Intervju za TV Ekran

"Neko kroji ovaj svet pre nego što ga mi doživimo" Isidora Minić o tankoj liniji između života i umetnosti za koju kaže da uvek proizilazi iz istine

Dodajte Kurir u vaš Google izbor
Foto: NEMANJA NIKOLIC/Kurir
Glumica, koja je još jedno svoje lice pokazala igrajući Maricu u novoj seriji "Viber grupa", govori o poruci koju nosi ovaj triler i opisuje čime se najčešće bavi kad nije okrenuta svom pozivu

Početak emitovanja serije "Viber grupa", koja se prikazuje od 17. oktobra vikendom na kanalu Superstar, bio je povod za novi susret s glumicom Isidorom Minić. Delo reditelja Marka Manojlovića i Andrije Mijatovića, u kom ova dramska umetnica tumači ulogu Marice, podstaklo nas je na razgovor o brojnim temama koje nova serija i život oko nas dele. Jer ovaj triler je smešten u sadašnji trenutak, u jednu savremenu zgradu, u kojoj je nekoliko porodica okupljeno oko jedne misterije.

Isidora Minić Foto: NEMANJA NIKOLIC/Kurir

Na prvi pogled, serija lepo izgleda.

- I pravljena je s tom idejom. Sama radnja je smeštena u ovaj naš fantastični trenutak u kom se stvara novi sloj društva. Taj neki takozvani nuvo riš (nouveau riche) ima nove profesije poput investitora, graditelja, kozmetičara, plastičnih hirurga, koje u prvi plan stavljaju nove potrebe današnjeg društva. Samim tim, neki novi ljudi se bogate.

Stanari zgrade u kojoj se radnja dešava okupljeni su oko jedne misterije. Tema u kojoj su svi osumnjičeni uvek drži pažnju gledališta?

- Ovo nije isključivo triler ili krimi-serija. Malo je stilizovana, pomerena u komične situacije. Pošto se desi misteriozni nestanak jedne osobe, tokom potrage za njom otkrivamo porodice i stanovnike te zgrade.

Sa Vojinom Ćetkovićem u seriji "Viber grupa" Foto: Printscreen

Često govorimo o tome kako su nekad scenariji gotovo nemogući, a onda nas život demantuje još neverovatnijim situacijama.

- Čovekova mašta je velika, ali ona obično proističe iz nekih doživljenih situacija, mislim konkretno na našu umetnost. Može svašta da se izmišlja. Kao kad pogledate neki naučnofantastični film, a onda vam se za desetak godina njegov scenario desi u realnosti. Neke priče postoje, jer neko kroji ovaj svet mnogo pre nego što ga mi doživimo. Setimo se korone i toga kako su tada počeli da se izvlače filmovi o tamo nekom virusu koji se pojavi i odnese ceo svet. Hoću da kažem, mašta čovekova jeste bogata, ali uvek postoji neko zrno istine za bavljenje umetnošću.

Imate li Viber grupu s komšijama u zgradi u kojoj živite?

- Imam, naravno. Jedino tako možemo da komuniciramo (smeh). Na grupi iznesemo sav prljav veš da se, ko treba, postidi, kogatreba opomenemo da ne radi ono što ne treba, a umemo i da pohvalimo onog ko je nešto dobro uradio.

Isidora Minić Foto: Printscreen/ Youtube/ RTS

Funkcioniše li i rad u pozorištu preko Viber grupa?

- Kad je u neki projekat uključeno više ljudi, pomoću nje jednostavnije komuniciramo. Često ostanemo u kontaktu i kad završimo posao. Za neke ljude se vežeš. Mi glumci smo inače usredsređeni jedni na druge i na naše porodice, znamo šta se kome dešava. E onda, kad se nekom nešto desi, na toj Viber grupi čestitamo, hvalimo...

Da li vam je legla uloga Marice u "Viber grupi"?

- Moja junakinja je malo kompleksnija. Marica je domaćica kuće, "nuvo riš" sad ima i osobu koja brine o domaćinstvu, kuva, sprema, vodi brigu o detetu, u ovom slučaju razvedenih roditelja, ali brine i o tom čoveku. To je, po meni, nova profesija ovog novog sloja društva kod nas. I da ne otkrivam dalje, ali takve pomoćnice često postanu deo familije. Primarni partneri su mi Vojin Ćetković i Klara Karaulić, kao i Tamara Vučković.

Sa Klarom Karaulić u seriji "Viber grupa" Foto: Printscreen

Još se priča o filmu "Leto kad sam naučila da letim", koji je proslavio mladu Klaru.

- Gledala sam ga više puta i plakala. Neverovatno je kako je Raša Andrić napravio taj film. Deca ga obožavaju i poistovećuju se s klincima koji na platnu otkrivaju ljubavi, a nas matore valjda seti detinjstva i onog lepog, barem meni bezbrižnog vremena koje smo imali u nekadašnjoj državi.

Dajete li savete mlađim kolegama?

- Uvek volim da pomognem, pre svega kad vidim da neko želi i voli ovu profesiju. Znam da na početku nemaju iskustva, pa su greške i previdi normalni. Tako je i u pozorištu.

Jednom ste govorili o tome da pozorište nije samo zabava već prilika da igrajući predstavu publici šaljete poruke. Možete li to i u serijama?

- Tako bi trebalo. Svaka čast na ovoj hiperprodukciji, iznedrila je neke dobre stvari. Volela bih da su mnogi u snimanja ulazili sa idejom da prave serije s porukom, a ne samo da se prošetamo, budemo lepi i uzmemo pare. To mi nikad nije bilo inspirativno. Verujem da sve serije o kojima se priča i koje se repriziraju imaju nešto što publika traži, a nadam se da je i ova naša serija takva. Da će se mnogi zbog doze kritike prema društvu nad njom i zamisliti.

Sa Darom Džokić i Brankom Šelić često radi zajedno Foto: Petar đorđević

Glumac uvek zavisi od drugih. Da li zbog toga sve češće vaše kolege postaju i reditelji?

- Ma ne, nemamo mi tolike sujete. Te kolege imaju potrebu da ispričaju neke priče i zato prave serije i filmove. Klint Istvud ima skoro 100 godina i dalje režira i pravi vrhunske filmove. To je njegova potreba da nešto kaže. Nije jedini, ima po Holivudu toliko primera gde glumci svojim iskustvom prevaziđu samu glumu. A i gluma je vrlo kompleksna umetnost, unutar nas se dešava hiljadu i jedna stvar da bi se proizvela neka uloga.

Je li vam s godinama gluma teža ili lakša?

- Lakša mi je zbog iskustva, iako se svaki put ponašam kao da je prvi. Uz to, ne volim da idem linijom manjeg otpora i ponavljam, uvek volim da istražujem šta još čuči u meni. Život ide dalje i, naravno, nije dosadan, naročito ne ovde gde živimo. Iskustva su velika, a to je ono gde crpem inspiraciju za svoj posao.

Isidora Minić Foto: Nemanja Nikolić

Čini se da nije lako upadati u sve te emotivne vrtloge svaki put kad spremate ulogu?

- To doživljavam kao vrstu katarze, ne umara me, već me čisti i oslobađa i srećna sam što se bavim ovim poslom jer zahvaljujući njemu imam gde da "izdušim", kako mi to kažemo. Mnoge uloge su mi dobrodošle kao prostor u koji, kad sam privatno u problemima, mogu da ispustim svoje muke. Ali možda mi malo fizički postaje naporno. Skoro sam vratila ulogu u "Uspavanoj lepotici". Odavno je igram, a postavila sam je tako da je puna skakanja i aktivnosti na sceni. I po publici i kritici znam da sam je dobro napravila, ali nisam želela da je prilagođavam svojim godinama. Fizički zamor primećujem, ali ne dam se (smeh).

Ne skrivate godine, to je danas za ženu hrabrost?

- Jednim klikom svako može da vidi da imam 53 godine, a uz to, lepo je kad te ljudi pohvale da izgledaš mlađe. Često mi govore da na televiziji izgledam mnogo starije nego u prirodi.

Imate li vremena za nešto pored glume?

- Volim da putujem, a i da provodim vreme na svom imanju. Volim i da čitam, ali sve što radim, radim za svoju dušu.

This browser does not support the video element.

00:36
Među prisutnima je bila glumica Anica Dobra Izvor: Kurir televizija