Foto: Stefan Stojanović

NIKOLA POPEVIĆ

PRVA KRITIKA FILMA OLUJA: Dobro je da postoje ovake priče koje pomažu kolektivno pamćenje! Ipak, autori ne nude velika iznenađenja

Kultura

Postoje tragični događaji za koje se ljudi tačno sećaju gde su tada bili i šta su radili. Pad Krajine zatekao me je na odmoru u Grčkoj, pa je kontrast između osunčanog mora i neobično tmurnog vremena na auto-putu ka Beogradu, punom izbeglica, bio još očigledniji i mučniji. Kolone traktora i drugih vozila bile su na obe strane puta, izbezumljeni ljudi tumaraju unaokolo, žene, deca, muškarci u uniformama, neki još uvek naoružani. A u svom tom beznađu i rasulu naročito potresna bila su mi deca koja su nam, dok sam ih preticao, iz traktorskih prikolica - mahala. Mnoga deca su to radila, čitavom dužinom puta. Odmahivali smo, verovatno se trudeći i da se nasmejemo. Šta ćemo.

foto: Božidar Živanović

Kolaps Republike Srpske Krajine u avgustu 1995. godine i potonji egzodus srpskog stanovništva iz Hrvatske ekranizovan je i u bioskope stiže film "Oluja". Najveći problem autora koji su se uhvatili ukoštac sa ovom pričom jeste to što je reč o jednom od najvećih poraza u jugoslovenskim ratovima, s katastrofalnim posledicama po ogroman broj ljudi. Danas se godišnjice vojne operacije "Oluja" u Hrvatskoj slave, dok mediji u Srbiji, osim podsećanja, prate i neretke skandale vezane za ustaško nasleđe. Stranke i organizacije reaguju i to je otprilike to. Pad Krajine je jedan duboko traumatičan događaj koji aktivira sisteme psihološke odbrane; avgust je jek turističke sezone, ljudi skrenu misli. Zato je dobro da postoje filmovi koji pomažu kolektivno pamćenje. Vreme neumitno prolazi, a smatram da kao društvo nemamo pravo da zaboravljamo nebrojene tragedije nekoliko stotina hiljada ljudi, naročito jer nikad nisu izazvale čak ni kolektivno zgražavanje svetske javnosti.

foto: Kurir Televizija, Antonio Ahel/ATAImages

"Oluja" prati sudbinu nekoliko pojedinaca i porodica iz Korenice. Političke i vojne okolnosti koje su prethodile operaciji nisu obrađene. Radnja filma počinje nekoliko dana ranije i, pored upoznavanja likova, prikazana je i slaba disciplina u srpskoj vojsci. Koliko će ovo naići na oprečne reakcije gledalaca, ostaje da se vidi; odmah po početku napada hrvatskih snaga počinje i panika među Srbima i izbegličke kolone se formiraju. Fokus filma je nekoliko priča unutar velikog istorijskog događaja - mala diverzantska grupa koju operacija zatekne usred akcije iza neprijateljskih linija, porodice različitih miljea odlučuju se da krenu u zbeg, stariji odbijaju da napuste kuće, dok jedan čovek usred sveg tog haosa kreće da se osveti, što zahteva da se infiltrira među Hrvate. I tu leži glavni problem ovog filma - previše je paralelnih priča od kojih bi svaka mogla biti ekranizovana zasebno. Likove opterećuju porodični odnosi, a porodice je rat već uveliko načeo. Sećanje na Jugoslaviju, kada se mirno živelo zajedno, i komunističko ateističko nasleđe pucanju pred oružjem, kolaps je potpun i jasno je da nema nazad. Uostalom, "Oluja" ne može da ponudi nikakva velika iznenađenja, jer svi znamo kako se sve to završilo.

foto: Antonio Ahel/ATAImages

Prikazani su i neki od bitnih stvarnih događaja koji su obeležili početak avgusta 1995. godine: dečak koji upravlja traktorom, bombardovanje izbegličke kolone avijacijom (zločin na Petrovačkoj cesti), raspoređivanje izbeglica po Vojvodini i Kosovu, što dodatno otežava ponovno spajanje porodica u Srbiji. Baš kao i u ratnom vihoru, neki od likova će, ako ništa drugo, sačuvati život.

foto: Zorana Jevtić

Sudbina ratnog profitera je posebno zanimljiva, a osvetnik se očekivano mora suočiti sa onim šta sledi pošto uspe u svom naumu ili ne. "Oluja" je film koji se hvata ukoštac s velikom temom, mnogo nikad neispričanih priča u pozadini i koliko god bio težak za gledanje, potreban je kao podsećanje ne samo na događaje nego i na to da trauma i dalje postoji.

Kurir.rs TV ekran