis: Bold as Love” i „Electric Ladyland”, na kojima su se našle pesme poput „Purple Haze”, „Hey Joe”, „Foxy Lady”, „The Wind Cries Mary” i „All Along the Watchtower”.
Na festivalu Vudstok 1969. godine izveo je potpuno drugačiju, uznemirujuću verziju američke himne. Zvukom gitare dočarao je sirene, eksplozije i ratni haos, zbog čega je njegov nastup protumačen kao snažan komentar na rat u Vijetnamu.
Za samo četiri godine na velikoj sceni Hendriks je postao muzički simbol čitave generacije.
Slava je počela da uzima danak
Iza spektakularnih koncerata, međutim, nalazio se čovek iscrpljen neprekidnim turnejama, pritiskom javnosti i poslovnim problemima. Njegove poslednje godine obeležili su nesanica, umor, alkohol i eksperimentisanje sa psihoaktivnim supstancama.
Pojedini nastupi završavali su se incidentima. Tokom koncerta u Medison skver gardenu u januaru 1970. godine odsvirao je samo nekoliko pesama pre nego što je napustio binu. Ranije je, tokom boravka u Švedskoj, uhapšen nakon što je demolirao hotelsku sobu.
Ipak, ni tada nije prestao da stvara. U Njujorku je otvorio studio „Elektrik ledi”, a neposredno pred smrt radio je na novom muzičkom materijalu koji nije uspeo da završi.
Šta se dogodilo tokom njegove poslednje noći?
Poslednje sate proveo je u Londonu sa tadašnjom devojkom Monikom Daneman. Sledećeg jutra pronađen je bez svesti u njenom apartmanu u hotelu „Samarkand”, nakon čega je prevezen u bolnicu. Smrt je proglašena 18. septembra 1970. godine.
Obdukcijom je utvrđeno da se Hendriks ugušio nakon što je udahnuo sadržaj iz želuca dok je bio pod dejstvom barbiturata. Istražitelji nisu pronašli dokaze da je želeo sebi da oduzme život, ali zbog nedovoljno jasnih okolnosti doneta je otvorena presuda o uzroku smrti. Njegova poslednja noć zato je decenijama podsticala različite teorije, iako nijedna nije ponudila pouzdane dokaze koji bi promenili zvanične medicinske nalaze.
Džimi Hendriks imao je samo 27 godina.