Foto: Nemanja Pančić

ISPOVEST ZORANA ANĐELKOVIĆA: Otvoreno o Miloševićevim "specijalnim zadacima", spletkama i Kosovu

Zvali su me iz... možeš da pretpostaviš ko... kaže da biram funkciju. Ja mu kažem: ‘Bre, imam petoro unučadi, nije za mene da menjam stranku. Uvek sam bio Baki socijalista, tako hoću i da ostanem!’, priča Anđelković

Politika
> 00:00h

U maniru socijaliste koji se kalio radom na terenu, Baki, kako ga svi oslovljavaju, brzo je sa mnom prešao na ti. I ceo naš dvočasovni razgovor biće obeležen neposrednošću koja krasi ljude iz Pomoravlja. Zoran Anđelković, koga je Blic proglasio jednim od pedeset najuticajnijih ljudi u medijskoj sferi - između vladike Porfirija, nekada predsednika Saveta Republičke radiodifuzne agencije (RRA), i Mire Glišić Simić, direktorke Politike - i dalje u beogradskim kafićima traži običnu ili tursku kafu, i govori akcentom svog rodnog varvarinskog kraja. O kupovini Indeksa kaže: „To je samo biznis.“ Posle gotovo trideset godina aktivnog bavljenja politikom tokom kojih je bio predsednik omladinske organizacije Srbije, član najužeg rukovodstva srpskih komunista, predsednik vlade Kosova, Miloševićev čovek za posebne zadatke u južnoj pokrajini, poslanik duže od sedamnaest godina, svedok i proizvod jednog vremena, on je i sada samo biznismen. U vreme sankcija, devedesetih, u SPS je neko došao na ideju da se napravi preduzeće kako bi partija zaradila pare. Zadatak je poveren Bakiju Anđelkoviću, valjda zbog prethodnog radnog iskustva u varvarinskoj robnoj kući, i on se odmah bacio na preprodaju nafte. U okviru firme „Genes S“ - hteli su malo da se „ogrebu“ o ugled Geneksa - docnije je nastao i Radio S. „Nisam male pare dao, oko 30.000 maraka. A i pravo je bilo da ga ja kupim, ja sam ga i napravio.“

Tada to i nije izgledalo kao neka posebno dobra investicija, etar je bio zagušen programima. Ali nekoliko godina kasnije država je rešila da uvede red u ovu oblast, raspisala je konkurs za frekvencije. „Sedim pored Vučelića u Skupštini, on zove jednog čoveka iz komisije za dodelu frekvencija, interveniše za nekog. Kažem mu: ‘Vi, bre, stalno kukate, dajte meni frekvenciju da puštam muziku i veselim narod...’ I Vučela telefonira: ‘Imaš li jednu za Bakija?’“ Tako je počelo. CELU ISPOVEST ZORANA ANĐELKOVIĆA BAKIJA PROČITAJTE NA PORTALU NEWSWEEK.RS