"Ispalo mi je 300 miliona iz ruku": Napravio izum koji danas koriste milioni, a ostao bez dinara!
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Švajcarac Toni Huber je još 1973. patentirao prenosivi uređaj za merenje pulsa, ali tržište tada nije bilo spremno za takvu tehnologiju.
- Kasnije su velike kompanije zaradile na ideji koja je danas standard u pametnim satovima, dok Huber procenjuje da je propustio ogromnu zaradu.
- Sa 87 godina radi na projektu 'Neurostar', uređaju koji kombinuje kretanje i zadatke za pamćenje radi podsticanja kognitivne aktivnosti.
Danas je sasvim normalno da pogledamo sat i saznamo koliko nam je puls, koliko smo koraka napravili, koliko smo spavali i kakav nam je trening.
Pametni satovi su postali deo svakodnevice, a praćenje pulsa toliko je uobičajeno da o tome više gotovo i ne razmišljamo.
Paradoks je što čovek koji je još sedamdesetih godina pokušao da napravi uređaj koji će omogućiti upravo takvu vrstu merenja nije od toga napravio bogatstvo. Reč je o Švajcarcu Toniju Huberu, danas 87-godišnjaku, koji je još 1970-ih patentirao prenosivi uređaj za merenje pulsa.
Huber je tada bio školovani elektromehaničar i aktivni sportista, a ideja mu je pala na pamet tokom rada sa sportistima u Maglingenu. Naime, sportisti su trenirali prateći svoj puls, ali tada nije bilo praktičnog načina da se puls meri dok se osoba kreće. Huber je zato odlučio da napravi uređaj koji bi mogao da prati puls tokom aktivnosti, što je ujedno bio i trenutak kada je odlučio da se ozbiljno posveti pronalazaštvu.
Uređaj koji je stigao prerano
Huber je svoje prenosivo pulsno merilo prijavio za patent 1973. godine, međutim, problem nije bio u tome što uređaj nije radio, već u tome što tržište tada jednostavno nije bilo spremno za njega. Čak je pokušavao da zainteresuje i časovničarsku industriju, jer je smatrao da bi bilo logično da se merač pulsa jednog dana nađe upravo u satu. Danas ta ideja zvuči potpuno normalno, ali tada su, kako je ispričao, ljudi iz industrije bili prilično skeptični.
Još zanimljivije, Huber nije napravio samo neku prototipsku igračku koja je završila u fioci. Njegov rad je bio dovoljno ozbiljan da je ostao zabeležen kroz patente, a kasniji izvori ga opisuju kao pionira u oblasti sportske medicine. Patentna dokumentacija takođe beleži Huberovo ime na patentu za lični merač pulsa sa optoelektronskim detektorom, što potvrđuje da je nastavio da razvija tehnologiju merenja pulsa i kasnije.
Tu počinje, rekli bismo, najneobičniji deo priče. Huber nije uspeo da svoj izum pretvori u veliki komercijalni posao. U intervjuu objavljenom 2018. godine objasnio je da u jednom trenutku više nije mogao da finansira održavanje patentne zaštite, dok su nakon isteka patenta velike kompanije ušle u posao i počele ozbiljno da zarađuju na uređajima za merenje pulsa. Njegov zaključak bio je surov, ali prilično jednostavan: ideja je bila dobra, samo je došla prerano.
Danas Huber kaže da mu je kroz ruke, slikovito rečeno, prošlo oko 300 miliona, odnosno da smatra da je toliko mogao da zaradi da je njegov izum dočekao vreme u kojem je tržište bilo spremno za njega.
Od Džekija Stjuarta do pametnog sata
Ironija je gotovo filmska imajući u vidu da je Huber još pre pola veka smatrao da bi merenje pulsa trebalo da postane sastavni deo uređaja koji ljudi nose, dok danas pametni satovi i sportske narukvice upravo to rade kao jednu od svojih osnovnih funkcija. Tehnologija je otišla toliko daleko da satovi danas mogu da prate čitav niz zdravstvenih i sportskih parametara, samo što se veliki komercijalni uspeh dogodio tek mnogo godina nakon što je njegov patent već bio iza njega.
Sa 87 godina pravi novi uređaj
Većina ljudi bi verovatno sa njegovih 87 godina rekla da je vreme za penziju, unučiće i fotelju ispred TV-a, ali Huber očigledno nema takav plan. Sa 87 godina ponovo razmišlja o pokretanju startapa, a njegov novi projekat zove se „Neurostar“ i razvija ga u saradnji sa Bernskom visokom stručnom školom. Ideja je da uređaj kombinuje fizičko kretanje sa zadacima koji angažuju pamćenje, sa ciljem da se podstiče kognitivna aktivnost u starijem dobu.
Sam Huber pritom veoma jasno pravi razliku između svog uređaja i medicinskog lečenja. „Neurostar“, prema njegovom objašnjenju, nije zamišljen kao lek za demenciju niti kao način da se bolest izleči, već kao oblik treninga koji bi mogao da doprinese očuvanju kognitivnih sposobnosti i potencijalno odlaganju težeg toka problema.
Nije zaradio milijarde, ali nije odustao
Huber danas otvoreno kaže da je ekonomski doživeo neuspeh, ali da kao pronalazač nije smatrao da je izgubio. Još zanimljivije, u ranijem intervjuu objašnjavao je da je za pronalazača potrebna kombinacija ideje, talenta i upornosti, dok danas govori da bi voleo da svojim novim projektom ostavi osnovu koju bi mlađe generacije mogle da nastave da razvijaju.
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i Zakonom o javnom informisanju i medijima.